Evropa sad kao G17+ (2. dio): Istorija ima tendenciju da se ponavlja – prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa

Pojavom nove stranke Evropa sad na političkom spektru Crne Gore, nazvanom po političko-ekonomsko-finansijskom programu koju je promovisala vlada Zdravka Krivokapića na osnovu koga je donijet novi budžet, mada se na početku zvao Maršalov plan, a koju su osnovala dva bivša ministra pomenute vlade, Spajić i Milatović, mnogi građani Crne Gore su pomislili da su upravo oni spas za njihove istanjene kućne budžete poslije tridesetogodišnje strahovlade Mila Đukanovića.

Neće biti mali broj glasača na predstojećim parlamentarnim izborima koji će dati svoj glas upravo ovom pokretu-stranci, poslije povećanja plata i penzija kao i povećanja minimalnih zarada u Crnoj Gori.

Razumljivo je da će mnogi glasači koji su se svih ovih godina naslušali raznih obećanja i priča o boljem sjutra, ali i poslije dvogodišnjeg galimatijasa oko formiranja vlasti pomisliti da je jedino Pokret Evropa sad uradila nešto konkretno za građane, a da je to i vidljivo i opipljivo kada se pogleda u novčanik i konstatuje povećanje zarada.

A da li je stvarno tako? Da li je to bio dobar potez?

Veoma često se dešava da kada u nekoj emisiji gostuje političar ili finansijski ekspert, prosječan građanin poslije 15 minuta pogubi sve konce i odustaje od daljeg praćenja tog intervjua, jer je to neki za njih nerazumljiv jezik, pri čemu svi obećavaju med i mlijeko, ali nikada niko ne pokuša da običnim narodnim jezikom, bez svih tih stručnih izraza, objasni svoj ekonomski program.

Hajde, onda da pokušamo…..

Zamislimo jedno domaćinstvo na sjeveru Crne Gore, evo recimo na Žabljaku, koje živi na obali nekog jezera (recimo Vražje, Zminičko i sl.), u jednoj velikoj oronuloj kući. Neka bude da se do skora u tom domaćinstvu za sve pitao djed, koji se u poodmaklim godinama odjednom razbolio i pao na postelju, a da u tom istom domaćinstvu žive tri njegova sina sa svojim porodicama i da svaki od njih ima po 3-4 djece od 15 do 20 godina. Neka bude da se ta porodica bavi poljoprivredom, ima veliko imanje koje se sastoji od livada, pašnjaka, šumskih površina i gaji goveda, ovce, živinu, koja sije neki vrt, neka bude recimo da negdje u kanjonu Tare, gdje je blaža klima i plodnija zemlja, ima drugu malu kuću i tamo ima voćnjak, vrt i može da uspijeva voće i povrće. Neka bude da imaju i jedan omanji gater, mini pilanu za sječenje drvene građe. Neka bude da oni pored jezera imaju tri omanje kućice-bungalova za izdavanje turistima.

E sad zamislimo da je djed užasno vodio to svoje domaćinstvo, da je cijela porodica u dugovima, da im je stočni fond skoro uništen, da od nekada bogatih 10-15 krava, 5-6 svinja i stotinak ovaca ostalo dvije krave i 15 ovaca, da je pilana pokvarena i izgubila dozvolu, da na selu u kanjonu Tare više ništa ne gaje, da je kuća zapuštena, da je traktor pokvaren, da skoro niko ništa ne radi, niti je skoro iko od njih zaposlen u nekoj firmi. Uglavnom, domaćinstvo u rasulu.

E sad zamislimo da se tri brata takmiče za glasove ukućana ko će od njih trojice biti glavni u porodici i voditi domaćinstvo, pri čemu svaki od njih nudi svoj ekonomski program.

Zamislimo da prvi brat kaže: Gospodo od ovog našeg domaćinstva i svog ovog posla kojim smo se dosad bavili nema ništa, za početak otići ćemo kod jednog zelenaša-mafioze i uzeti novac pod kamatu, rasprodaćemo i bungalove i ono drugo imanje i sve što ne prodamo iznajmićemo nekom ko ponudi novac, a naša je budućnost je da se jedan dio nas raseli, ode negdje u trbuhom za kruhom, oni koji ostaju krenuće da rade nelegalne stvari, krenućemo da krademo šumu, sjeći ćemo u našoj pilani koja će biti nelegalna i preprodavati, krenućemo da gajimo na onom drugom selu duvan, kafu, marihuana i švercovaćemo sve i svašta, cigarete, drogu itd. Zatim, sagradićemo jedan veliki objekat koji će biti ujedno striptiz klub, hotel, kazino i kladionica na obali jezera, bavićemo se kockom i svim i svačim što je ilegalno i za šta je teško naplatiti porez i svi ćemo živjeti u zdravlju i veselju.

