Bolton: Formirati novi globalni NATO sa Japanom, Australijom i Izraelom; Razbiti osovinu Moskva – Peking!

Džon Bolton, bivši savjetnik predsjednika Trampa za nacionalnu bezbjednost i nekadašnji ambasador SAD pri Ujedinjenim nacijama, iznio je svoje poglede na „novu američku strategiju“ u borbi protiv Rusije i Kine, koje je objavio „Volstrit džornal“.

Posthladnoratovska era sada je definitivno završena, konstatuje Bolton. Bio je to tek kratki međuperiod nakon poraza sovjetske imperije, koji se pokazao kao iluzorni odmor od realnosti. Prema svim kriterijumima, istorija se sada ponovo i sve brže okreće, razumjeli mi to ili ne.

Ovo je, tvrdi Bolton, svakako i mišljenje kineskog predsjednika Si Đinpinga, koji je to saopštio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, prilikom nedavnog susreta u Moskvi:

„Trenutno postoje promjene kakve nismo vidjeli 100 godina i mi smo ti koji zajedno pokreću te promjene.“

Za SAD vreme ubrzano ističe

Za kineske komuniste, ovaj vijek je počeo izbijanjem građanskog rata 1927. protiv Kuomintanga Čang Kaj Šeka, koji je kulminirao 1949. godine, kada je Mao Cedong osnovao Narodnu Republiku Kinu i svečano izjavio da je „kineski narod ustao.“

Putin je, na sličan način, saopštio da je u toku globalna „era revolucionarnih promjena“. Kremlj danas pojseduje strateško nuklearno oružje i energente. Kinesko nuklearno oružje i dalje kritično zavisi od Rusije, naročito u pogledu visoko obogaćenog uranijuma, a Moskva i sada ima značajan uticaj na civilnu nuklearnu infrastrukturu u Evropi.

SAD sa svojim saveznicima ne mogu sebi priuštiti „besciljno lutanje u vrijeme pomjeranja tektonskih ploča u istoriji.

“ Sledeći američki predsjednik stupiće na dužnost 2025. godine, podsjeća Bolton, na 75. godišnjicu famoznog NSC-68, temeljnog dokumenta predsjednika Harija Trumana o strategiji hladnog rata SAD.

Manje od dvije godine dijeli Ameriku od sledeće inauguracije. Predsjednički kandidati bi trebalo da razmišljaju o velikoj strategiji, ne samo za potrebe predizborne kampanje.

S obzirom na kinesko-rusku osovinu i prateće „odmetničke države“, kao što su Iran i Sjeverna Koreja, svaka ozbiljna savremena reinkarnacija NSC-68 biće zastrašujuća i veoma teško svarljiva za Amerikance.

Novi, znatno veći vojni budžet SAD

Da bi se „lopta najzad zakotrljala“, Bolton predlaže tri kritična elementa za bilo koji ubjedljiv tok strateškog razmišljanja u SAD.

Prvi je da Vašington i njegovi saveznici moraju odmah da povećaju budžete za odbranu barem na nivo iz Reganove ere i da održe takvu potrošnju u doglednoj budućnosti. Federalnom budžetu potrebne su značajne restrikcije kako bi se smanjio nacionalni dug i eliminisali deficiti.

Povećana vojna potrošnja zahtijeva velika smanjenja na domaćem nivou. Neka tako bude, kaže Bolton. Ni država blagostanja, ni masovne šeme preraspodjele prihoda, ne štite SAD od stranih protivnika. Viši nivo ekonomskog rasta, oslobođen užasavajućih poreskih i regulatornih opterećenja, biće osnova za neophodno vojno jačanje SAD.

Prije dvadeset godina, Amerika je s pravom razmišljala u terminima „nadmoći punog spektra“. Sa pojavom sajber ratovanja, hipersoničnog oružja, mogućnosti dronova i još mnogo toga, današnji spektar je još mnogo širi.

Ključni sektori, kao što je nacionalna protivraketna odbrana su klonuli, jer su se političari oslanjali na stare nuklearne zalihe i ignorisali neizbežnu potrebu da SAD nastave sa podzemnim nuklearnim probama, kako bi osigurale bezbjednost i pouzdanost nuklearnog odvraćanja.

Ne mogu se izostaviti ni masovna povećanja odbrambeno-industrijske baze i logističkih i transportnih resursa, koji predstavljaju neki od osnovnih instrumenata odbrane.

Novi, „dobri“ saveznici SAD

Drugo, američkim savezima za kolektivnu odbranu potrebno je ozbiljno poboljšanje i proširenje kako bi se suočili sa novim prijetnjama. „Dobri saveznici“ su kritični multiplikatori snage, tvrdi Bolton, što je test koji svi naši sadašnji „saveznici“ ne ispunjavaju.

Trebalo bi da nastavimo sa proširenjem Sjevernoatlantskog saveza na globalnom nivou, pozivajući Japan, Australiju, Izrael i druge, koji su posvećeni ciljevima NATO-a, da se pridruže SAD.

Nadalje, neophodno je da se SAD pozabave nelagodom koju „bliskoistočni prijatelji“ osjećaju u pogledu američke odlučnosti, kako bi, u skladu sa dugogodišnjom politikom, onemogućile Moskvi i Pekingu uticaj u ovom regionu.

Novi bezbjednosni napori u Indo-Pacifiku, kao što su Kvad (savez Indije, Japana, Australije i SAD) i nuklearne podmornice pakta Aukus moraju se poboljšati. Azijski NATO nije neizbježan, ali postoji ogroman prostor za inovativne saveze sa državama istomišljenicima, uključujući i saradnju Južne Koreje, Japana i SAD.

Konačno, Vašington i njegovi evropski i azijski saveznici treba da pruže Tajvanu mnogo veću vojnu pomoć i ugrade Tajpej u svoje strukture kolektivne odbrane, zajedno sa drugim državama koje se suprotstavljaju hegemonističkim težnjama Pekinga.

Razbijanje osovine Moskva-Peking, podjela Rusije

Treće, nakon što Ukrajina pobijedi u ratu sa Rusijom, SAD treba da teže tome da poijdele osovinu Rusija-Kina. Poraz Moskve mogao bi da sruši režim Vladimira Putina. Ono što slijedi je nepoznanica. Novi ruski lideri mogu ili ne moraju da gledaju na Zapad, ali moraju biti toliko slabi da fragmentacija Ruske Federacije, posebno istočno od Urala, više ne bude nezamisliva.

Peking nesumnjivo posmatra ovu ogromnu teritoriju koja sadrži neprocjenjivo rudno bogatstvo. Značajni djelovi ovog regiona bili su pod kineskim suverenitetom sve dok sporazumom iz Pekinga (1860) takozvana „spoljašnja Mongolija“, uključujući i prostranu obalu Pacifika, nije prepuštena Moskvi. Nekontrolisan slom Rusije mogao bi da obezbijedi Kini direktan pristup Arktiku, uključujući i Beringov moreuz, koji je okrenut prema Aljasci.

Očigledno, svaki savremeni NSC-68 uključivao bi mnogo više, tvrdi Bolton, ali težina i obim strateškog zadatka pred kojim se nalaze SAD predstavljaju dovoljnu motivaciju za pokretanje debate.

Kako zaključuje Bolton, možete se kladiti da i Peking i Moskva već neko vrijeme razmišljaju o tome.

(rt.rs)