Vladimir Orlić, član Predsjedništva Srpske napredne stranke kaže da se „žuti tajkun Dragan Đilas već nebrojeno puta pokazao kao tragično loš lažov: neubjedljiv, providan i sklon zbunjivanju samog sebe“.
I to je uvijek moglo najbolje da se vidi u njegovim bijednim pokušajima da falsifikuje sopstvenu prljavu biografiju, ili negira prljave tragove novca rasijnog po računima na sve strane svijeta.
Prije ravno dva mjeseca Dragan Đilas je, pritisnut dokazima, priznao da ima firmu u Švajcarskoj i u toj zemlji novac koji se broji milionima evra. Danas, Dragan Đilas oštro demantuje Dragana Đilasa, tvrdi – novca u Švajcarskoj nema. Ako se pokajao što Švajcarsku nije od samog početka negirao kao što uporno negira Mauricijus, sve u rangu priča za malu djecu „bio jednom jedan fond, kakav fond – ne znam kakav i da li postoji još uvijek“, jedini način da tu grešku ispravi je – da sam sebe tuži za klevetu, još danas – ističe Orlić.
Ali znamo da neće, kao što nije prihvatio ni poziv novinara koji su otkrili njegovih 57 računa na više kontinenata da im kod notara potpiše pravo korišćenja na računima za koje tvrdi da „ne postoje“. Pobjegao je od tog poziva kao junački zec, i umjesto odgovora bacio se na pisanje novih zahtjeva: da se njemu i njegovom ortaku dodijeli nacionalna frekvencija, da on postavlja svoja uredništva na RTS i RTV, da uzme u svoje kandže i REM, pa da kadrira po svim medijima, redom, odlučuje ko smije da diše – ne samo da radi. A zašto? Da još para smjesti na račune koji „ne postoje“? Jer je sve što je nagrabio do danas bilo malo, pa mu treba još? Inače – šta? Opet će da prijeti uličnim nasiljem, razbijenim glavama i uništavanjem svega?
I bile bi njegove laži prosto i samo smiješne, da nisu uz prijetnje pride začinjene i oholim, osionim i bahatim ruganjem u lice poštenom narodu u Srbiji, kom bahati tajkun Đilas sa osmijehom hijene poručuje preko svojih medija: „Ja sam se obogatio zato što sam pametan, imam inženjerski mašinski mozak, koji umije da izračuna procente – a vi ste svi glupi i blesavi, niža bića u odnosu na mene i ne znate račun za osnovnu školu. E, zato sam ja uspio da zgrnem na stotine miliona evra koje vi možete samo da sanjate, a vi nastavite da ih sanjate. Što se to dogodilo baš u vrijeme kad sam bio na vlasti, što su moje firme te „procente“ uspješno „računale“ sa javnim servisom, a radile i sa gradskim institucijama, ustanovama, televizijom, Telekomom… Šta da vam kažem – čista slučajnost!“ A opljačkan i unesrećen narod gleda, sluša i – ne vjeruje. Do kojih granica sežu bahatost i pohlepa, koji su progutali na kilometre puteva, brojne škole, bolnice, dodatke za djecu, trudnice, porodilje, davanja za penzionere… Koji su proždrali budućnost jednoj zemlji, a da ne trepnu. I sada bi još – kaže član Predsjedništva SNS.
Zato je u pravu nezasiti tajkun, dok progovara sa samog vrha piramide žutog kartela, kada kaže da će i naredni izbori biti referendum. Hoće, kao i svi prethodni koje je gubio potučen do nogu. Na izborima u ovoj zemlji narod bira između dalje borbe za slobodnu, ponosnu i uspješnu Srbiju koju predvodi Aleksandar Vučić, zemlje u kojoj su narodna volja i narodni novac svetinja, i vraćanja u mračno vrijeme pljačke, stradanja i zločina koje sprovodi tajkunski kartel. Ako Đilas potcjenjuje odgovor naroda kome se u lice podsmijeva – neka se spremi za otrežnjenje. Odjeknuće narodna volja ponovo, čuće se sve do Mauricijusa i Hongkonga. I nema tih laži, falsifikata i tajkunskog cerekanja koji će moći da je nadjačaju. Nije ovo više tajkunska prćija. Ovo je Srbija – zaključio je Orlić.