Drugi brat iznese svoj ekonomski program:

1. Pošto nemamo novca, potrebna mi je vaša podrška da odem u banku i uzmem kredit, pri čemu ćemo svu našu pokretnu i nepokretnu imovinu staviti pod hipoteku i tako ćemo obezbijediti novac da pokrenemo značajne projekte.

2. Osnivamo novu firmu, pri čemu ćete svi biti zaposleni i primaćete za početak po 1.000 evra.

3. Smanjićemo naše troškove tako što ćemo sve naše dosadašnje doprinose koje smo uplaćivali za socijalnu i zdravstvenu zaštitu, kao i plaćanje poreza revidirati, jer šta će to nama, svi mi smo zdravi rijetko obolijevamo, djed je inače pri kraju, šta će mu osiguranje, a iako se neko razboli ići će u privatnu kliniku na liječenje, tako da će nam ostati više novca.

4. Bavljenje poljoprivredom nema budućnost, a i poljoprivrednici, da ne kažem seljaci su demode. Dakle, rasprodaćemo svu stoku, prestaćemo da gajimo voće i povrće i to ćemo od danas kupovati u prodavnici, a stari traktor ćemo prodati ili izložiti kao eksponat.

5. Pilana – i to ukidamo. Ko to još radi, isuviše je to prljava tehnologija, teško i naporno je raditi taj posao – sve ćemo rasprodati.

6. Uzećemo investitora da nam sredi ovu oronulu kuću, dogradiće je, proširiti, uvesti grijanje, uraditi cvjećnak, dvorište, fasadu i to će da bude najljepša kuća u kraju.

7. Kupujemo još pet bungalova i krećemo ozbiljnije da se bavimo turizmom.

8. Napravićemo diskoteku i fensi italijanski restoran na obali našeg jezera.

9. Svaki unuk će dobiti po 2.000 evra da sebi kupi novi telefon Iphone 14, novi laptop, zatim dobiće i novac da kupe sebi neku fensi garderobu, usput kupićemo i 3-4 nova automobila, recimo neki Audi i BMW.

10. Na ovim ugostiteljskim radnim mjestima, kao što su konobari, kuvari, recepcionari itd. zaposlićemo neke ljude iz našeg grada, a mi ćemo se baviti važnijim stvarima, kao što je sljedeća stavka.

11. Marketing i menadžment – to je najvažnije – svi vi mlađi koji znate da koristite kompjuter krećete na svim mogućim sajtovima da promovišete našu turističku lokaciju, pri čemu ćemo cijene naših smještaja podići dva puta i nećemo prihvatiti da nam dolaze neki paradajz turisti i druga sitna boranija, nego primamo samo građane Crne Gore i Evropske unije i NATO-a.

12. Budućnost naše porodice su IT tehnologije. Od danas svi mi krećemo da učimo programiranje i krećemo da se bavimo IT poslovima, telekomunikacijama, itd.

13. Ovo je samo početak, kad svi vide kako nam dobro ide, kako vozimo dobra kola, nosimo skupu garderobu i telefone, onda će svi htjeti da ulažu u naše domaćinstvo, prije svega u IT sektor i telekomunikacije, pa će vrlo vjerovatno, a već sam kontaktirao ozbiljne firme iz Japana, biti izgrađena fabrika mobilnih telefona i mikročipova.

Poslije ovoga, nebo je granica!!!

Riječ uze i treći brat: Dragi moji, ja vam nudim krv, suze i znoj. Naša porodica je u teškoj situaciji i ako mislite da na neku foru zaradimo na brzinu veliki novac i isplivamo iz blata, prevarili ste se. Moramo dobro da zasučemo rukave i da svi krenemo da krvnički radimo da bismo sačuvali imanje porodicu i najvažnije budućnost naše djece.

