Ganija Pajazitaj za BORBU: Država se sjeti da Romi i Egipćani postoje tek kada se nešto loše ili tragično desi

Jedan od najvećih problema romske i egipćanske zajednice u Crnoj Gori je neinformisanost, ali i nebriga države o tome da to, na sebi dostupne načine, obezbijedi.

To je, odmah na početku razgovora za BORBU, kazao predsjednik Udruženja raseljenih Roma i Egipćana sa Kosmeta u Crnoj Gori (URRIESK), Ganija Pajazitaj.

Prema njegovim riječima, zajednica nije uključena u brojne aktivnosti i tokove koji se direktno tiču Roma i Egipćana.

On je istakao da država na Rome i Egipćane obrati pažnju samo kada se – kao što je to nedavno bio slučaj u Baru, gdje je u požaru stradalo četvoro ljudi, od čega troje djece – desi nešto loše i tragično.

„Ja isto ne mislim da država nešto premnogo radi kada smo u pitanju mi i naša prava, iako smo i mi ljudi. Ona reaguje samo kad se nešto, obično loše, desi. Tek tada se država sjeti da postojimo. To je, nažalost, potvrdila i ova nezapamćena tragedija u Baru… Država je tek sad reagovala… Tek je sad Vlada dala neki novac porodicama poginulih, ali to sada, kad su životi izgubljeni, ne vrijedi ništa”, rekao je Pajazitaj.

Pajazitaj ističe da ako Crna Gora teži tome da bude normalno, uređeno i emancipovano društvo, svaki građanin u Crnoj Gori mora imati pravo na stanovanje, zapošljavanje, obrazovanje i zdravstvenu zaštitu.

Najgori status trenutno, naglasio je on, imaju raseljena lica.

„Mi, kada smo došli u Crnu Goru, vodili smo se kao raseljena lica. Međutim, nelogična stvar u tome je što smo mi tada, zapravo, došli u svoju državu. Zapravo, da budem precizniji, u drugi kraj jedne iste savezne države. Podsjetio bih vas, to je prvo bila SR Jugoslavija, zatim Srbija i Crna Gora, a tek kasnije, nakon referendum 2006. godine, samo Crna Gora. Ja kada sam došao sa Kosova, prije 25 godina, to je bila jedna država, jedinstvena. Kako ja onda mogu biti stranac u Crnoj Gori i raseljeno lice, kada sam došao u Crnu Goru sa porodicom u trenutku kada je to bila jedna država(?!)”, ukazao je Pajazitaj.

On je pojasnio da su Romi i Egipćani, koji su uslijed rata u južnoj srpskoj pokrajini Kosovu i Metohiji došli u Crnu Goru, prvo imali papire kao raseljena lica, kasnije lične karte za strance, a sada imamo lične karte za lica sa stalnim nastanjenjem, ali ne i državljanstvo koje bi, po svim zakonima, trebalo da ih sleduje.

„Ove lične karte, koje sada imamo, u praksi jedino važe kada nas policija legitimiše. A kad treba srediti neku zdravstvenu dokumentaciju, ili za školu i zapošljavanje, tada su nam neupotrebljive. Sa ovom ličnom kartom te ne primaju na posao, jer traže državljanstvo”, ocijenio je on.

Pajazitaj se prisjeća i da je Zavod za izbjeglice, dok je postojao, jedini pokušavao nešto konkretno da uradi za romsku i egipćansku zajednicu u Crnoj Gori.

„Dakle, dok je bio taj Zavod za izbjeglice, oni su pokušali da rade nešto za nas, a kasnije, kad su to reformisali i od kad on ne postoji – niko nas o ničemu ne informiše, svako radi šta hoće, piše projekte za Rome i Egipćane, a mi od toga ništa konkretno nemamo”, dodaje Pajazitaj.

Evropska unija je, podsjeća on, svojevremeno dala ogroman novac da riješi problem raseljenih lica u Crnoj Gori.

„Tu su bili uključeni brojni pravnici, ali, najgore što se desilo jeste da je dosta porodica, koje imaju članove koji su raseljena lica, priložilo dokumenatciju i onda su pojedini članovi dobili dokumenta, a pojedini ne, niti uopšte ima naznaka da će se to, u nekoj budućnosti, desiti. Poznajem brojne primjere gdje, recimo, žena ima dokumenta – ličnu kartu, pasoš i to, a muž nema”, ispričao je on.

Udruženje čiji je predsjednik bori se za emancipaciju Roma i Egipćana i zaštitu njihovih prava.

Prioriet u narednom periodu im je da djeca raseljenih lica, koja su rođena u Crnoj Gori, dobiju državljanstvo i time barem dio osnovnih ljudskih prava.

„Nama je prioritet da sva djeca raseljenih lica, koja su došla u Crnu Goru, za početak, dobiju državljanstvo. Jer, zamislite, riječ je o djeci koja su rođena ovdje, u Crnoj Gori, a nemaju državljanstvo. U tom smislu, mi sada radimo na tome da, zajedno sa državom, a uz posredovanje Evropske unije, nađemo neko rješenje za taj problem. Jer mladi su budućnost ove države! Oni ostaju ovdje i naprosto, ako težimo nekoj civilizaciji i kulturi, ne možemo dozvoliti da ljudi, koji su građani ove države, budu lišeni tog elementarnog prava”, jasan je Pajazitaj.

To će, zaključio je on, omogućiti da se, za početak, nastave sami boriti za svoja osnovna ljudska prava.