Napredak društva kao osnovni motiv! Intervju sa Slađanom Kaluđerović o radu parlamenta, pravima radnika, borbi protiv monopolista, korupcije, nepravde…
Poslanica Socijalističke narodne partije za Borbu je sumirala dosadašnji rad Parlamenta ali i skorašnja hapšenja od strane SDT-a, VDT-a i SPO-a.
Borba: Ovo Vam je prvi mandat u Skupštini Crne Gore. Kako ste se snašli i kako ocjenujete rad ovog saziva parlamenta?
– Skupština Crne Gore, čija sam poslanica postala voljom naroda na izborima 2023. godine, u potpunosti je deblokirala pravosudne institucije, čime je, u tom domenu, ispunila očekivanja građana i realizovala sve ključne obaveze za nastavak evropskih integracija. Podsjetiću da je ovaj saziv parlamenta izabrao sudiju Ustavnog suda, čime je kompletirana najveća sudska instanca u Crnoj Gori. Izabrali smo neophodne članove Sudskog savjeta, čime smo obezbijedili da i to tijelo profunkcioniše u punom kapacitetu, a kvalifikovanom većinom smo izabrali i vrhovnog državnog tužioca, što je veliki korak s obzirom na to da je skoro pet godina funkcija VDT-a bila u v.d. stanju. Ne treba posebno da ukazujem koliko je važno da imamo VDT u punom mandatu, jer je Tužilaštvo upravo onaj organ od kojeg se najviše očekuje u borbi za vladavinu prava. Izabrali smo i guvernerku Centralne banke, a minimalnu penziju povećali na 450 eura. To su najvažnija dostignuća Skupštine za ovih nekoliko mjeseci, a ponosna sam što sam dio parlamentarne većine koja je za kratko vrijeme ostvarila ove rezultate.
Borba: Kako SNP i Vi kao članica Odbora za bezbjednost, komentarišete najnovije aktivnosti SDT I SPO-a, odnosno akcije u kojima su uhapšeni Milivoje Katnić, Zoran Lazović i Jelena Perović?
– Pozdravljam sva ova hapšenja, koja pokazuju da nijedna funkcija ne može biti štit od odgovornosti za kršenje zakona. Prošlo je vrijeme kada su organizovani kriminal i korupcija prolazili nekažnjeno i kada je mafija imala državu. Postavlja se potpuno logično pitanje – da li je do svih kriminalnih djela čiji su dio bili Katnić, Veljović, Medenica, Lazović, Čađenović, Stojanović, Jovanić i mnogi drugi u sistemu pravosuđa i bezbjednosti moglo doći bez političke podrške? Šta je zajedničko svim osobama koje su uhapšene – svi su došli na visoke funkcije u vrijeme vladavine DPS-a i svi su lični prijatelji Mila Đukanovića. Nemoguće je da čitav sistem bude ogrezao u kriminalu, a da Đukanović, koji je više decenija vedrio i oblačio u Crnoj Gori – to nije znao. Ili je, kao u onom vicu, možda Đukanović bio neobaviješten kao Koštunica. Da je Đukanović ostao na vlasti nama bi i dan danas Katnić, Veljović, Medenica, Lazović, Čađenović, Stojanović, Jovanić i ostali članovi udruženih kriminalnih grupa bili na visokim državnim pozicijama sa kojih bi poručivali kako nema ni udaljene sumnje da je Đukanović prekršio zakon, iako je poharao Crnu Goru, dok bi meta progona bile opozicione partije, slobodni pojedinci, crkva, Srbija… Dakle, u najmanju ruku, postoji direktna politička odgovornost Đukanovića, a istražni organi će utvrditi da li postoji i krivična. Očekujem da sva ova hapšenja neće biti neka vrsta ,,sportskog ribolova“, već da će dobiti adekvatan sudski epilog, kao i da će SDT i SPO i dalje nastaviti sa isporučivanjem rezultata u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, u čemu će u SNP-u i dalje imati čvrstog i pouzdanog partnera.
Borba: Kako gledate na reakciju DPS-a povodom svih ovih hapšenja?