Evo mog plana:

1. Tačno je da nemamo novca, da smo u dugovima i prema banci i prema našim prijateljima od kojih smo pozajmili novac, ali hajde da napravimo plan. Evo prvo neka Milica, moja sinovica koja je student nađe na internetu sve moguće kontakte u ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, zatim ministarstvu turizma, EPCGu, kao i u našoj opštini. Zatim, Milice pripremićeš mi sve formulare i ja imam druga koji će mi pomoći da napravimo ozbiljne projekte u ovim oblastima, pa ćemo tražiti za početak kredite i subvencije za investicije i nabavku potrebne opreme. Poslije toga ću ići u te institucije da dogovaram i pregovaram u vezi sa ovim kreditima. U međuvremenu, otići ću i u banku i kod naših prijatelja kojima dugujemo novac da im ponudimo učešće u našim predstojećim projektima, gdje ću im tačno izložiti plan poslovanja, ali i način na koji ćemo im vratiti njihov novac, pri čemu će oni biti sastavni dio naših poslova i čak, moći i da zarade.
Braćo, vaši predlozi zaduživanje kod zelenaša ili davanje imanja pod hipoteku je način kako da ostanemo i bez krova na glavom. U krajnjoj nuždi možemo dio imanja ili neke od budućih objekata koje budemo gradili da stavimo pod hipoteku prilikom uzimanja kredita, ali nikako cijelo imanje.

2. Osnovaćemo novu firmu, registrovaćemo poljoprivredno gazdinstvo, svi koji rade biće zaposleni, ali primaćete minimalne plate za početak, jer svaki evro nam je bitan za pokretanje posla, a kasnije kako naši poslovi budu napredovali rašće i naše plate.

3. Nastavićemo da uplaćujemo pune doprinose i poreze kao i socijalno i zdravstveno osiguranje, jer ćemo mnogo raditi, postoji mogućnost da se čovjek uvijek razboli ili povrijedi, a liječenje u privatnim bolnicama je uvijek skuplje nego u državnim. Svi naši poslovi će biti apsolutno pošteni, legalni sa plaćanjem poreza uz portebne dozvole, sertifikate i licence.

4. Nama će bavljenje poljoprivredom biti osnovna djelatnost, jer dragi moji, to je ona djelatnost kojom se naša porodica bavila od davnina i koju najbolje znamo da radimo. Mi već imamo toliko puno zemlje, a i nas ima dovoljno, pa ćemo kao prvu stvar gledati da preko poljoprivrednog kredita proširimo naš stočni fond povećamo ga u narednih nekoliko godina za 10 puta. Zatim ćemo pokušati, opet preko poljoprivrednih kredita, da kupimo novi traktor sa potrebnim priključnim mašinama, kao što su plug, freza, plastilica, balirka, zatim kosačicu i muzilicu, a za početak ćemo popraviti stare poljoprivredne mašine. Na našem drugom selu ćemo zajedničkim snagama da sredimo i voćnjak i njivu i baštu i da ih drastično proširimo. Izvadićemo stari kazan za pečenje rakije iz magaze. Naše jezero ćemo pokušati da nastanimo ribom. Na ovaj način ćemo iz godine u godinu proizvoditi sve više i više hrane. Usput, kupićemo novu električnu čobanicu, ogradićemo jedan dio našeg imanja, stubove za ogradu ćemo osjeći u našoj šumi, dogovorićemo sa komšijama koji ne obrađuju svoja imanja da nam ih izdaju, čak i to će biti za male pare, jer niko više ne obrađuje zemlju, pri čemu neke od njih možemo uključiti u ovaj posao, tako što im njihove usluge možemo plaćati gotovim prehrambenim proizvodima koje proizvedemo. Moraćemo da obezbijedimo mnogo više sijena, kukuruz ćemo uvoziti iz Srbije, i to od našeg starog gosta, našeg brata od tetke iz Vrbasa. Sagradićemo novu sušaru za meso, mljekar i štalu od drveta iz naše pilane.

5. Pilana – tražićemo majstora da nam popravi staru, a zatim ćemo registrovati firmu, a onda, kao što sam već rekao konkurisati sa projektom u ministarstvu šumarstva da nam omoguće da siječemo našu šumu, sa našom obavezom da je odmah poslije toga i pošumljujemo, pa možda dobijemo i koncesiju na neke parcele u državnom vlasništvu, kao i od nekih komšija koje to ne rade. Upravo u tom projektu ćemo se udružiti sa komšijom Milojem kome smo dužni pare, koji ima mašinu za izvlačenje balvana, kao i volove, tako da ćemo u rano proljeće i u kasnu jesen i zimu moći da se bavimo sječom deveta i proizvodnjom drvene građe, kada nemamo drugih planiranih poslova. U dogledno vrijeme ćemo gledati da osavremenimo pilanu, a sve vrijeme otpadno drvo ćemo skupljati i skladištiti, jer planiramo da nabavimo i mašinu za pravljenje peleta.

