IZ ZAPISA NEPOKORNOG

Piše: Milisav Popović

Sretenju u slavu, Karađorđu i Marku u spomen

Poznati srpski književnik i pjesnik Trifun Đukić svojevremeno je napisao: „Srdit Marko zatvorio pute od Meduna do dno Zete ravne“.

Više od vijeka poslije Marka Srpski nacionalni savjet u Crnoj Gori, na čijem je čelu dr Momčilo Vuksanović, zašto ne reći – Markov plemenik, otvorio je pute obilaska spomen obilježja rodoljuba i junaka na dan Sretenja – od Spomenika Karađorđu u istoimenom parku nasred Podgorice do Markovog groba i Muzeja na Medunskom gradu. Tu su spomen-obilježja Strijeljanom vojniku Srbinu LJubu Jeftiću u NJegoševom parku, Stradalim srpskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu, podignuto na groblju kod Doljanske crkve, Generalu Đoku Miraševiću, nosiocu tri medalje Obilića i francuske Legije časti na Burumu u Doljanima, Spomenik Novaku Miloševu, najvećem junaku u Boju na Fundini, nosiocu handžara – dar ruskog cara, pored kojeg je i Spomen-obilježje žrtvama Druge pohare Kuča od strane vojvode Mirka Petrovića na Orljevu.

Obilaze ih poštovaoci, pjesnici, književnici, mislioci, vladike… Mora se, nažalost, reći, da se na ovom hodočašću zaobilazi grob komandira kučkog Nova Spasojevog Popovića, Markovog saborca i komandanta jednog od četiri bataljona brdsko-crnogorske vojske u Boju na Fundini, koji je zarastao u šipražju i korovu na napuštenom podgorički groblju pod Goricom, za kojeg, gle čuda – da li zato što nema potomstva – njegovi plemenici ne znaju ni da postoji.

Bilo je povoda da ova hodočašća krenu i prije nastanka Srpskog saveta u Crnoj Gori, ali to se nije dogodilo. Nadati se da Srpski nacionalni savjet u Crnoj Gori neće nestati, no ako se to i dogodi, sjaj ovih svijetlih imena nikada neće prestati da privlači poštovaoce i sledbenike njihovih ljudskih i junačkih podviga i pregnuća.