– Nije naš narod slučajno kazao – ono što siješ, to i žanješ. DPS je višedecenijski politički sponzor kriminala i korupcije i onda ne treba da se iznenađuju što njihovi članovi završavaju sa lisicama na rukama. Tačno je da svi u DPS-u nisu kriminalci, ali je isto tako tačno da su svi ovi uhapšeni imali članske karte DPS-a. Zato nema nikakve sumnje koji bi bio prvi potez DPS-a da se kojom nesrećom po Crnu Goru vrate na vlast. Odmah bi prekinuli svaku saradnju sa EUROPOL-om i isključili Crnu Goru iz te policijske organizacije. Podsjećam da je Veljović svojevremeno izjavio da on ne može da zamisli situaciju, čak ni hipotetički, da Đukanović može biti uhapšen zbog kršenja zakona. Danas kada takozvana „Pretorijanska garda“ Đukanovića broji više ljudi u zatvoru u Spužu, nego na slobodi – pokazuje da dolazi vrijeme pravde i da niko, ali baš niko ne može biti iznad zakona. Đukanović je u jednom periodu umislio da je nedodirljiv kao Al Kapone, ali će i završiti kao Al Kapone, a da li će kao on „pasti“ na utaji poreza ili nečemu drugom – vidjećemo.
Znaju to i u DPS-u i zato će po onom principu – vuk mijenja dlaku, ali ćud nikad – pokušati da iskreiraju međunacionalne i međuvjerske tenzije ne bi li tako prebacili fokus sa borbe protiv kriminala i korupcije na neke druge stvari. Praksa je pokazala da je dužina državnih zastava, kojim su funkcioneri DPS-a bili ogrnuti na takozvanim patriotskim skupovima, proporcionalna dužini kriminalnih dosijea koje imaju iza sebe. Ali, ima načina da umire savjest i mirno spavaju – da budu svjedoci saradnici na suđenjima za organizovani kriminal i korupciju. Na taj način konačno će uraditi nešto dobro za Crnu Goru, koju su prethodno decenijama doživljavali kao lični bankomat.
Borba: Šta prepoznajete kao najvažnije motive za Vaše političko djelovanje u narednom periodu?
– Napredak i pravda! A prostora za napredak i pravdu ima mnogo. Da budemo realni, svi smo mi pomalo nestrpljivi da što prije bolje živimo, ali ne možemo preko noći da promijenimo stanje. Potrebno je određeno vrijeme da se čitav sistem unaprijedi – da se suzbije siva ekonomija, da se unaprijedi borba protiv organizovanog kriminala, da se pošalje poruka da je Crna Gora pouzdana i poželjna destinacija za strane investicije. Sve ovo zajedno u paketu rezultiraće većim prihodima, a sve to će voditi ka povećanju plata, penzija, socijalnih davanja i skraćenju radnog vremena! Crna Gora je teritorijalno mala zemlja, s velikim potencijalom, koji možemo mnogo bolje da koristimo i očekujem da svi damo svoj doprinos.
Borba: Upozorili ste javnost da telekomunikacioni operatori dogovaraju cijenu usluga i da se time građani dovode u loš položaj?
– Dešava se to da u poslednje vrijeme tri telekomunikaciona operatora podižu minimalnu cijenu pripejd dopune na pet eura, kao i da je ta odluka o povećanju počela da važi istog dana za sva tri operatora, konkretno prvog aprila, što ne može biti slučajno. To predstavlja udar na budžet građana, posebno na penzionere i ljude koji se nalaze u stanju socijalne potrebe. Zbog toga sam smatrala korisnim i potrebnim da se u proces regulisanja tržišta uključi i Agencija za zaštitu konkurencije, kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj.
Borba: Nedugo nakon toga, reagovala je Agencija za zaštitu konkurencije, što ste Vi javno pozdravili?
– Ova situacija predstavlja još jedan dokaz da javno i uporno ukazivanje na probleme donosi efekat i bržu reakciju nadležnih institucija, kao u slučaju Agencije za zaštitu konkurencije koja je pokrenula istragu protiv mobilnih operatora zbog dogovaranja cijena telekomunikacionih usluga. Pohvalila sam njihovu reakciju i pozivam ih da istraju u rješavanju ovog problema i da proces dovedu do kraja. Na taj način ćemo zajedno poslati poruku monopolistima i oligopolistima da ne mogu da rade šta im je milo pod izgovorom da se kreću u zakonskim okvirima, a koristeći to što je dogovornu konkurenciju teško dokazati. Slična situacija je, nažalost, i sa velikim trgovačkim lancima i zato država mora da se aktivno uključi u rješavanje problema izazvanih povredom konkurencije na tržištu.
