ASK utvrdila da je Radošević prekršila zakon: I laiku je jasno da nije isto 13.000 i 10.000 evra

Radošević je u postupku tvrdila da nijesu tačni navodi da nije prijavila kredit na ime supruga, već da je samo prijavila umjesto 13.000 evra iznos duga od 10.000 evra, a da je iznos rate tačno upisala. Smatra da se ne radi o uvećanju imovine niti o prikrivanju podataka o prihodima, a u svom izjašnjenju je ukazala da nije dala saglasnost za uvid u bankovni račun za nju i supruga, pa joj je nejasan pravni osnov za takvu kontrolu.

Zbog neprijavljivanja 3.000 evra kredita, ASK je i ranije vodila postupak protiv Radošević, ali je tu odluku u sporu pune jurisdikcije ukinuo Upravni sud, nakon čega je Agencija podnijela zahtjev za ispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu. Taj sud je 3. juna donio odluku kojom je odbio zahtjev za ispitivanje sudske odluke kao nedozvoljen, navodeći da je Upravni sud poništio upravni akt te da ne postoji pravosnažna odluka kao procesni akt i pretpostavka za podnošenje zahtjeva za ispitivanje sudske odluke.

– Imajući u vidu da je Vrhovni sud naveo da odluka Upravnog suda nije pravosnažna, to je Agencija u ponovnom postupku, a radi rasvjetljavanja ove upravne stvari u toku ispitnog postupka izvela dokaze: izvršila uvid u bazu podataka Agencije za sprečavanje korupcije i Centralne banke Crne Gore (CBCG) – navodi se u odluci ASK, donijetoj 24. juna.

U njoj se navodi da je upoređujući podatke iz izvještaja o imovini sa dijelom baze CBCG, utvrđeno da je sudija Upravnog suda prijavila manji iznos kredita prihoda koji se vodi na ime supruga, odnosno prijavila je kreditno zaduženje supruga u iznosu od 10.000 evra kod Sosijete ženeral banke, dok je on kreditno zadužen u iznosu od 13.000 eura kod NLB banke.

– Članom 25, stav 2 Zakona o sprečavanju korupcije propisano je da je javna funkcionerka dužna da u izvještaju o prihodima i imovini navede tačne i potpune podatke, što je u konkretnom izostalo jer je i laiku više nego jasno da 10.000 evra i 13.000 evra nije isto – navodi se u odluci direktorice ASK Jelene Perović.

Cijenili obavezu, prirodu i težinu radnje

U odnosu na navode Upravnog suda da je Agencija prilikom donošenja odluke dužna cijeniti o kakvoj se obavezi radi, prirodi i težini radnje, Perović ukazuje da član 25 Zakona o sprečavanju korupcije ne govori o koruptivnim radnjama javnog funkcionera, već predviđa jednostvanu radnju – dostavljanje tačnih i potpunih podataka.

– U slučaju da je nedostavljanje tačnih podataka koruptivna radnja a što su eksperti predlagali da bude obilježje krivičnog djela, a ne prekršaj, prilikom izrade Zakona o sprečavanju korupcije, Agencija bi sve spise predmeta dostavljala tužilaštvu radi utvrđivanja krivične odgovornosti javnih funkcionera – objašnjavaju iz ASK.

U obrazloženju se navodi da Agencija do predmetnih podataka nije došla pristupom računima bankarskih i drugih finansijskih institucija za koje je potrebna saglasnost javnog funkcionera, već upoređivanjem podataka iz podnesenog izvještaja sa dijelom baze podataka CBCG, shodno članu 30 Zakona o sprečavanju korupcije, za koje nije potrebna saglasnost javnog funkcionera.

– Navodi Upravnog suda da se radi o propustu tehničke prirode su neosnovani jer ovakav stav potpuno obesmišljava postojanje člana 25 Zakona o sprečavanju korupcije koji jasno propisuje obavezu javnom funkcioneru da dostavi tačne i potpune podatke. Da je ovakav stav Upravnog suda ispravan, onda zakonodavac ne bi uopšte predvidio član 23 ranijeg i član 25 sadašnjeg zakona niti obavezu javnog funkcionera o dostavljanju izvještaja s tačnim i potpunim podacima – piše u odluci.