6. Našu oronulu kuću možemo i sami malo da osvježimo ne treba nam investor, jer svaki evro je važan za pokretanje biznisa, bitno je da je sve sređeno, čisto i uredno, za početak. Sa komšijama i uz pomoć ministarstva vodoprivrede iniciraćemo izgradnju novog rezervoara za vodu i vodovoda. Zatim, uradićemo kanalizaciju za sve zgrade na našem imanju, da nam se otpadne vode ne ulivaju u jezero. Ako u nešto treba da ulažemo novac, to je onda sređivanje i čišćenje našeg jezera, uz nabavku ili iznajmljivanje mašine za sječenje ševari i trave u jezeru, sređivanje plaže za kupače, nasipanje pijeska na plaži, postavljanje suncobrana, sređivanje pristupnih puteva, kupovanje 2-3 jeftina čamca za vožnju i pecanje na jezeru itd.

7. Nećemo kupovati nove bungalove, nego ćemo, angažovati kuma Jovana sa sinovima, koji nigdje ne rade, a koji su odlični majstori, da nam od naše drvene građe, proizvedene u našoj pilani, a posječene u našoj šumi, naprave 10 bungalova, a platićemo ga tako što ćemo dogovoriti sa njim da će njegova zarada biti prihodi od izdavanja dva bungalova narednih 10 godina. Tražićemo subvenciju od EPCG, pa ćemo postaviti solarne panele na krovove kuće, bungalova i pomoćnih objekata.

8. Napravićemo, za početak, mali etno restoran u duhu našeg grada, gdje će naše tri supruge koje su, inače, odlične kuvarice spremati nacionalna jela, a skoro sve namirnice od mesnih i mlječnih proizvoda, preko rakija, sokova, do povrća i voća će biti sa našeg seoskog gazdinstva. Tu nastupaš ti mala Milice, naša studentkinjo, ti ćeš sve uraditi da pokušaš da naše proizvode brendiraš i predstaviš kao organsku hranu i promovišeš širom regiona, pri čemu ćemo mi zadržati niske cijene, iako je svuda u svijetu organska hrana skuplja i po 10 puta od ove druge.

9. Draga djeco i vi odrasli, nema kupovine skupih telefona, kompjutera, automobila, garderobe, putovanja itd. Mi smo u ovom trenutku siromašna porodica i moramo novac da trošimo na pametne stvari. Potrebni su nam jedan ili dva kompjutera, telefoni će biti neki jeftiniji, automobili mogu biti neki karavan ili neki drugi jeftiniji auto, zatim kombi i na kraju Lada Niva za planinu, a važnija je kupovina poljoprivrednih mašina, jer one zarađuju novac za nas, dok BMW i Audi troše naš novac. Tako će biti sve dok smo u ovakvoj teškoj finansijskoj situaciji.

