Uz Tijanu kao kapitena: Srpske reprezentativke kreću u borbu za osmu medalju u poslednjih sedam godina

0

Niz osvajanja odličja počeo je pre sedam godina, pa nacija s razlogom može da se nada još jednom

Došlo je vreme da krene i Srbija sa borbama na Svetskom prvenstvu. Odbojkašice večeras izlaze na teren u Arnemu sa nadom da će odigrati 12 utakmica na veoma dugačkom takmičenju i da će kući krenuti tek 16. oktobra. Odbrana svetske titule počinje duelom sa Kanadom večeras od 20 časova (Sport klub 1).

Ispraćene su devojke na ovaj šampionat sa velikim očekivanjima… A kako i ne bi? Ne stavlja se igračicama nikakav pritisak na leđa nepotrebno, već je sasvim logično da se od ekipe koja od 2015. godine na svim velikim takmičenjima osvaja odličje, očekuje da uzme još jedno.

Ne obaziru se naša reprezentativke šta drugi pričaju, šta drugi žele i čemu se nadaju, nego i same imaju najveće moguće ambicije. Italijan Danijele Santareli koji je na klupskom nivou osvojio sve što je mogao sa moćnim Koneljanom, ne bi ni došao na klupu Srbije da nije osetio da je to tim sa kojim može da se dokaže na reprezentativnoj sceni.

Ako se prevrti film osam godina unazad – poslednje veliko takmičenje na kome je Srbija ostala praznih ruku bilo je Svetsko prvenstvo 2014. godine (sedmo mesto). Bio je to šampionat koji će ostati upamćen kao veoma bitan za odbojkašku reprezentaciju jer je dobila nešto što je veće od trofeja. Dobila je Tijanu Bošković, igračicu sa kojom je već od naredne godine počela neverovatna serija.

Pričao je bivši selektor Zoran Terzić da je bio rizik da se ubaci u vatru igračica sa 17 godina, ali da se takav potez višestruko isplatio. Boškovićeva je brzo postala lider nacionalnog tima. Odbojka je timski sport i naravno da je svaki put medalju osvojila ekipa, ali velike zasluge za sve uspehe od 2015. godine idu na račun ubojitog korektora, od nedavno i kapitena Srbije.

Krenulo je od evropske bronze 2015. godine. Posle toga je osvojeno srebro na Olimpijskim igrama u Riju. Evropsko zlato je zasijalo oko vrata devojaka 2017. godine. Svetska titula je napokon stigla 2018. Već sledećeg leta – ponovo zlato na kontinentalnoj smotri. Zbog korone 2020. nije bilo takmičenja, ali su već naredne godine stigle dve nove medalje – olimpijska bronza i evropsko srebro. Ovde je reč samo o najvećim takmičenjima.

Na svakom je u postavi bila Tijana Bošković. Ovog puta neće imati u dijagonali Maju Ognjenović, neće više na mreži praviti zid Milena Rašić i Stefana Veljković Lisinac, neće prijem dodavati Silvija Popović i Jelena Blagojević, nema već duže vreme ni Tijane Malešević… Ali, Boškovićeva će sigurno i novi tim pogurati do velikih pobeda i trenutaka za pamćenje.

Na poziciji dizača u postavi Srbije igraće Bojana Drča. Iskusna i kvalitetna igračica, već dugo član reprezentacije. Imala je pauzu jer je dobila dete, ali se u formu vratila igrajući za Crvenu zvezdu. Iako je dugo bila izmena Maji Ognjenović, treba podsetiti da je 2017. dirigovala igrom nacionalnog tima kao prvi dizač i da je osvojena evropska titula. Tada je Tijana sa njom u dijagonali odlično funkcionisala, a i sada će mnogo toga zavisiti od njihove saradnje. Slađana Mirković će čekati šansu sa klupe. Sigurno da će igrati obe s obzirom na to koliko je dugačko takmičenje. Videlo se i na nekim prethodnim utakmicama da Santareli često izvodi izmenu dijagonale dizač – korektor, kada menja suprotne igrače kako bi imao napadača u prvoj liniji… Neće odustati od takvih poteza ni sada.

Kad je pozicija korektora u pitanju, Tijanu će menjati Ana Bjelica, koja je sa kapitenskom trakom predvodila tim do bronzane medalje u Ligi nacija. Ona je već godinama navikla na tu ulogu i spremna je da pomogne kad god treba. Selektor će morati na manje bitnim utakmicama bar malo da odmori Boškovićevu, kako je do završnice ne bi previše opteretio.

Na poziciji primača Italijan je odlučio da povede pet igračica. Uz njih tu su i dva libera – Teodora Pušić i Aleksandra Jegdić. Ono što mora da se zna jeste da će igra Srbije pre svega zavisiti od prijema. Ove godine u Ligi nacija taj element je bio na visokom nivou, pa je razigravanje cele ekipe bilo mnogo lakše. Kada on krene nizbrdo, onda je prolaz znatno komplikovaniji i uglavnom se svede da lopta mora da ide na korekciju. Ako bude išao baš kao što je to bio slučaj na fajnal-ejtu u Ankari Bojana će moći da meša karte – deli lopte korektoru, srednjim blokerima i primačima. Dva libera će biti na ozbiljnom ispitu, ali imaju lepu priliku da pokažu da mogu da zamene Silviju Popović. Teodora je prethodnih godina dobijala šansu, a Aleksandra će debitovati.

