PENZIONERKU U ZATVOR – DOPRINOS REŽIMA PANDEMIJI!
Prof. dr Dragan Koprivica
Da imamo primitivno malicioznu vlast, koja se zaklanja iza zakona, to je već aksiom koji ne treba posebno dokazivati. Ali sudska prijetnja čestitoj nastavnici, penzionerki, Ratki Knežević, da će upravo u doba korona virusa završiti na robiji, pokazuje da režim Đukanovića nema obzira i poštovanja ni prema ženi i majci u Crnoj Gori, ni njenim časnim godinama.
Riječ je očito o još jednom primjeru „čojstva i junaštva“ režima, koji povampiruje duh Informbiroa u 21. vijeku.
Prijetnja penzionisanoj nastavnici od „svega“ dva mjeseca zatvora uslijedila je zbog prirodne reakcije žene i domaćice kad u pet sati ujutro pedeset policajaca u maskirnim uniformama, s dugim cijevima u rukama, lome kućna vrata i razbacuju sve po kući kao da je tajfun prošao.
Takva slika, koliko god djelovala groteskno, da bi se čovjek smijao od jada da prizor nije jeziv, zaista prelazi granice humanog društva i svih ljudskih obzira. Uostalom, šokirana žena je možda povjerovala da to sanja tešku noćnu moru iz koje ne može da se probudi.
Ali njeno stanje stresa nije na sudu prihvaćeno iz formalno-pravnih razloga, jer eto: „branilac okrivljene kao i okrivljena ovom Sudu nijesu dostavili medicinsku dokumentaciju, kojom bi okrivljena dokazala da se nakon predmetnog događaja javila nadležnoj zdravstvenoj ustanovi“.
A odgovor je jasan zašto se nije javila gdje treba: upravo zbog pretrpljenog stresa, tokom kojeg joj nije ni padalo na um da ide po potvrde je li u stresu ili nije.
Uglavnom, upravo u jeku pandemije i realnog straha građana za svoje, i za živote svoje djece, režim je prvo utamničio Milana Kneževića kod kuće, a sad bi i da njegovu majku pošalje u Spuž ako ne plati kaznu od petsto eura. Zakonski sve pokriveno, umiveno, a tako nečisto… I „junački, nego što“… Treniranje strogoće par ekselans.
S obzirom da se zna samostalnost sudova u svim autokratskim režimima, postavlja se pitanje ima li kraja samovolji ovog u Montenegru, koji postupa po istoj matrici: „Ovog hapsi, onog puštaj, ovog zatvori doma, onog u Spuž…“
U cijeliom tom galimatijasu postavlja se i pitanje ima li iz vrha vlasti iko trezven da bar kaže: “Pandemija je, smanjimo doživljaj moći, ne šaljimo prosvjetne radnice, penzionerke, u Spuž, ne prijetimo presudama bar dok ovo zlo od epidemije ne prođe, batalimo rigidne akte…“
Ali nekom, a zna se kome, poseban gušt je da demonstrira nekontrolisanu vlast nad životima građana baš u vremenu pandemije. Pandemija na pandemiju: morbidno, zar ne… Ružno i nedolično za zemlju koja baštini čojstvo i junaštvo Marka Miljanova.
Čestitoj starici i penzionisanoj prosvetnoj radnici, Ratki Kneževeć, koju i danas pamte i vole generacije njenih učenika, nije lako u poznim godinama prebivati ni u sopstvenom domu. Ali bi možda trebalo bar da pokuša da smogne snage da se javi u Spuž, pa nek se ova komunjarska vlast bruka do kraja. I da u isti mah, sin, jedan od lidera opozicije, putem pravnog nasilja nepravedno robija kod kuće, a majka u zatvoru. Evropski, nego što. U duhu bezdušnih vlasnika privatne države Crne Gore. Pa da se ljudi i građani još jednom, po ko zna već koji put, zastide ne svoje zemlje, nego onih koji je podjarmljuju na komunjarski prostački način.
A plemenitoj Ratki sugerišem, kad joj u kuću opet negdje upadnu maskirani policajci lomeći vrata i razbacujući sve po kući, da im se na kraju fino obrati: „E fala vi, dobri momci, što mi fino kuću srediste, sad poskidajte maske, sjednite, počinite, i recite ko je za kavu, ko za rakiju…“.
Poznajući i lično svoju koleginicu po struci, vjerujem da će ona imati snage i za tako što. Kako god da bude, poštovana nastavnica u penziji, Ratka Knežević, i u ovom, ne mnogo herojskom vremenu, ostaje naša nova brehtovska majka hrabrost. Zato je treba pozdraviti da izdrži u očuvanju dostojanstva, svoga, svoje profesije, i svoje porodice.