Ko je Igor Lazurenko kontroverzni biznismen, vlasnik milionskih nekretnina na Balkanu, u Velikoj Britaniji, Italiji, Švajcarskoj..

Last updated jun 7, 2023

Jedna od bezbjednosno najinteresantnijih osoba koja je boravila ili boravi u Crnoj Gori u svakom slučaju je Igor Aleksejevič Lazurenko, do kojeg vode trag prljavog novca i brojne kontroverze, ali i međunarodne potjernice, optužbe za krađu, prevaru, lažno prredstavLjanje, falsifikovanje dokumenata…

Kao I mnogi drugi, Lazurenko je, bježeći od zakona došao u Crnu Goru gdje je našao mir sakriven od odgovornosti zahvaljujući svojim “prijateljima” iz bivšeg crnogorskog režima, koje je “debelo” plaćao novcem za koji u Rusiji tvrde da je pokraden od kompanija I vlasnika kompanija za koje je radio. Inače, Lazurenko nikada nije uspio da objasni, niti se mnogo trudio, odakle mu novac za kupovinu placeva u Crnoj Gori u vrijednosti od skoro 100 miliona dolara, ili hotela Avala u Budvi, zbog kojeg je bio prinuđen da se pojavi na sudu u Londonu, gdje je dao lažne izjave kako bi sačuvao svoju slobodu I nelegalno stečeno enorbno bogatstvo. Njemu pripadaju I brojne nekretnine u Velikoj Britaniji, Italiji i Švajcarskoj.

Igor Aleksejevič Lazurenko, bivši vojni oficir i direktor Sektora za logistiku AD „TNK-BP Menadzment“ je čovjek za kojeg se, nesumnjivo, znalo da ne spada u siromašne, ali kada je rukovodstvo naftne kompanije slučajno saznalo da je on u ime jednog od suvlasnika TNK-BP investirao u raskošne kuće, hotele i placeve u Crnoj Gori gotovo 100 miliona dolara, veoma se iznenadilo – ne samo da je suvlasnik kompanije prvi put čuo za to, nego ni Lazurenkova plata sa svim bonusima i ostalim dodacima nikako nije mogla biti dovoljna za takvu raskoš. Da ne pominjemo nekretnine kojima je raspolagao u velikoj Britaniji, Italiji i računima koje je imao u Švajcarskoj. Upravo zato i u svijetlu nedavnih zustrih diskusija u crnogorskoj skupštini o zakonu o konfiskaciji imovine, stečene na nezakonit način, smatramo da će javnosti u Srbiji i Crnoj Gori biti zanimljivo naše istraživanje.

Lazurenko je optužen za kradju, u Rusiji je protiv njega 2012. g. bio pokrenut krivični postupak i objavljena medjunarodna potjernica preko Interpola. U Londonu je TNK-BP protiv njega podnijela tužbu, u kojoj su naveli da je Lazurenko dobio od dvije transportne kompanije „N-Trans“ i „Sovfraht“ 13 miliona dolara za organizaciju ugovora za prevoz nafte. A to je bila samo jedna od epizoda kada je, uz pomoć luksemburske Prokurations-Ansalt i američke Roychamp Trading Lazurenko „prao“ ukradeni novac i primao mito od kupaca nafte i naftnih derivata i njihove logistike. Uzgred, pomoć u prebacivanju ukradenih sredstava Lazurenku je svesrdno pružao Baria Orlando, kojeg je FBI svojevremeno sumnjičio za pružanje pomoći u organizaciji ofšor firmi, preko kojih je prala novac istocno-evropska mafija. Počeli su sudski procesi a na jednom od njih je Lazurenko pod zakletvom izjavio da u Crnoj Gore je zapravo investirao sredstva Sergeja Šeklanova – jednog od ljudi od povjerenja poznatog ukrajinskog oligarha Igora Kolomojskog, a njegov udio je samo 5 odsto.

