Godina dana od odlaska saborca i heroja, Mirsada Mirze Kurgaša

Danas se navršava tačno godinu dana od kako je, nakon duge i teške bolesti, preminuo Mirsad Mirza Kurgaš, jedan od najpoznatijih građanskih aktivista, publicista i vjerni prijatelj svih onih koji su se, za vrijeme DPS tiranije, odupirali diktatorskom režimu.

Mirza je rođen je 1961. u Bijelom Polju. Diplomirao je na Višoj školi unutrašnjih poslova u Beogradu, a od 1984. do 1992. radio kao viši inspektor u službi Ministarstva unutrašnjih poslova.

Od 1997. je živio i radio u Baru kao samostalni preduzetnik Zlatarsko-optičarske radnje „Mirza”.

Ipak, vjerujemo, svima nama najpoznatiji je kao neumorni građanski aktivista koji je, svojom riječju i činjenjem, stajao iza sopstvenih ideja i ideala, protestvujući protiv svih pojava u društvu za koje je mislio i smatrao da nisu ispravne.

Gdje god se branila pravda – Mirza je bio tu!

Bio je jedan od onih koji je, u prvom redu, podigao glas zbog sječe čempresa u Baru, a prije toga i protiv bušenja i istraživanja nafte i gasa u crnogorskom podmorju.

„Drugovi, drugi mi treba samo ako transparent bude duži od dva metra…“

Protestovao je i sa nama, na Cetinju, kada je Skupština ratifikovala Sporazum o članstvu Crne Gore u NATO.

Pored toga, pružao je nesebičnu i svesrdnu podršku kada smo, u velikim i veličanstvenim Litijama, na čelu sa našim Blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem, ustali u odbranu naših svetinja. Tako je, sjećamo se, odmah nakon izglasavanja nakaradnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti sjeo na voz i, iz Bara, došao pravo u Saborni Hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici.

„Ja sam tu i uvijek ću biti tu gdje se bude branila pravda i pravo čovjeka i građanina“, rekao je on tom prilikom.

 

Čuven je bio njegov protestni moto.

Izrekao ga je u jednom zanimljivom dijalogu sa svojim drugovima s ulice koji su, kako to obično bude kad organizuješ neki skup, bili zabrinuti da li će se pred Skupštinom Crne Gore, u podne na radni dan, pojaviti dovoljan broj ljudi.

Naime, na njihovo pitanje – „ko će, uopšte, doć’ na ovaj protest(?)”, on je kratko i jasno odgovorio: „Drugovi, drugi mi treba samo ako transparent bude duži od dva metra“.

Mirza je uporno dizao glas i protiv uništavanja kulturne baštine, ali i prekrivanja zaboravom svih važnih lokaliteta cjelokupnog našeg kulturno-istorijskog nasljeđa.

U tom cilju je i, te davne 2010. godine, osnovao NVO „Broj 19” sa namjerom da promoviše i afirmiše vjerski i kulturni identitet crnogorskih građana islamske vjeroispovjesti, kao i aktivnosti na humanitarnom planu bez obzira na rasu, vjeroisposvjest, u Crnoj Gori i van nje.

Objavio je samostalno, ili kao dopisnik agencija SANA, preko 300 društveno-angažovanih članaka. Suosnivač je Džemata Novi Bar i prve Islamske knjižare u Baru.

Kruna njegovog spisateljskog i sakupljačkog rada je knjiga „Česme – hajrati i zadužbine u barskom kraju”. U njoj je Mirza sakupio i objavio nekoliko stotina zapisa o izvorima, česmama – točkovima, drevnim vodovodima i vrelima u barskoj opštini, kroz primjere zadužbinarstva građana sve tri vjere.

Ovo njegovo ostvarenje promovisano je u okviru „BARS” programa Barskog ljetopisa prošlog ljeta. To je, ujedno, bio i njegov posljedni javni nastup.

Kurgaš je, u prisustvu porodice, svojih prijatelja i, u punom smislu možemo reći, saboraca – koji su ga izuzetno mnogo cijenili i poštovali – sahranjen na groblju Dubrava u svom rodnom gradu, Bijelom Polju.

„Druže Mirza, brate naš, živiš! Živiš i živjećeš dok god je nas, naših zajedničkih ideala i borbe za njih kojoj si nas, dajući nam lični primjer, učio“, poručili su to danas njegovi saborci iz Građanske mreže „Nesvrstani“.