(II DIO) Kako je tekao šverc cigareta u Crnoj Gori: Rapidan rast duvanske mafije krajem 90-ih, rijetko ko je o tome smio govoriti tih godina

Tokom ekonomskih sankcija SR Jugoslaviji početkom 90-ih godina prošlog vijeka, duvanski šverc postao je glavna privredna grana u Crnoj Gori koja je omogućavala da se makar koliko toliko amortizuje socijalna kriza i spriječi kolaps finansijskog sistema, dok su uz granicu države bjesnjeli građanski ratovi.

Do sredine 90-ih posao se odvijao pod kontrolom službi savezne države, da bi nakon zaokreta Mila Đukanovića koji je od glavnog saveznika postao unutrašnji protivnik Slobodana Miloševića, šverc cigareta preko crnogorskih luka i pristaništa postao biznis grupacije okupljene oko tadašnjeg premijera Crne Gore i njegovih poslovno bezbjednosnih partnera iz Beograda koji su takođe okrenuli leđa već dobrano zaljuljanom srpskom režimu.

Ti profiti obezbijedili su Đukanoviću enormnu moć u Crnoj Gori, nakon podjele DPS-a. Formirana je bezbjednosnsa služba koja je bila podređena duvanskom biznisu vladara i od koje su s razlogom strijepili kritičari režima, među njima i Duško Jovanović, urednik Dana, preko kojeg je lansirana „Duvanska afera“ koja umalo nije dovela do pada Đukanovića.

Šef režima je sačuvao vlast nakon gubitka izbora 2001. a Jovanović je ubijen maja 2004. u atentatu čiji nalogodavci niti izvršioci nisu otkriveni. Potpis duvanske mafije je, međutim, bio očigledan. Ubistvo Jovanovića nije uticalo na nastavak šverca cigareta ali je novo vrijeme dovelo do novih aktera. Za Đukanovićev režim, to je bila zlatna koka koja je čuvala njegov tron – do 30. avgusta 2020. godine.

Prvi dio gostovanja predsjednika PZP-a Nebojše Medojevića gdje govori o dobijanju informacije iz jedne strane službe ali i razloga zašto su Amerikanci tolerisali šverc možete pročitati na linku.

Duško Jovanović i Ivo Pukanić održavali temu šverca cigareta u životu

„Prve informacije o švercu cigareta objavio je zagrebački Nacional a onda ih je prenosio Dan. Da bi ta priča ostala u fokusu medija, bili su potrebni ljudi koji nešto znaju o tom biznisu a koji su spremni da pričaju. Stoga sam ja bio taj koji je podgrijavao tu priču jer je osnovna Đukanovićeva taktika da ne reaguje na vijesti koje su štetne po njega ali da zapali požar na nekom drugom mjestu da bi skrenuo pažnju javnosti. Tada je bilo vrlo važno što duže trajati i što duže ponavljati te stvari koje se tiču šverca cigareta“, kazao je Medojević.

„Prvi sam pomenuo jednog od najmoćnijih ljudi na Balkanu, Jovice Stanišića, a koji prelazi da radi za američku obavještajnu službu posle njegovog uspjeha u spašavanju zarobljenih vojnika u Republici Srpskoj, kad su ih vezivali za stubove za struju. On tada mijenja stranu i postaje ključna figura Amerikanaca za specijalne operacije za region. U tom trenutku dolazi do pobjede Đukanovića na izborima 1998. godine. Đukanović je svoju pobjedu ostvario uz direktnu podršku Zorana Đinđića iz Srbije a tu su bili i Goran Vesić i Zeko Božović koji su kao operativci prenijeli tehnologiju iz Beograda u Podgoricu i doprinijeli pobjedi Đukanovića, iako su svi očekivali pobjedu Bulatovića. Đukanovića nije tad spasio niti Berlin niti Vašington, već Terazijski Crnogorci“, kazao je Medojević.

 

Đukanoviću su Zapadne službe dopustile da nastavi šverc cigareta a što se nije uklapalo sa britanskim pozicijama i tako nastaje afera Nacional.

„Duško Jovanović, Ivo Pukanić i ja smo održavali tu temu u životu. Zato me čudi da sada ljudi koji obnavljaju priču o Pukaniću mene ne pominju“, tvrdi Medojević.

Neuspjeh 2001. godine je bio rezultat činjenice da nije postojala politička elita koja je bila spremna da se uhvati u koštac sa crnogorskom mafijom. 2004. godine počinju razgovori o formiranju nove političke partije koja bi očistila Crnu Goru od mafije. Tu su Duško Jovanović i Nebojša Medojević stekli povjerenje i tu je nastao problem za crnogorske službe.

„Mogao sam i ja da budem na mjestu Jovanovića, ali je on imao najpopularniji medij i zato je on likvidiran a ne ja. U tom trenutku je svakako postojala ideja o formiranju političke partije koju ja formiram 2006. godine i nastavljam našu priču“, kazao je Medojević.

U tim periodima, kako navodi Medojević, došlo je i do ubistava Vanje Bokana, Belog Raspopovića, Gorana Žugića, Baje Sekulića… Došlo je do čitave serije likvidacija koje su značile preuzimanje kontrole od ekipe Jovice Stanišića, pošto je poznato bilo daje Cane Subotić tada bio manji igrač. A tada se formira ozbiljna ekipa u Crnoj Gori na čijem čelu su braća Đukanović a to je bilo 1999, 2000, i 2001. godine. Međutim, to izaziva pažnju određenih institucija jedne evropske države…

(Nastavak slijedi sjutra)