Međutim istraga protiv njega je u Rusiji u jednom trenutku bilo obustavljeno zbog bjekstva osumnjičenog, a proces u Londonu je završen poravnanjem jer kružile su glasine da je Lazurenko isplatio dio nanešene štete, Već 2018. je Šeklanov umro u podmoskovskom gradu Mitiši u 56. godini pri sumnjivim okolnostima, a Kolomojskog su počeli da muče sopstveni problemi, uključujuci međunarodne sankcije. Sad Lazurenko smatra sebe punopravnim vlasnikom nekretnina u Crnoj Gori, medju kojima su stambene zgrade, hoteli „Avala“ i „Bjanka“, velike parcele zemlje i plaže na poluostrvu Luštica i u reonu Svetog Stefana.

Bez obzira na to što je on porijeklom iz Krasnodarskog kraja, on je uspio da kupi u Kazahstanu grčko državljanstvo na osnovu falsifikovanih dokumenata o svom grckom porijeklu i od tada se slobodno kretao po svijetu kao državljanin Grčke pod malo promijenjenim imenom Igkor Lazourenko. Medjutim grčke vlasti su u jednom momentu odlucile da dovedu u red izdate, tobože ljudima sa grčkim porijeklom,i pasoše i bili su prinuđeni da ponište nekoliko hiljada pasoša, ciji su vlasnici bili clanovi ruske i ukrajinske mafije. Upravo zato je Lazurenko neočekivano postao Filatov, pošto je uzeo prezime svoje pokojne žene, promijenio izgled i počeo da pregovara o dobijanju ukrajinskog i izraelskog pasoša. Putovanja u Crnu Goru su za njega postali “misijom Dzems Bonda” – crnogorsko-albansku granicu on prelazi bez bilo kakve evidencije.

Među nekretninama u Crnoj Gori koje sad pripadaju Lazurenko je raskošni hotel „Avala“ u Budvi. Uz čiju pomoć ju je on stekao po najnizoj mogućoj cijeni, kome je pripadao kazino koji se do skoro nalazio na prvom spratu hotela, kao i to koji je narko kartel „štitio“ Lazurenka – u sljedećem članku.

Prljavih 3,2 miliona veće od danskih regularnih sedam miliona

Bivši menandžer ruske kompanije TNK-BP Igor Lazurenko, gdje god se pojavi izaziva interesovanje službi bezbjednosti, prije svega zbog potjernice koja je bila izdata za njim, zbog krađe, prevare, falisifikovanja i pranja novca.

Ovaj „biznismen“ je priredio bivšim poslodavcima, kupivši u njihovo ime veliki broj nekretnina, zgrada i hotela u Crnoj Gori. I dok je i on, kao i mnogi tajkuni, za sebe govorio da je „imao sreće u životu“, u Skupštini Crne Gore je krajem 2021. godine započeta parlamentarna istraga Lazurenkovih poslova. Već je isplivalo mnogo vrlo zanimljivih detalja.
Jedan o najakzuelnijih detalja je da se po Crnoj Gori i sada govori da je osnovni „zaštitnik“ Lazurenka bila bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Mednica, a da je vezu s ruskim biznismenom održavala preko svog sina Miloša

Ispostavilo se da je Lazurenkova kompanija Beppler & Jacobson 2004. godine kupila od države hotel „Avala“ za 3,2 miliona eura. Na prvi pogled ništa neobično, radi se samo o tome da je sama država procijenila da je vrijednost hotela 7,25 miliona eura, a danska kompanija Marienlyst Hotels and Casinos je za objekat i zemlju nudila 7,5 miliona eura.
Danci su se sa svoje strane pobunili protiv očigledne prevare i obratili se sudu. Počeo je sudski proces, koji je okončao prezidijum Vrhovnog suda Crne Gore- tužba danske kompanije je odbačena. Jedan od članova prezidijuma suda u tom trenutku bila je Ana Kolarević, sestra sadašnjeg predsjednika Crne Gore,a tadašnjeg predsjednika Vlade Mila Đukanovića. Posle toga je odluku suda odobrio Savjet za privatizaciju, na čijem se čelu nalazio Milo Đukanović.

