U prvih nekoliko dana nakon što je deklasirao Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima, novoizabrani predsjednik Crne Gore Jakov Milatović prošao je medijsko „sito i rešeto“ .
Predsjednički kandidat Evrope sad bio je prinuđen brojnim regionalnim i zapadnim medijima da „polaže račune“, pravdajuće se istima kako on nije marioneta ruskog i srpskog svijeta, što je opštepoznato svima koji dobronamjerno gledaju na političku situaciju u Crnoj Gori.
Iako je njegovo profesionano usavršavanje vezano isključivo za zapadne univerzitetske i finansijske centre, Milatović je morao odmah nakon istorijske pobjede da objašnjava brojnim regionalnim medijima kako je on prozapadnije orjentisan od višedecenijske zapadne marionete Mila Đukanovića.
Takođe, ponavljanjem, na Zapadu opšteprihvaćenih mantri o svesrpskoj krivici za raspad Jugoslavije, o Kosovu i Metohiji i Srebrenici, Milatović je relaksirao zagrebačke i sarajevske portale koji su odmah – 2. aprila nakon razvlašćivanja Đukanovića tvrdili da se nad regionom nadvija oblik velikosrpskog hegemonizma i ruskog imperijalizma.
Milatović se nakon toga dobrano potrudio da regionalne medijske dušebrižnike, koji su bezrezervno podržavali Đukanovićevu višedecenijsku diktaturu, ubijedi da je on još veći atlantista od njegov predsjednika, da je tzv. Kosovo međunarodno priznata država (iako nije članica UN-a), da se u Srebrenici, na osnovu presude Haškog tribunala (koji je istovrmeno utvrdio da su Ante Gotovina, Naser Orić, Ramuš Haradinaj borci za ljudska prava i nacionalno oslobođenje svojih naroda), dogodio genocid sličan onom u Jasenovcu, da nikome u Crnoj Gori ne pada na pamet da se opet politički vezuje za Srbiju itd…
Prošao je Milatović svojevrsni proces inicijacije, tj. prihvatanja u zapadnoj politčko – društvenoj orbiti, iz koje nikada nije ni pomišljao da se otisne u zadnjih 15-ak godina. A zašto bi to i uradio nakon što je 2. aprila postao predsjednik države koja predstavlja autentični primjer zapadnog provizorijuma bez prava na nezavisan stav po bilo kom spoljnopolitičkom pitanju?
Dok je izgovarao gnusne laži patentirane i distribuirane iz zapadnih centara moći, Milatovićeve misli nisu opsijedale stavovi onih građana koji su mu nekoliko dana ranije ukazali povjerenje na predsjedničkim izborima 2. aprila.
Više od 80 odsto građana, ako ne i više, koji su izabrali Jakova Milatovića za predsjednika Crne Gore ni približno ne dijeli stavove koje je jedan od lidera Pokreta Evropa sad nemušto saopštavao regionalnim medijama.
Zbog toga bi, još uvijek, mlađani Milatović morao da povede računa kada se sledeći put pred medijskim mešetarima bude izjašnjavao o temama o kojima nesporna većina građana Crne Gore ima suprotan stav od njega. Jer da su se ti isti mediji i njihovi pokrovitelji pitali, umjesto crnogorskih građana, Jakov Milatović prije 11 dana ne bi postao predsjednik Crne Gore.
Ako već teži da postane predsjednik svih građana Crne Gore, onda bi morao da pokaže poštovanje prema svim onim ljudima koji su dvije i po decenije trpjeli teror Mila Đukanovića i koji pod DPS-SDP-ovim pendrecima nisu mijenjali svjetonazore na kojima je utemeljen njihov identitet i borba za sloboda.
Baš kako naslov kaže…
Pa prvi je Andrija Mandić tokom kampanje uporno ponavljao da neće mijenjati spoljnopolitičke prioritete zemlje.
Isti bi ovakav bio da je izabran, tako da nemate što sad kukati.
Ne mlati te više. Mora i sa svijetom da se saraduje takav kakav je.
Jeli ovo domaći? Ocjena 1.
Vijesti su već pocele da oblikuju novu političku stvarnost Crne gore bez DF-a,nažalost to im opet prolazi jer Srba nema vise od 19% u Crnoj gori i ne shvataju da su apsolutna manjina jer BS sebe već vidi u novoj većini iako ih je vidim iza rešetaka.