Strahinja Bulajić za „BORBU“: Sankcije Rusiji su neprijateljski čin, u Nikšiću će DPS doživjeti politički slom!

Potpredsjednik Skupštine i poslanik Demokratskog fronta Strahinja Bulajić u intervjuu za „Borbu“ ocijenio je da je čudna poruka premijera Zdravka Krivokapića kada je kazao da ne stoji iza bilo koje liste, odnosno partije ili koalicije na predstojećim lokalnim izborima u Nikšiću.

Kako je istakao, nije baš čest slučaj da se nosilac neke liste, preko koje je došao na mjesto predsjednika Vlade, tako lako odriče od sopstvenih birača, ali i bliskih ljudi koji su bili sa njim na istoj listi i u zajedničkoj izbornoj kampanji.

Kada je riječ o izborima u Nikšiću, Bulajić je kazao da nikakvo usitnjavanje nije dobro, jer birači znaju to da prepoznaju i kazne. Uvjeren je da će se još jednom pokazati da će Nikšić „proraditi“ kada je najpotrebnije.

Osvrnuo se i na odnose sa Srbijom, te poručio da je priznavanje lažne države Kosovo uz zavođenje tzv. sankcija Rusiji, najveća je sramota i poniženje Crne Gore u njenom istorijskom trajanju.

Kao stanovnik Nikšića kakav rezultat očekujete na izborima koji će se održati 14. marta u tom gradu?

Odavno je rečeno da grad čine ljudi. Ne stvari, nego ljudi. Njihov karakter i dostignuća. I to je istina. Grad je veliki onoliko koliko su veliki ljudi koji su u njemu živjeli, ali koji i danas žive. Poseban je kov ljudi koji su kroz istoriju „zidali“ karakter Nikšića. Kad su se „vremena lomila“ Nikšić nikad nije zakazao. Ovdje su stasavali veliki ljudi, a mnogi su dolazili i ostajali. U Nikšiću žive potomci jednog od najmarkantnijih djelova našeg naroda, hercegovačkih i crnogorskih plemena. Sve to mi daje za pravo da kažem da je Nikšić veliki grad. Toliko veliki da ni poslednja dvoipodecenijska brutalna ekonomska, privredna, socijalna i svaka druga razaranja odlazeće vlasti, ne mogu da mu umanje veličinu. Naprotiv, Nikšić je tokom prethodne godine pokazao svoj nesumnjivi karakter, odnosno, kako se ponašaju pravi potomci onih kojima je uvijek na prvom mjestu bila svoja porodica i svetost svoje Crkve. Uvjeren sam da će se još jednom pokazati da grad Nikšić jednostavno uvijek „proradi“ kad je napotrebnije. Kao što je to bilo prošlog decembra kada je mladost Nikšića počela sa litijama, kao što je to bilo i 30-og avgusta, uostalom … kao što je to bilo i toliko puta kroz njegovu istoriju. Dakle, očekujem da će upravo ovdje, u Nikšiću, takva politika doživjeti konačan i definitivan slom, ne samo u privrednom, ekonomskom ili socijalnom smislu, već i u onom nesumnjivo važnijem – duhovnom i da će se građani prema ovom periodu od dvije ipo decenije, odnijeti kao prema jednoj od najvećih sramota u dugom istorijskom trajanju Nikšića, ali i Crne Gore.

Zdravko Krivokapić je nedavno poslao jako čudnu poruku povodom podrške na izborima u Nikšiću, da li je to kontraproduktivno s obzirom da je cilj rušenje DPS-a?

Ukoliko se misli na poruku kojom premijer kaže da ne stoji iza bilo koje liste, odnosno partije ili koalicije na predstojećim lokalnim izborima u Nikšiću, mora se priznati da jeste pomalo čudna. Nije baš čest slučaj da se nosilac neke liste, preko koje se došlo na mjesto predsjednika Vlade, tako lako odriče od sopstvenih birača, ali i bliskih ljudi koji su bili sa njim na istoj listi i u zajedničkoj izbornoj kampanji. Međutim, nadam se ipak da je ta izjava proizvod trenutka, a ne potrebe izborne kampanje, jer u Nikšiću je sada potrebno jedinstvo. Nikakvo usitnjavanje na opozicionom krilu nije dobro. Birači će to prepoznati i izvjesno kazniti.

Kako komentarišete uvođenje sankcija Bjelorusiji i produženje sankcija Rusiji?

EU je uvela sankcije Rusiji 2014. godine posle referenduma stanovnika Krima kojim je izražena njihova nedvosmislena volja i želja da se vrate svojoj matici, Rusiji. Dakle, isto ono što stanovništvu Crne Gore nije bilo omogućeno, recimo, prilikom nasilnog uguravanja Crne Gore u NATO mimo volje ogromne većine njenih građana. Iste godine su i neke zemlje van EU uvele sankcije Rusiji, među njima i Crna Gora koliko god to nekome bilo groteskno. Ova Vlada veoma lagano nastavlja istu politiku. Šta znače riječi Vladinog zvaničnika – Mi nijesmo neprijatelji Rusiji, ali sankcije ostaju, vjerovatno samo on zna. Sankcije se ne zavode prijateljima i nikad nijesu prijateljski čin. Naprotiv, radi se o neprijateljskom činu i to nikako ne može biti nacionalni interes Crne Gore. To je nečiji drugo interes. Ali, interes Crne Gore i ogromne većine njenog naroda sasvim sigurno – nije. Isto je i sa Bjelorusijom i sjutra, sa bilo kojom drugom zemljom, za koju stigne naređenje da se to isto uradi.

Kakav je Vaš stav, kao potpredsjednika Skupštine, prema tzv. državi Kosovo?

I kao potpredsjednik Skupštine, i kao poslanik, i kao roditelj, i kao nečiji sin, i kao građanin, kažem i tvrdim – Priznavanje lažne države Kosovo uz zavođenje tzv. sankcija Rusiji, najveća je sramota i poniženje Crne Gore u njenom istorijskom trajanju. Uvjeren sam da je ovaj stav jasan svakom slobodnomislećem čovjeku i da nema potrebe da ga posebno objašnjavam.

Da li je najprirodnije da Crna Gora najprije gradi odnose sa Srbijom pa sa svim ostalim?

Pitate me da li je prirodno da brat bude sa bratom? Da li je prirodno da brat prvo traži pomoć od brata, da se posavjetuje sa njim ili sa nekim ko mu je uvijek radio o glavi? I jednom i drugom. Da li je prirodno da se traži pomoć od porodice ili od nekog ko je uvijek, ali baš uvijek, kroz istoriju, ne birajući sredstva, tražio način da uništi tu porodicu? Jesmo li to zaboravili da je naš narod samo u 20-om vijeku tri puta bio izložen genocidu? I sad prisustvujemo bezočnoj reviziji istorije. Ne čudim se njima, ali ne znam zašto im mi u tome pomažemo. To je ono što je nametnuto i što veoma opterećuje odnose Srbije i Crne Gore. Takvoj situaciji sasvim sigurno nije doprinio naš narod. Svuda ima nesrećnika, ali većinski, sasvim sigurno, nije. U protekle dvije decenije vlast u Crnoj Gori je vodila ovu zemlju putem kojim nikad prije u istoriji nije išla. Ta Crna Gora se odricala od sebe same. Bježala je od svoje suštine. Vjerujem da je tome došao kraj. Očekujem da će se graditi prijateljski odnosi sa svima, prije svega u regionu, a u regionu, najprije sa najznačajnijim, ekonomski najsnažnijim i najperspektivnijim. Naravno sa Srbijom.