Zatim je Lazurenko zaključio s gradonačelnikom Budve Lazarom Rađenovićem sporazum na osnovu kojeg je opština jednostavno „oprostila“ najmanje dva miliona evra duga „Avale“ za komunalne usluge. Ono što je zanimljivo, Rađenović je 2015. godine bio osudjen na šest godina zatvora zbopg primanja mita i zloupotrebe službenog položaja..

Pošto je na ovakav način stekao hotel, Lazurenko je prizemlje hotela pretvorio u kazino, koji je potom nekoliko puta mijenjao vlasnika, sve dok se u njega nije „zagledao“ bivši vlasnik moskovskog čerkizovskog buvljaka Teljman Ismailov. Bez obzira na to, što je Rusija za njim raspisala potjernicu zbog sumnje u dvostruko ubistvo, Crna Gora mu je pružila azil tako da je Ismailov do skoro ostvarivao stabilan i dobar prihod. Za biznis se brinuo sam Lazurenko i njegova malobrojna ekipa ljudi od povjerenja. A sta se desilo sa formalnim «vlasnikom» Sergejem Šeklanovim? Lik ovog rano preminulog, pod čudnim okolnostima, čovjeka će biti zanimljiv kriminolozima I hroničarima ratova ruske mafije za naftne aktive Sovjetskog Saveza makar zbog ona dva aktiva za koja su bili zainteresovani Seklanov I njegovi partneri, a zbog kojih su ubijeni oko deset direktora i menadžera. No, to nije tema našeg istraživanja. Dodaćemo samo da je partner Seklanova jedno vrijeme bio kazahstanski banker Muhtar Abljazov koji se skriva u Londonu, a u domovini je osuđen na 20 godina za ubistva i krađe. Ali u period 2009.-2012 godina Abljazov je optuzio Seklanova za krađu 120 miliona od kazahstanske banke i logističke kompanije. Međutim, ma koliko čudno zvučalo- pošto je Seklanov pronađen mrtav na jahti njegova porodica se nije bacila na postupak stupanja u nasledstvo svog rođaka. I u Crnoj Gori niko nije čuo o pojavljivanju naslednika. Nafta i razne sumnjive šeme su izgleda njihovim korisnicima obezbjeđivali ogromnu dobit, a dio nje su prali u Crnoj Gori. Pitanje je ko im je pomagao sa crnogorske strane?

Po Crnoj Gori se dugo vremena u kuloarima govorilo da je osnovni „zaštitnik“ Lazurenka bila bivša predsjednica Vrhovnog suda Vesna Mednica, a da je vezu s ruskim biznismenom održavala preko svog sina Miloša. Pošto je krajem 2020. godine dala ostavku, Medenica je krenula u postupak otvaranja sopstvene advokarske kancelarije, ali je u aprilu 2022. uhapšena pod sumnjom da je učestvovala u organizovanom kriminalu i prikrivala svog sina koji se bavio švercom narkotika i cigareta u Evropu. Tada su neke lokalne nevladine organizacije izašle sa tvrdnjama da je Medenica ranije odbacila niz tužbi i prijava vezanih za privatizaciju hotela „Avala“. Uzgred budi rečeno, hapšenje Vesne Medenice se dogodilo tek pošto je Europol predao crnogorskim organima transkripte telefonskih razgovora njenog sina. Tako da bi i Igor Lazurenko trebalo da počne da strahuje.

I to su samo prvi rezultati rada skupštinske Komisije za privatizaciju kada je u pitanju rasvjetljavanje okolnosti privatizacije „Avale“. Predsjednik Komiteta Maksim Vučinić je izjavio da će se istraga povodom pranja novca u Crnoj Gori od strane Lazurenka nastaviti. Jedno od pitanja koje će biti tema istrage jeste i Lazurenkova kupovina državne zemlje na poluostrvu Luštica od Ministarstva finansija, a čije je plaćanje izvršeno sa ofšor računa njegove kćerke.
Interensantno, šta li će još isplivati iz mutne priče Igora Lazurenka?