Kusturica: Kad vidiš one slike plivanja za časni krst u Podgorici, i one ljude kako svi kao jedan skandiraju: „Crna Gora i Srbija, to je jedna familija“, jasno je da nam nema propasti!

Kustendorf, 16. po redu, u vrijeme novog svjetskog ludila, ratovanja, kraja istorije, otkaza kulture, u svijetu postistine, postpravde. Ima li smisla boriti se, imaju li smisla kultura, umjetnost… Ima li smisla Kustendorf?

Emir Kusturica, idejni tvorac, osnivač Kustendorfa, filmskog festivala na brdu iznad Mokre Gore, koje danas čitavog dana tuče mećava, na kome se iz godine u godinu okupljaju najveća imena svjetske kinematografije, kulture, uvjeren je da sve što radi i te kako ima smisla i ne namjerava da odustane od svoje misije.

„Apsolutno sam uvjeren da će kultura trijumfovati. Jer, ako ne trijumfuje kultura, ako ne trijumfuje umjetnost kao sastavni dio kulture, ništa na planeti neće opstati. Trijumf umetnosti znači trijumf slobode, a sloboda je neizostavni dio toga, kako na zapadu kažu majn set srpskog naroda, i ostalih naroda. Ovo je borba za opstanak pravoslavlja, i u toj borbi kultura je presudna“, kaže Kusturica u razgovoru za RT Balkan.

Na Mećavniku danas, pričali smo da li kraj istorije, kraj kulture, svo ono o čemu danas govore veliki svjetski mislioci, može, ustvari, značiti i kraj civilizacije kakvu poznajemo, kraj svijeta i kraj svega.

„Kraj nečega mora uslijediti, a možda i početak nečeg novog. Kad govorimo o strahu od armagedona, govorimo o prestruktuiranju svijeta. I, tu se pred ljude prostiru nove, ali veoma moćne laži. Treba da se prestruktuira finansijski kapital i uđe u fazu u kojoj dolar  nije dominantna valuta. Što više zemalja bude odbacivalo dolar i prihvatalo novu valutu u okviru BRIKS-a, to će Amerika kao moćna civilizacija, moćna sila, sve više da erodira i prestaje da postoji“, smatra Kusturica.

Taktičko nuklearno oružje, kako dodaje, sigurno će biti iskorišćeno, a možda i strateško, i to u narednih nekoliko godina, a strateško vodi kraju svijeta kakav poznajemo. Svi procesi koji se sad razvijaju i sazrijevaju, kako smatra, postoje od Drugog svjetskog rata.

„Eugeničari nisu počeli od juče da rade, oni su radili sve vrijeme od kako su ih doveli iz Njemačke u Ameriku od kako su, istražujući sve ono što moral ljudski zabranjuje, bili u pogonu. Između kulture i kraja svijeta postoji veza a to je, opet, čovjek. I tu je osnovno pitanje da li će čovjek biti  vraćen na počasnu poziciju ili će postati krpa kao što duže vrijeme jeste a onda će prestati da bude važno da li će doći do armagedona. Dakle čovek će u tom procesu potvrditi, a to je posebno važno za nas hrišćane, da li zavređujemo da opstanemo, ili da budemo pomireni sa istinom koju nam nude sa Zapada da budemo likvidirani“, kaže Kusturica.

Njemački tenkovi opet na istočnom frontu

Posle 80 godina, njemački tenkovi za koji dan ponovo će biti na „istočnom frontu“, ponovo idu na Rusiju, šta se to događa sa Njemcima, da li kod njih ne vrijedi maksima da je istorija učiteljica života? Istorija se, ustvari, vrti u krug, kaže Kusturica.

„Učiteljica života davno je dobila otkaz. Kao što kaže Hegel, istorija je nauka od koje ljudi, kao od nauke, na nauče ama baš ništa. Zanimljivo je da se sada ponavlja ono što smo imali za vrijeme nacizma. Evropu koja, istini za volju, nije sada okružena nacistima, ali jeste ljudima koji mogu da iskoriste nacizam ako bude trebalo. I da se  zapravo iste te granice koje su bile sporne od Napoleona pominju i danas. To je upravo potvrda ideje da se od istorije malo šta nauči i malo šta reši a posebno ne od tih pohlepa koje postoje i koje se pomjeraju uvijek sa zapada prema istoku i zato je formatirana ta ideja `drang nach osten`(proširiti se na istok)“, riječi su proslavljenog režisera.

