Više od tri godine od nezapamćene tragedije u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“, bol porodica koje su izgubile svoje najmilije ne jenjava.
Ona je postala realnost sa kojom se budi i leže svaka majka i otac čije je dijete tog 3. maja ostalo u školskim klupama.
Među njima je i Nina Kobiljski, majka ubijene Eme Kobiljski. Njeno svjedočenje o tome kako danas izgleda život nakon gubitka djeteta ogolilo je surovost tragedije koja je zadesila ovu porodicu.
Posljednji poklon i vječna rana
Tokom izlaganja završne riječi na suđenju 10. juna, Nina Kobiljski je u nekoliko rečenica sažela sav užas koji majka može da doživi, opisujući trenutke kada se opraštala od svog djeteta.
-Živimo sa činjenicom da je posljednji poklon koji smo kupili svojoj ćerki traka za kosu, kojom smo na sahrani sakrili ranu od metka na glavi, a ranu na grudima omiljenom haljinom – navela je Emina majka.
Ova potresna slika djevojčice u omiljenoj haljini sa trakom u kosi, koja umjesto ukrasa služi kao nijemi svjedok zverskog čina postala je simbol prekinutog djetinjstva i neopisive porodične tragedije.
Dok se javnost i pravni sistem bave procesima, za roditelje ubijene djece sudnica nije mjesto gdje se traži uteha, jer utehe nema. Kako ističe Nina Kobiljski, sudski procesi imaju višu svrhu.
-Presuda nije borba da se vrati prošlost, već da se spasi budućnost – poručila je ona.
Ove riječi jasno ukazuju na to da borba porodica žrtava nije vođena osvetom, već vapajem da se društvo osvijesti, kako se nijednom roditelju više nikada ne bi dogodilo ono što se dogodilo njima.
Pitanje koje muči svaku majku
Emina majka se osvrnula i na duboku moralnu i društvenu krizu koja je isplivala na površinu nakon masovnog ubistva.
Ona je navela da se, vidjevši fotografiju mlađe ćerke Miljane i Vladimira Kecmanovića kako puca, zapitala šta čeka preostalu djecu i društvo u cjelini:
-Zapitala sam se da li naša mlađa ćerka ima šanse u ovom svijetu i da li mi nešto griješimo.
Djevojčica koja je stala ispred zla da zaštiti druge
Ema Kobiljski nije bila samo ponos svojih roditelja, ona je u sekundi u kojoj se svijet srušio pokazala šta znači herojska hrabrost.
Djevojčica od samo 13 godina, je stala ispred naoružanog vršnjaka, podigla ruke i hrabro mu poručila da prestane.
Tim činom, svjesno ili nesvjesno, skrenula je pažnju na sebe i omogućila dijelu svojih drugara da se spasu i pobjegnu kroz prozor učionice.
Iščekivanje presude
Nakon izlaganja završnih riječi, sudski proces za masakr u „Ribnikaru“ ušao je u samu završnicu.
Javnost i porodice žrtava sada sa velikom pažnjom iščekuju 18. jun, za kada je zakazano izricanje prvostepene presude Vladimiru i Miljani Kecmanović, roditeljima dječaka koji je počinio masovno ubistvo.
(Pink)
