Viši sud: Nijedan državni organ ne bi smio da komentariše nepravosnažne odluke

0

Viši sud u Podgorici oglasio se povodom navoda potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića na pres konferenciji 3. marta, u vezi odluka tog suda u predmetima bivšeg direktora za Uprave za nekretnine Dragana Kovačevića i bivšeg gradonačelnika Podgorice Slavoljuba Stijepovića.

Reagovanje prenosimo integralno:

“Viši sud u Podgorici donio je odluku kojom je ukinuo pritvor okrivljenim D.K i L.G.A, a Potpredsjednik Vlade navodi da takva odluka ukazuje da nemamo sistem državnih organa koji u potpunosti može sve aktivnosti da sprovede na profesionalan način iz čega proizilazi ocjena da je ova odluka neprofesionalna, a što zahtijeva upoznavanje javnosti sa činjenicama vezanim za ovaj predmet.

Dakle, činjenice su da je protiv okrivljenih D.K i L.G.A, nakon odbijanja sudije za istragu da im odredi pritvor, krivično vijeće ovog suda istima odredilo pritvor po pritvorskim osnovima predloženim od strane tužilaštva, a koji se odnose u odnosu na okrivljenog K.D. zbog opasnosti od bjekstva i opasnosti od uticaja na svjedoke. Ovu odluku potvrdio je Apelacioni sud i na osnovu iste okrivljeni D.K je proveo u pritvoru mjesec dana, nakon čega je SDT predložilo produženje pritvora za još dva mjeseca i to u odnosu na D.K samo zbog opasnosti od uticaja na svjedoke.

Viši sud u Podgorici je prihvatio i ovaj predlog SDT i okrivljenom K.D. produžio pritvor, međutim, Apelacioni sud je ukinuo ovo rješenje. Apelacioni sud je ukazao, pozivajući se između ostalog i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, i da je pritvor produžen zbog opasnosti od uticaja na svjedoke, a da nadležni tužilac u prethodnom periodu, dok je okrivljeni bio u pritvoru, mogao saslušati svjedoke, što nije urađeno niti se uopšte može naslutiti kada će njihovo saslušanje biti obavljeno. Prihvatajući razloge Apelacionog suda, a koji su obavezujući za ovaj sud, Viši sud u Podgorici je donio rješenje kojime se ukida pritvor na osnovu kojeg se okrivljeni puštaju na slobodu i to rješenje je potvrđeno od strane Apelacionog suda i isto je pravosnažno.

Činjenica je da je tužilaštvo podnijelo predlog za određivanje pritvora u drugom predmetu protiv istog lica, tek nakon što je okrivljeni D.K pušten na slobodu i to ponovo za djela učinjena 2008. i 2012. godine. Ne ulazeći u pravo tužilaštva da sami određuju vrijeme pokretanja postupaka ili predlaganja pritvora, činjenica je da je isti predložen četiri dana nakon puštanja okrivljenog iz pritvora.

U svakom slučaju, sud ne može da se bavi time kada će tužilaštvo pokretati određene postupke, ali ocjenjujemo da se iz prethodno navedene hronologije vidi koji su razlozi bili da se okrivljeni D.K., nađe na slobodi, a prepuštamo javnosti da li je ocijeni da li je bilo neprofesionalnog postupanja i da li je sud morao da pretpostavi postojanje drugih postupaka i na osnovu potencijalnih budućih postupaka zadrži okrivljenog u pritvoru, kada za to ne daje osnova postupak zbog kojeg je pritvor određen.

Vezano za drugi dio komentara, Viši sud u Podgorici donio je odluku koju komentariše Potpredsjednik vlade, a kojom je potvrdio optužnicu SDT-a u dijelu u odnosu na K.D., K.T., T.B., Š.Z., G.G. i K.T., zbog krivičnog djela stvaranja kriminalne organzacije iz čl. 401a. stav 2 u vezi st. 1. i 6. KZ CG i pranja novca iz čl.268.st.3. u vezi st.1. u vezi čl.23. KZ CG.