Posle vesti o prebacivanju tenkova „leporard“ iz Njemačke u Ukrajinu, u Rusiji, naravno u šali, ali i pola u zbilji,  kažu, podsećajući na istorijske činjenice, „da u avgustu posle tenkova sa Zapada stižu i gasne komore“.

„Mislim da je ideja nacizma živa uvijek zato što je to najorganizovaniji i najviši stepen rasizma, kako ljudi ustvari istrebljuju jedni druge. On je sada promijenio svoju formu, nije naravno kao što je bio za vrijeme Hitlera, ali  se on sada projektuje kroz ISIS, kroz ekstremne islamske organizacije, recimo,  i njega, izgleda  jedna obavještajna služba organizuje i aktivira kada je to potrebno. Jer, da bi bila poražena Rusija nema tog načina za kojim oni neće posegnuti. Ako bude trebalo, a već jeste, nacizam, onda se to samo legalizuje“, veli Kusturica.

I, neizbežno pitanje –šta se to dešava sa ovim svijetom, 1941. godine Njemci su na Rusiju išli sa 114 divizija, ove 2023. godine idu sa 14 tenkova…

„Nešto tu, pored ostalog, ima i od tog koloseuma u kome se pravi priredba, predstava, šou… To je šou za prodaju oružja. Ali, mislim da je ovom  ratu važno nešto drugo. Ovdje dolazi do pokušaja reindustrijalizacije Sjedinjenih Američkih Država koje crpe, pustoše, najveća bogatstva Evrope da bi ustvari ponovo industijalizovali Ameriku koja je u međuvremenu ostala bez i jednog giganta teške industrije. Proizvodila je plastične  kese i dizajnirala kompjutere. To je suština“, misli Kusturica.

Peti ultimtum za 110 godina

Srbija je samo u poslednjih 110 godina, ovih dana pred petim ultimatumom. Prvo 1914, pa 1941, pa 1948, zatim 1999, i sada 2023. Svakih dvadeset – trideset godina, jedan ultimatum Srbima. Kako uopšte opstajemo, ima li nam spasa…

„Ovaj narod, na žalost, sve više pokazuje znake da neće opstati. Ali, kad vidiš one slike plivanja za časni krst u Podgorici, i kad čuješ, kad vidiš one ljude kako svi kao jedan skandiraju: `Crna Gora i Srbija, to je jedna familija`, kako ti mladi ljudi, 30-godišnjaci, plivaju za časni krst, onda odjednom uočiš izvorište onoga što upućuje na ideju da nam nema propasti.  A propasti nema kad se izboriš za ono što ti treba. Srbija je uvijek i uz veće gubitke od bilo koga, od drugih malih naroda, uspijevala da očuva to što je njeno. Mislim da je najvažnije očuvati dostojanstvo imati ideju šta je dobro, a šta zlo. Mislim da će Srbija uspjeti u tome bez obzira na težinu ovog ponovljenog scenarija iz Drugog svjetskog rata“, uvjeren je Kusturica.

Šta profesor Kusturica kaže na izjave onih koji tvrde da je to što se Srbima dogodila 1999. godine, kada ih je tukla, bombardovala danima, najveća svjetska sila u istoriji svijeta, tek – „mali nesporazum među prijateljima“?

„To je, na žalost, bilo upravo ovo što se sada dešava. Tada su samo pokazivali Evropi ko je gazda. Mi smo evropska zemlja, da li smo zapadno-evropska ili koja druga, uglavnom, da smo neka druga to bi drugačije išlo, ovako, izvjesno je da se u Evropi zapravo pečatiralo i govorilo ko je ko i ko vlada. Ono što, međutim, mene začuđuje danas jeste da oni uzimaju Putina kao Miloševića. I da ta udarna svijest, taj medijski model koji vlada čini isto. Jedino što Putin ima naoružanje da može da učini sve kao što govori, da odbrani svoju zemlju. Srbija jeste bila eksperimentalno područje i to je i dalje“, zaključuje Kusturica.

(rt.rs)