Licemjerje i dvostruki aršini Zapada: Nakon Banjske Srbe odmah žigosali, Albance nikada nisu osudili za ubistva makedonskih policajaca u Kumanovu

Istraga u Banjskoj, kao da i nije bila potrebna, Srbi su odmah proglašeni za teroriste, a izrazi saučešća upadljivo su išli samo na jednu adresu: porodici ubijenog pripadnika Kosovske policije.

Kada su svoja saučešća zapadni zvaničnici štedro razdijelili i porodicama policajaca ubijenih na dužnosti i porodicama osvjedočenih albanskih terorista, već se moglo naslutiti o kakvim se „zaslužnim“ građanima radi.

To će se tek vidjeti na sahrani koja bi da nije organizovana u Prištini sa crvenim zastavama i crnim orlom preko sanduka „heroja“ mogla da se uporedi i sa nekom državnom. Bez ikakvih komentara i osuda, ubijeni u antiterorističkoj akciji makedonske policije sahranjeni su sa počasnom stražom uz ikonografiju terorističke OVK kao državni junaci.

Jedan od njih dobio je čak i spomenik – Beg Rizaj koji uklesan u kamenu „krasi“ Dečane. On je označen kao jedan od vođa terorističke grupe koju je likvidirala makedonska policija i kako se navodi u dokumentima naših bezbjednosnih službi, bivši je pripadnik OVK pod komandom Ramuša Haradinaja.

Prema navodima iz tih dokumenata o kojima je u danima kumanovskog krvoprolića pisao „Pečat“, Rizaj je u dva navrata prijetio telefonom svjedoku koji je trebalo da se pojavi na suđenu protiv Haradinaja u Hagu. Beogradski nedjeljnik naveo je i da, prema dokumentaciji srpskih obavještajnih službi, osim Rizaja, čak devetorica pripadnika „kumanovske“ grupe ima direktne ili indirektne, ali nedvosmislene veze sa Ramušem Haradinajem.

Te veze, kao ni to što je bio jedan od vođa terorističke OVK nisu naštetile ni njegovoj političkoj karijeri, a ni njegovom „međunarodnom ugledu“. Moglo bi se zaključiti da su čak bile dodatna preporuka za visoke političke pozicije.

Kada je skinuo uniformu OVK, Haradinaj je obavljao funkciju predsjednika vlade privremenih prištinskih institucija (2004-2005), a zatim je bio i „premijer“ tzv. Kosova“ (2017-2019). To što mu se sudi u ponovljenom postupku pred Haškim sudom za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja 1998. godine, nije ga spriječilo da septembra 2023. godine povodom događaja u Banjskoj izjavi da je u pitanju „čist terorizam“ i da „Srbija ne krije da sponzoriše ovu terorističku grupu“. Haradinaj danas poziva Ameriku i EU „da dokažu da Srbija stoji iza ovog napada“.

I vjerovatno da to urade podjednako efikasno kao što nikada nisu dokazali njegovu povezanost sa terorističkim napadima. Naprotiv. Haradinaj je prema materijalima naših bezbjednosnih službi, dobio pomoć nemačkih pripadnika Kfora kada je trebalo da se otarasi suparničke grupe iz Oružanih snaga republike Kosovo, da ih pohvata i razoruža, ili kada mu je bilo potrebno liječenje kada je ranjen u međusobnim okršajima te dvije terorističke grupe, pa je utočište našao prvo u američkoj bazi „Bondstil“, a zatim u bolnici u Njemačkoj.

Još jedan detalj upada u oči kada je riječ o događajima u Kumanovu 2015, oplakivanju albanskih terorista, zapadnom lažnom saučestvovanju u bolu i traženju istrage za koju se unapred znalo da nikada nikud neće dovesti.

Naime, kako su izvještavali tada mediji, srpske bezbjednosne službe upozorile su makedonske kolege na prisustvo naoružane grupe terorista u Makedoniji još prije nego što su oni 21. aprila 2015. zauzeli karaulu Gošince i potom iznenada nestali.

Makedonci su te informacije provjerili kod snaga Kfora na KiM, ali su od njih dobili odgovor da one nisu tačne. Da bi samo nekoliko dana kasnije 40 terorista „neprimjetno“ sa teritorije Kosova i Metohije ušlo u Makedoniju. Teško je povjerovati da su snage NATO sve to samo naivno posmatrale ili da nisu znali o čemu se tu radi.

(RT Balkan)