Ko nam kroji kapu i ko se pita u Crnoj Gori: Glas naroda-glas Boga!

Vijest koja je prije nekoliko dana odjeknula u medijima da američka administracija i dalje ne želi da vidi predstavnike Demokratskog fronta u novoj vladi Crne Gore, koja bi se formirala posle parlamentarnih izbora sledećeg meseca, svakako nije nešto što je neočekivano. Nije prvi put da, navodno, zvaničnici iz Vašingtona, preko svojih medijskih trubadura u Crnoj Gopri, prekrajaju volju naroda i pokušavaju da upravljaju Crnom Gorom.

U Stejt departmentu, navodno, ako je vjerivati nekim tabloidima u Crnoj Gori, smatraju da se DF nije dovoljno promijenio i da nije doživio katarzu da bi postao prihvatljiv za NATO partnere. Pitanje, koje se samo nameće, je šta to Amerika očekuje od Demokratskog fronta i kakve to promjene treba da se dese da bi bili prihvatljivi. Narod u Crnoj Gori je pokazao da ovaj savez predstavlja moćnu silu, koja je bila pokretač svih demokratskih promjena u zemlji. Upravo ljudi iz Demokratskog fronta pokazali su se kao prekaljeni boci za slobodu i prava građana. Ono što se američkim demokratama, čiji su prsti u svim svjetskim sukobima, očigledno ne sviđa je činjenica da se ljudima iz DF-a ne može manipulisati i da oni neće dozvoliti da se zarad naklonosti zvaničnika iz Stejt departmenta odreknu prava na mišljenje.

Zamislite kolijekvu demokratije, kako sebe SAD naziva, koja ne poštuje osnovna načela te iste demokratije, da je narodna volja neprikosnovena i jedina mjerodavna. Servilan odnos prema Ambasadama, a protivno volji građana, ne može jedno društvo učiniti boljim i prospiretitnijim.

Neizbježno pitanje je ko se u Crnoj Gori pita, narod ili strane ambasade i da li ćemo po mišljenja o svim pitanjima vezanim za budućnost naše domovine trčati kod stranih zvaničnika. Jer zaboravili smo ono da se za državu bori i država se čuva, „ jedna generacija bi trebalo da je ostavi svojim potomcima makar malo bolju, bogatiju, sređeniju nego što su je dobili od svojih predaka”.

Zašto nam se glasno i jasno ne kaže da smo kolonija i tačka. I da se odna svi prema tome izjasnimo i tako i ophodimo. Jer, čemu onda izbori i testiranje narodne volje, kad onaj koji osvoji trećinu glasova ne može da bude dio vlasti. Ako smo kolonija, a sve ukazuje da jesmo, neka nam dekretom odrede predsjednika i ministre, da olakšamo i sebi i njima.

Ali, dok god nam jasno i glasovito ne kažu da smo kolonija, iako u praksi skoro i da jesmo, onda neka narod 11. juna, ili nekog drugog datuma kada budu vanredni izbori, svima odredi mjeru. Ako narod glasa u velikom broju za one koji ne slušaju ponizno Ambasade, onda su na zadovoljstvo naroda i države, tamo oni džaba krečili!