U odnosu na okrivljenog S.S., odlučeno je da se krivični postupak obustavlja zbog krivičnog djela pranja novca u saizvršilaštvu iz čl. 268.st.3. u vezi st.1. u vezi čl.23. st.2. KZ CG. Radi se o nepravosnažnoj sudskoj odluci koja nebi smjela biti komentarisana sa bilo čije strane, a imajući u vidu da još uvjek nije provjerena kroz drugostepeni postupak. Na istu se ima pravo žalbe, dostavljena je SDT-u dana 03.03.2021.godine u 09:34 h., o čemu ovaj sud posjeduje dokaz u vidu dostavnice u spisima pa navodi Podpredsjednika vlade, da „koliko je upoznat a ostaje da se vidi, oni nisu obavjestili SDT formalno“, očigledno su rezultat samo pogrešnog informisanja.

Vezano za činjenični opis optužnice i dokaze koji su predočeni, SDT u tekstu optužnice navodi da je okrivljeni S.S., preuzeo od okrivljenog D.K., novčani iznos od 110.000,00 USD, kasnije konvertovanih u 47.500.000,00 eura, koji je pribavljenim kriminalnom djelatnošću, a u cilju da taj novac stavi u legalne tokove – radi korištenja tog novca za parlamentarne izbore. Treba imati u vidu da se okrivljenom S.S., stavlja na teret krivično djelo pranja novca iz čl.268. KZCG, koji se suštinski vezuje za prikrivanje porijekla novca i finansijska djelovanja koja imaju cilj da taj novac kasnije može biti upotrebljen kao legalan, i time se pribavi korist za ono ko pere novac, dakle po stavu tužilaštva okrivljeni S.S. je znao da novac potiče od odredjene kriminalne djelatnosti DK. Javnost mora biti upoznata sa time da Sud nema ovlaštenja da mijenja tekst optužnice, niti pravnu kvalifikaciju kada činjenični navodi iz optužnice to ne dozvoljavaju, i ne može uopšte da se bavi time da li je ovakvim radnjama učinjena bilo kakva povreda odredaba tada važećeg Zakona o finansiranju političkih partija ili neko drugo krivično djelo iz glave krivičnih djela oko povrede izbornih prava, već iskljičivo da li postoje dokazi u pravcu postojanja krivičnog djela pranja novca odnosno krivičnog djela za koje je optužen.

Potpredsjednik vlade u svom saopštenju navodi da će SDT objaviti dokaze koje su priložili vijeću Višeg suda, ne govoreći o kojim dokazima se radi, a iz kojih proizilazi, da je okrivljeni S.S., znao kriminalno porijeklo novca koji je primio. Na strani 34 optužnice, tužilaštvo nalazi dokazanim da je okrivljeni S.S. preuzeo iznos od 47.500.000,00 eura, jer on to priznaje a to potvrdjuju svjedoci i materijalni dokazi. Ova činjenica je potpuno nesporna, međutim niti Potpredsjednik vlade niti je SDT u optužnici navelo iz kojih dokaza proizilazi da je okrivljeni S.S. znao da novac koji je primio potiče od kriminalne djelatnosti D.K.. Niti okrivljeni niti svjedoci to ne navode. SDT pominje ono što i sam okrivljeni potvrđuje, a to je da je primio novac. međutim SDT stavlja na teret okrivljenom da je djelo uradio sa umišljajem znajući porijeklo novca bez navodjena dokaza koji potvrđuju postojanje umišljaja. Ukazujemo da je sadržina optužnice strogo predviđena zakonom, da u njoj moraju biti navedeni dokazi iz kojih se utvrdjuju odlučne činjenice, te da bilo kakvo pozivanje da podaci o dokazima postoje na nekom drugom mjestu a ne u samoj optužnici je postupanje u suprotnosti sa čl.292. st.1. tačka 6. ZKP-a .

Sud ponavlja da se radi o nepravosnažnoj sudskoj odluci da sud nema potrebe da komentariše svoje odluke jer sve ono što je bitno je u samoj odluci, a nijedan državni organ ne bi smio da komentariše nepravosnažne odluke. Međutim imajući u vidu trenutnu društvenu situaciju u kojoj ne samo da se komentarišu sudske odluke nego se to radi na način neutemeljen na činjenicama, čime u javnosti stvara neistinita slika ne samo o kvalitetu sudskih odluka nego i o moralnom i etičkom karakteru donosioca odluka, to je Viši sud prisiljen da upozna javnost sa razlozima za donošenje odluke, a posebno pri činjenici da se nepravosnažne sudske odluke ne mogu stavljati na „sajt“ suda i tako omogućiti široj javnosti da se sa sa istima upozna.

Konačno odluku o pravilnosti iste jedino može dati i daće instaciono viši sud u postupku po žalbi”, navodi se u reagovanju.

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.