Dikić otkrio: U Crnoj Gori su mi tražili da optužim SPC, Srbiju, Vučića za državni udar, to je bio period nepravde u Crnoj Gori

General i bivši komandant Žandarmerije Bratislav Dikić, u emisiji „Crna hronika“ na Kurir televiziji, otkrio je da ga boli nepravda koja mu je učinjena u Crnoj Gori, kada je optužen za učestvovanje u navodnom pokušaju državnog udara. On je ispričao i šta su mu sve nudili u zamjenu da potpiše dokument u kojem bi optužio Srbiju i predsjednika te države Aleksandra Vučića i Srpsku pravoslavnu crkvu, da stoje iza, navodnog, pokušaja državnog udara.

„To što se dešavalo u Crnoj Gori je jedan veoma težak period, period nepravde, a ona najviše boli. Pritvoreni u samici od pet i po kvadrata i četiri i po godine nemate kontakt sa svijetom, ne možete da se branite, porodica sama preživljava i ja pareživljavam nekako u toj ćeliji. Nije mi bilo lako, tortura je bila prisutna non stop, stalno pritisak da nešto priznam“, istakao je Dikić.

On dodaje da se pojavio svjedok saradnik u postupku koji je iznio neistine, na kojim je kasnije bazirana nezakonita i nepravedna presuda.

„Donose presudu zasnovanu na neistinama i lažima. Svjedok saradnik je bio smješten u blizini moje ćelije, pričali su mi policijaci da je dolazio krvav i modar jer se od njega tražilo da potvrdi prvu priču tužiocima, da ponovo optuži Srbiju. On to nije htio i onda su ga isporučili Hrvatskoj“, objasnio je Dikić.

Na pitanje šta je podrazumijevala tortura, Dikić odgovara:

„Tortura je bila konstantna da optužim Srbiju, Srpsku pravoslavnu crkvu, naše Srbe u Crnoj Gori, a na kraju je posljednjih mjeseci su tražili da optužim predsjeddika Aleksandra Vučića, da je on znao da sam ja u Crnoj Gori, navodno, trebalo je da rušim državu. Neshvatljivo je šta su oni pokušali da urade“, dodaje Dikić.

Najviše ga je, kako kaže, zabolio napad na porodicu.

„Najteže mi je pao porodicu, na ćerkicu. Novac su im nudili, pa onda i da će mene i njih da prebace u Luksemburg, gdje bi nam obezbijedili sredstva do kraja života. Ma sve su napisali, a moje je bilo samo da potpišem. Naravno, kako normalan čovjek to da uradi, pa ja ne bih mogao da živim sa tim. Odlučio sam da istrajem do kraja, pa i ako mi bude kraj u toj ćeliji. Na kraju pravda je stigla jer ma časnih sudija još u Crnoj Gori“, zaključio je Dikić.

(Adria)