piše: Goran Danilović, poslanik Ujedinjene
Konačno se oglasio predsjednik Crne Gore! Konačno se vratio u Otadžbinu! Iz vrućeg Majamija pravo u vrući politički kotao.
Predsjednik države i DPS-a vidi u litijskim šetnjama političke proteste, obučene u crkveno ruho. Predsjednik kaže da Vlada neće povući zakon jer ispravlja istorijsku nepravdu učinjenu u katastru od 86 – 2000 godine? Tada je Crkva, valjda, otimala državnu imovinu, a on je bivao neznaveni premijer?
Toliko bljutavih neistina u jednom intervjuu nije skorije viđeno u Crnoj Gori!
Crkvena imovina je navodno bila državna, pa je onda upisana na Crkvu, a Đukanović koji je trideset godina na vlasti nije to primjećivao – bavio se tada drugim stvarima: ekonomijom, ratom za mir, kuraženjem dobrovoljaca i rezervista na ratištima, duvanom, gliserima, progonima, karavanima robe i roblja?
Tako bestidno pranje biografije i glumljenje principijelnog Crnogorca nije viđeno do sada ni crnogorskim ni srpskim očima.
Da je istina to što govori Đukanović morao bi u zatvor jer je kao predsjednik Vlade učestvovao i pomagao taj „kriminalni plan“ svim bićem.
Ako je istina da su u pitanju politički protesti onda nije bilo masovnijih u istoriji Crne Gore – onda treba i on i Vlada da podnesu ostavke.
Potpuno je bulažnjenje govoriti o nacionalnom interesu Crne Gore? Koji je to interes, očekujemo da konačno odgovori predsjednik DPS-a? Ima li u tom interesu prava i interesa trećine populacije, ima li prava Srba, ima li prava pravoslavne većine, prava Crnogoraca koji ne mrze druge narode? Jesmo li mi građani, je li ovo naša zemlja ili smo robovi i najamnici?
Je li naš nacionalni interes ustvari porodični interes predsjednika DPS-a?
Ako opstane ovaj sramni Zakon o otimanju tuđe imovine, predložićemo da se primijeni i na privatnu, na imovinu Predsjednika Crne Gore i njegove šire porodice, na imovinu kumova i prijatelja!
I nećemo se zalijetati na 1918. godinu, nego tražiti da dokaže vlasništvo nad objektima, firmama, imanjima, privrednim društvima i to samo dan prije 1989. godine. Biće to prilika da se konfiskuje sve do džempera na raskovčavanje.
Magla koju predsjednik Crne Gire sije u posljednjem intervjuu, teža je od ovog narastajućeg zagađenja vazduha. Kao da smo svi umobolni i kao da ne vidimo i kroz maglu da je namjera jasna; treba da zaboravimo kako je on stekao imovinu, kako se na tuđoj imovini danas baškari njegovo okruženje, kako je razgrabljeno morsko dobro, kako su pokradene šume, kako su skorojevići postali kapitalisti, kako su nekadašnje državne-društvene fabrike postale partijska i kumovska prćija, kako je oteto sve što je vrijedjelo i kako se na juče sahranjenoj bivšoj državi napravila svadba raskoši i bahanalija.
Poruke sile i odlučnosti države koje naviru iz intervjua samo su žalosne prijetnje davno unesrećenom narodu.
Obećavamo predsjedniku DPS-a da ćemo jednom, potraje li ova pravna sramota od Zakona, one čuvene prelazne i završne odredbe primijeniti na njegovom slučaju. Sve što je Predsjednik imao od 1918 – 1989 neka mu je srećno, a sve ostalo u narodnu kasu – biće to bogato vraćanje otetog za državu i državni budžet.
Koliko se nalupeta ovih Dana…
Milo ce ici do kraja jel umislja da mu je sve moguce, kao poltron i kao covek koji je izgubio kompas takodje ludo umislja da ce ga NATO stititi s vojskom ako ova situacija upadne u dublju krvavu krizu. Poglavnik Milo mora sada slati svoje policajce, jel ne vidim ja kako ce on otimati imovinu ako su tamo svestinici i ako svestenstvo ne daje za pravo sekti NVO CPC da jedan deo crkve koristi u svoje interese ili u interese DPS-a kao na primorije gde zemljistvo SPC se moze koristiti za pranje novca i za gradjanju luksuznim hotelima. Posto svestenici i narod nece zeleti predati crkve i manastiri, Milo ce silom preko policije probati da otme sve to. Ako krene takvim putem, to ce znaciti samo jedno, pocetak gradjanskog rata u CG i naravno kraj vladavine poglavnika. Drugo ako isti poglavnik povuce zakon dobrovoljno, on je politicki mrtav, pa sledi poraz na izborima, naravno sledi kraj imunitet, sto znaci da ce on zavrsiti iza resetaka u Spuz ili u Italiji, trecce morace da postuje odluku EU suda u Strazburu (Strasbourg) koji ce traziti od njega da povuce anti-demokratski i fasisticki zakon. E sada ako Milo opet ne pristaje da povuce zakon, takodje je moguce gradjanski rat. Da Milo ne misli da narod nece ginuti dugim cevima za svetinje, vara se on ako je ubedjen da Srbi nece ginuti. Ali sve je moguce sa diktatorima koji su izgubili kompas.