Borba: U Skupštini ste skrenuli pažnju na monopolski položaj jedne osiguravajuće kuće na tržištu osiguranja, posebno u odnosu na Elektroprivredu Crne Gore, zbog čega ste podnijeli amandman. Šta je u pitanju?
– Amandmanom sam tražila da se Elektroprivredi omogući izlazak na međunarodno tržište osiguranja imovine i odgovornosti, zbog toga što poslednjih pet godina na njenu adresu stiže samo jedna ponuda za osiguranje, čime imamo maltene monopolski položaj jedne osiguravajuće kuće, koja nastupa nekad samostalno, a nekad u konzorcijumu. Tako je u decembru 2023. godine, tender EPCG od 1,5 miliona eura propao, jer je ta osiguravajuća kuća u toku samog postupka trajanja javne nabavke obavijestila da se na isti neće javiti i navela uslove po kojima treba raspisati tender kako bi se javili, a koji su po EPCG znatno nepovoljniji. Da stvar bude gora, posredstvom brokera se došlo i do povećanja cijene polise sa 1,5 na 1,8 milion eura. EPCG je bila primorana da prihvati ovu svojevrsnu ucjenu jer, između ostalog, ima višemilionske ugovore o kreditu koji zahtijevaju postojanje polise osiguranja. Dakle, ovim amandmanom ne bi spriječili tu istu osiguravajuću kuću da se opet javi na tender, ali izlaskom na međunarodno tržište, ta kuća gubi mogućnost da ucjenjuje EPCG, jer u postojećim uslovima u kojima je aktuelnim zakonom skoro pa legalizovan monopol, jer ko je sprečava da sledeće godine traži 2 ili 5 miliona eura!
Borba: Šta se desilo sa amandmanom i da li je naišao na razumijevanje Ministarstva finansija, kao nadležnog za oblast osiguranja?
– Ministarstvo finansija je prepoznalo značaj pokrenute inicijative, posebno u kontekstu rješavanja problema u kojem se našla i u kojem se u budućem periodu može naći Elektroprivreda, kao naša najvrednija državna kompanija, zbog čega su organizovali sastanak na koji su pored predstavnika resornog ministarstva i mene kao predlagača amandmana, pozvali i predstavnike Agencije za nadzor osiguranja i Agencije za zaštitu konkurencije. Na tom sastanku smo razmijenili argumente i informacije, nakon čega je konstatovana potreba da se taj dijalog nastavi u pravcu iznalaženja najboljeg rješenja, a u vidu formiranja Radne grupe, koja će biti oročena do 15.juna. Svakako, sačekaću da vidim zaključke, a u međuvremenu neću biti pasivna, jer je naša obaveza da zaštitimo interese građana i države od onih koji i dalje potkopavaju osnovne principe pravedne tržišne konkurencije i zavlače ruku u novčanik naših građana.
Borba: Šta je sledeća aktivnost poslaničkog kluba SNP-a?
Kao poslanički klub pripremamo brojne aktivnosti, a ovom prilikom izdvojila bih jednu – izmjene zakonskih akata kojima se uređuje zaštita zaposlenih i to ne samo onih koji su radili kod poslodavca nad kojim je pokrenut stečajni postupak, već i zaposlenih koji su radili kod poslodavca koji je insolventan ili je prestao da postoji. Ovaj predlog Zakona je uslovljen činjenicom da u proteklom tranzicionom periodu određenom broju zaposlenih nijesu uplaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje, što je bila obaveza poslodavca, ali je zato na ovlašćenim državnim organima bila obaveza nadzora nad poslodavcima. Propustom državnih organa jedan broj zaposlenih je doveden u situaciju da ne može da ostvari pravo na penziju, jer im nijesu uplaćeni doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje za sve ostvarene godine radnog staža. Na taj način, ti zaposleni su, bez svoje krivice, uskraćeni da ostvare svoje pravo na penziju.