Šta je rješenje crnogorske političke slagalice: Izbori, rekonstrukcija, nova ili tehnička vlada?

Nakon što je potpisan Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom Demokratska partija socijalista pokrenula je inicijativu za pad Vlade Dritana Abazovića. Parlamentarnu podršku međutim za to nemaju imavši u obzir da im nedostaje 5 glasova kako bi izglasali nepovjerenje Vladi Dritana Abazovića.

Podšrku za taj čin su našli u Socijaldemokratskoj partiji (SDP) kao i SD-u i albanskoj DUI. Međutim, ostale stranke manjina se još uvijek nisu izjasnile o tome hoće li podržati pad Vlade Dritana Abazovića. Sve oči su uprte trenutno u opozicioni Demokratski front i Demokrate imavši u obzir da su upravo ove stranke bile protivnik formiranja manjinske vlade. Dio javnosti Crne Gore smatra da su u ovom trenutku potrebni novi izbori, dok dio smatra da Abazovićeva Vlada ne treba da padne. Ipak, postavlja se pitanje šta je najbolja opcija za političku scenu Crne Gore i šta je rješenje ove političke slagalice?

Izbori ili ne?

Ukoliko bismo govorili o organizovanju izbora, primjetno je da dio javnosti, naročito onaj koji je blizak Demokratskoj Crnoj Gori potencira izbore. Prije svega, mora se znati, da bi se išlo na izbore potrebno je skratiti mandat Skupštini Crne Gore, gdje je Predsjednik, u ovom slučaju Milo Đukanović, dužan da odmah sjutra odredi datum organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora. Kada bismo govorili o samom padu Vlade, bez skraćenja mandata Skupštini Crne Gore, u tom slučaju bi započeli pregovori koji bi trajali do 90 dana kako bi se izabrao novi premijer. Ko će to biti, ostaje parlamentarnim strankama.

Ako bismo pak govorili oko političkih polemika za i protiv odlaska na izbore, jasno je da u ovom trenutku, ukoliko se skrati mandat Skupštini, Vlada Dritana Abazovića u tehničkom mandatu bi bila ta koja bi organizovala izbore, što bi zasmetalo svima onima koji su bili protiv nje, konkretno, DF-u i Demokratama. Ta Vlada bi automatski, čim bi pala, bila u tehničkom mandatu i ona bi radila na pripremi izbora.

Pored toga što bi Vlada Dritana Abazovića bila ta koja bi organizovala izbore, pitanje je u kakvom bi se ambijentu ti izbori održali. Prije svega, moraju se imati u vidu i potencijalni nemiri, imavši u obzir na naelektrisanu javnu i društvenu sferu, vrlo veliku polarizaciju među ljudima, incidente između Srba i Crnogoraca… Dovoljno je samo nastaviti niz i shvatiti šta bi se desilo kada bi se u ovom trenutku „izmjerili“.

Svakako se postavlja i pitanje – hoće li ti izbori biti legitimni? Konstantno se mora imati na umu nesređeni birački spisak, koji nije sredila ni prošla a ni sadašnja vlada, nedodijeljena državljanstva za građane koji su doselili u Crnu Goru u toku ratova 90-ih godina, pitanje državljana Crne Gore koji žive u Srbiji a kojima nikada do sad nije bilo dozvoljeno da glasaju – a što sve obuhvata izborno zakonodavstvo, tzv. set zakona koji bi izbore i mogao da pripremi.

Ništa od toga, u ovom trenutku nemamo. Možemo govoriti i o stanju u sudskim i tužilačkim organima koji su konstantno pod blokadom ili u v.d. statusu i dolazimo do činjenice da se u državi Crnoj Gori dešava jedno opšte rasulo. Izbora će biti, kad tad. Pravo pitanje je – je li pravo vrijeme?

Rekonstrukcija i promjena parlamentarne većine

U javnosti Crne Gore postoje najave da će doći do neke vrste dogovora između Demokratskog fronta ali i Demokrata da Vlada Dritana Abazovića opstane, ali sigurno ne u ovom sastavu. Ukoliko bi DF i Demokrate podržale mandat Dritana Abazovića za premijera vrlo je moguće da će doći do rekonstrukcije Vlade gdje bi kadrovi DF-a i Demokrata postali ministri pod Abazovićevom premijerskom palicom.

Ukoliko bi se to desilo, zasigurno je da pojedini ministri ne bi ostali u ovoj Vladi, već bi gotovo odmah bili smijenjeni. Zahtjev za interpelaciju ministara pokreće premijer i traži skupštinsku podršku. Tako bi ministri iz redova SDP-a Raško Konjević i Ranko Krivokapić bili ti koji ne bi više bili članovi Vlade, a na njihova mjesta bi morali doći neki drugi kadrovi. Ovo su suštinski ministri koji su i bili sporni svima u Vladi, a može se naslutiti politički epilog ove situacije nakon medijskih izjava premijera Dritana Abazovića gdje napada svog potpredsjednika Vlade.

Ipak, sve ovo zavisi od dobre volje DF-a i Demokrata. Ukoliko prihvate rekonstrukciju, sigurno je da bi tražili mjesta u novoj Vladi, kako ministarska, tako i ona u državnim preduzećima. Stranka Alekse Bečića bi ovdje sigurno tražila najviše, imavši u obzir da su njihovi kadrovi bili na udaru (osim direktora u energetskim preduzećima), pa mogu najviše iz ovoga i profitirati.

Tehnička vlada – dvije opcije: Prva da je formiraju partije pobjednice 30. avgusta, u drugoj opciji sve partije ulaze

Mnogo puta se u političkoj sferi pominjao i modelitet formiranja tehničke Vlade a za koji postoji, kako smo i naveli, dvije opcije. Prva opcija je da tehničku Vladu formiraju partije pobjednice 30. avgusta a koja bi imala samo jedan cilj – organizacija izbora. U tom modelu sigurno ne bi bilo zadovoljnih sa druge strane, konkretnije u DPS-u jer bi ovo bili prvi izbori na koje ova stranka ne bi mogla da utiče niti da ona bude ta koja ih organizuje. Vrlo je moguće da bi se rezultati izbora osporavali od strane Demokratske partije socijalista kao pokradeni i namješteni. Apsurdna situacija – ali politički realna.

Drugi model je formiranje tehničke Vlade u koju bi ušle sve partije koje su učestvovale na izborima i osvojile mandat u Skupštini. Ta Vlada bi svakako bila dovoljno glomazna i heterogena ali bi imala samo jedan cilj a to je dogovor oko izbornog zakonodavstva, rješenje svih pitanja koja su sporna u crnogorskom društvu i organizacija prvih fer i slobodnih izbora u Crnoj Gori. Na taj način, s obzirom da bi svi politički akteri u toj vladi participirali, niko ne bi imao pravo da spori rezultate tih izbora a građani bi se jasno opredijelili između različitih političkih opcija, kojih, složićemo se, ne „fali“ u Crnoj Gori.

 

Takvim pristupom, Crna Gora bi konačno bila pobrojana, prebrojana i znalo bi se kuda plovi onaj brod, odnosno, gdje građani žele da plovi ovaj brod. Taj put svakako mora biti pomirenje između društva koje je podijeljeno po svim šavovima i to po svakom mogućem pitanju. Referendumske podjele svakako i dan danas jesu žive, a kako se ne bi više prebrojavali, najbolje je da organizujemo jedno, finalno izborno prebrojavanje, i da građani Crne Gore konačno vide šta će biti sa Crnom Gorom ali i sa njima samima.