Veoma važan je i napadački učinak primača servisa, koji je zatajio prethodne godine. Naša igra se na Olimpijskim igrama i Evropskom prvenstvu u Beogradu previše svela na Tijanu, ali samo zbog toga što je prolaz ostalih igračica bio na prilično niskom nivo. Maja je najviše poverenja imala u Tijanu, a ona je uzvraćala osvajanjem poena. Zato je Srbija i stigla do završnica na oba takmičenja… Nedostajala je mnogo jaka ruka Brankice Mihajlović, pa njen povratak izuzetno raduje. Iako je teško očekivati da bude u najboljoj mogućoj formi posle velike pauze i ozbiljne povrede, svakako će biti značajan šraf i protivnicima neće biti svejedno kad je vide sa druge strane mreže. Najvažnije je da je bolovi više ne muče.

Bitno je da sa krajeva preti više igrača, kao i da se što češće uposle srednji blokeri, jer samo tako može da se izađe na kraj sa protivničkim blokom. Ukoliko su tri igrača unapred spremna za napad Tijane Bošković, onda je veoma teško da se igra… Videlo se to u polufinalu Olimpijskih igara, a još jasnije je bilo u finalu Evropskog prvenstva, kada je i igračici Ezačibašija ponestalo snage posle „hiljadite“ dobijene lopte.

Uz Brankicu, tu su još Bianka Buša, Bojana Milenković, Katarina Lazović i Sara Lozo. Prethodnih sezona najviše su igrale Milenkovićeva i Buša, prošle godine na EP je Lazovićeva skrenula pažnju, a ovog leta je izdominirala u Ligi nacija Sara Lozo. Pokazala je pre svega napadačke kvalitete koji su ovoj selekciji bili preko potrebni i bila skoro najzaslužnija za osvajanje bronzane medalje – prvog odličja Srbije u Ligi nacija. Svaka od njih ima i plus i minus u nekim segmentima, pa je važno da se iskoriste pozitivne strane. Koga je odlučio da upari u prvoj postavi Santareli videćemo večeras… Ali, ono što je sigurno i što se pokazalo u Ligi nacija – nijednu neće držati na terenu ukoliko joj ne ide. Ima ih pet, dva su mesta, tako da će uvek tražiti dobitnu kombinaciju.

S obzirom na to da je Mihajlovićeva primač servisa koji više liči na korektora, jer je mnogo više koncentrisana na napad, s njom bi trebalo da bude što sigurniji primač u paru. Kako će karte promešati selektor i kome će najbolje krenuti na SP to će biti poznato narednih dana.

Na poziciji srednjeg blokera na raspolaganju ima Jovanu Stevanović, Minu Popović i Maju Aleksić. Prošle godine su se oprostile dve važne igračice, koje su obeležile jednu epohu – Milena Rašić i Stefana Veljković Lisinac. Čini se da su naslednice mnogo naučile od njih i da su spremne da nastave tamo gde su one stale. Jovana Stevanović se posle duže pauze vratila u nacionalni tim i odmah pokazala koliko znači. Iskusna je, veoma kvalitetna, igra u Italiji i spremna je da izvede sve taktičke zamisli selektora. Uz to, dobro funkcioniše sa Bojanom Drčom. Mina Popović je već godinama navikla na važnu ulogu i dobro se snalazi u njoj. Jedino što može da je poremeti jeste pauza zbog povrede, ali čini se da polako pronalazi željenu formu. Maja Aleksić je sve bolja i sve sigurnija. Ranije nije dobijala veliku priliku, ali je strpljivo čekala i ove godine u Ligi nacija pokazala vrhunski kvalitet, posebno kad su blokerske sposobnosti u pitanju. Sve tri će se menjati i bez sumnje biti važni aduti Srbije na ovom Svetskom prvenstvu.

Put ka završnici je već dobro poznat. Srbija je u grupi C sa Kanadom, Bugarskom, Kazahstanom, Nemačkom i Amerikom. U narednu fazu će proći četiri selekcije, koje će napraviti novu grupu sa reprezentacijama koji prođu dalje iz grupe B, a tamo se nalaze Turska, Tajland, Hrvatska, Poljska, Dominikanska Republika i Južna Koreja. Svi ovi navedeni timovi su prepreke koje stoje na putu ka finalu… Sa ostalima naše odbojkašice mogu da se sretnu samo u duelu za titulu ili bronzu. To bi značilo da do eventualnog finala neće biti okršaja sa Italijom, Brazilom, Kinom…

U drugu fazu će se preneti bodovi protiv selekcija koje su takođe prošle, a četiri meča će se igrati sa ekipama koje stižu iz grupe B. Posle toga u četvrtfinalu igraju prvi i četvrti iz novoformirane grupe, kao i drugi i treći. Pobednici tih mečeva sastaju se u polufinalu. Kad je naš deo kostura u pitanju – početak je zakazan za Arnem, posle dva kola se putuje u Lođ, nakon toga na red dolaze Gljivice, a tek za finale i obračun za bronzu se vraćaju u Holandiju, tačnije u Apeldorn.

Amerika, Italija i Brazil su već započeli takmičenje pobedama. Turska je na startu zakazala protiv Tajlanda. Vreme je da večeras i Srbija pokaže šta zna. Biće novih lica, novi je selektor, ali ambicije se ne menjaju. Zoran Terzić je uradio mnogo do sada, ali ne treba se zadovoljiti, već nastaviti niz…

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.