Produbljuju partnerstvo na račun Crne Gore: Milo i Kurti dogovaraju teritorijalne ustupke u korist lažne države Kosovo?

Premijer tzv. Kosova Aljbin Kurti najavio je da će zajedno sa crnogorskom Vladom biti formirana komisija za preispitivanje granične linije s Crnom Gorom.

– Zajedno s Vladom Crne Gore biti formirana zajednička komisija koju će činiti stručnjaci iz te oblasti- saopštio je Kurti u odgovoru na poslaničko pitanje.

Kako je izjavio Kurti, od izuzetne važnosti je to što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović izrazio spremnost za korekciju „granice“.

-Za kosovsku stranu dokumenti su jasni. Za nas je važno da je predsjednik Đukanović (Milo) izrazio spremnost za ispravku. Spremni smo, ali i čekamo da Vlada Crne Gore formira tim- rekao je Kurti.

Osim toga što u poslednje vrijeme koordinisano napadaju regionalnu ekonomsku inicijativu Otvoreni Balkan i Srbiju, Kurti i Đukanović su se očito dogovorili kako da razgraniče Crnu Goru i lažnu državu i u to u korist Prištine.

Da li su se Aljbin i Milo tokom nedavne Đukanovićeve posjete Prištini dogovorili o korekcijama „granice“, tako što bi Crna Gora ustupila dio teritorije mafijaško-teroroističkoj tvorevini Kosovo koja nije ni članica UN?

Možda je upravo zbog popustljivosti pred Kurtijevim zahtjevima ocu montenegrinske nacije Milu Đukanoviću i uručen „Ključ Prištine“? Šta će na sve ovo reći njegove komite koje u njemu vide oca nacije i koje su na njegov mig spremne da se bore za čast i slobodu Crne Gore.

Dok svakodnevno optužuje Beograd za hegemonističke težnje prema Crnoj Gori, Đukanović sklapa dilove sa osuđenim teroristom Kurtijem kojima bi se zadovoljile teritorijalne pretenzije narko države Kosovo.

Korekcija granica nije u opisu Đukanovićevog posla, već Vlade Crne Gora koja bi u najskorije vrijeme morala da stavi tačku na ovu temu i preduprijedi dilove između Đukanovića i Kurtija koji su na štetu države.

Pa neka Đukanović Kurtiju poklanja svoju imovinu, koje ima na pretek,  ako mu je već stalo do darivanja svog partnera. A Kurtiju bi bilo svrsishodnije da se bavi problemom raseljavanja svojih sunarodnika sa teritorije Kosmeta koja prazni zbog beznađa, nemaštine i kriminala i da više pažnje poklanja izjavama američkih zvaničnika, nego što pokušava da ostvaruje svoje mladalačke snove.

Prvi put kada je prednost davao realizaciji svojih fantazmagorija završio je u niškom zatvoru, drugi put ga je vašingtonska administracija „sklonila“ sa premijerske funkcije, stoga bi ljekovito po njega bilo da ne iskušava sreću po treći put.