10. Moramo da napravimo tačan raspored godišnjih, mjesečnih, nedeljnih i dnevnih obaveza svakog člana porodice. Dogovorićemo se ko će šta da radi u zavisnosti od iskustva, znanja i obrazovanja, a u svakom trenutku svako će priskakati u pomoć onom drugom ako ima slobodnog vremena. Od naše desetoro djece samo Milica studira Elektrotehnički fakultet i Marko ekonomiju, pa će oni u zavisnosti od raspoloživog vremena priskakati u pomoć, ali prije svega kada su u pitanju ove visokotehnološke i stručne stvari iz njihovih oblasti.
Pokušaćemo da proširimo našu turističku ponudu i na sljedeći način: nama turisti dolaze uglavnom ljeti zbog blizine jezera, a zimi mnogo ređe, jer su skijališta daleko, pa ćemo još i da kupimo malu žičaru i napravićemo malu ski stazu na našem imanju niz brdo iznad kuće. Kupićemo polovnu ski opremu, pa ćemo i tokom zime privući veliki broj novih gostiju. Zoran, koji ima 20 godina i ne želi da studira, položiće potrebne ispite i pribaviti licencu za instruktora skijanja i klizanja, a samo skijalište ćemo registrovati i licencirati kod odgovarajućih državnih institucija. Zimi, kad jezero zaledi, imaćemo klizalište. Imaćemo tri puta niže cijene u odnosu na druga skijališta. Zatim, kupićemo i dva gumena čamca za splavarenje po Tari, Petar će položiti stručni ispit za skipera. Kupićemo dva konja, pa će Jovan, uz potrebnu dokumentaciju, biti instruktor jahanja, a Milan će biti planinarski vodič našim gostima.
Da bismo, ipak, udovoljili čak i najzahtjevnijim gostima osnovaćemo jednu malu biblioteku u našem etno selu, nabavićemo platno i projektor, pa ćemo, uz dozvolu nadležnih ustanova, prikazivati filmove ljeti pod vedrim nebom, a zimi u našem restoranu. Pravićemo književne i pjesničke večeri, gdje ćemo pozivati sve naše najznačajnije stvaraoce, a možemo da organizujemo i likovne izložbe mladih stvaralaca iz regiona. Za ovaj kulturno-umjetnički program će biti zadužena bratanica Nađa, koja najbolje poznaje ove stvari, inače svira gitaru i pomagaće joj njena majka.
Neke poslove koje u daljem razvoju biznisa ne budemo umjeli sami da obavljamo ili ne budemo stizali sami da završimo, angažovaćemo naše rođake i prijatelje .

11. Marketing i menadzment će biti posao za naše studente, koji će, kad sve najvažnije obaveze u toku dana obave, sjesti za kompjuter i pokušati da promovišu naše malo gazdinstvo i turističku destinaciju, prije svega u Crnoj Gori, a onda i u regionu, pa na kraju u svakom dijelu svijeta. Moraćemo da držimo niske cijene da bismo se izborili sa konkurencijom i da bi privukli goste, a naš najbolji marketing će biti zadovoljan gost, koji će nas preporučiti svojim prijateljima, gdje će naglasiti da je bio u domaćinstvu kod jedne velike porodice u kojoj je svaki član lijepo vaspitan, kulturan, skroman, marljiv, vrijedan, predusretljiv, odgovoran itd.

12. Dragi moji, spustite se na zemlju. Ko od nas poznaje IT tehnologije? Šta većina nas zna da radi na kompjuteru? Koliko naše djece stvarno studira? Dvoje od njih 10!! A čak ni oni nisu još uvijek završili potrebne kurseve. Šta smo mi radili cijeli život? Poljoprivreda, turizam i drugi teški poslovi. Ko nam garantuje da sad svi mi odemo narednih sedam godina da učimo razne kurseve i obuke da ćemo biti uspješni i da ćemo uopšte nešto naučiti u ovim oblastima.

13. Teško će ikad neki strani investitor iz visokozaduženih zemalja, kao što je recimo Japan, doći u Crnu Goru i na Žabljak da proizvodi mikročipove. Da bi neki ozbiljan strani investitor dao svoj novac, morate da mu ponudite ozbiljan projekat, čiji je sastavni dio i studija izvodljivosti, gdje se do detalja mora navesti koliko novca tražite, koliko košta gradnja, potrebna papirologija, koliko ćete potrošiti na plate, imate li stručnu radnu snagu za tu djelatnost, sirovine za proizvodnju, lokaciju, saobraćajnice, blizinu aerodrome, kao i cijene proizvoda koji pravite, plasman na tržište, godišnji profit, iznos rate za otplatu kredita i na kraju mogućnost ostvarivanja dovoljne visine profita da se zatvore svi rashodi i da se može u dogovorenom periodu otplaćivati kredit. Dakle, naše malo domaćinstvo nema potrebnih kapaciteta za ove visokotehnološke kompanije, ali možemo da radimo sve ove stvari koje smo dosad naučili. Nama je cilj da svi članovi domaćinstva počnu da uče jezike, potrebni su nam jer će nam dolaziti turisti iz raznih krajeva svijeta. Zatim, svi treba da učimo da obavljamo što više poslova na kompjuteru. Potrebno je da ispolažemo licence za instruktora skijanja, zatim instruktora plivanja, jahanja, za skipera za upravljanje čamcima, za spuštanje niz rijeku, za vodiča za planinarenje itd. Ne treba pominjati da većina članova porodice treba da završe i neke kurseve i srednje škole ekonomske struke, škole kuvanja, ugostiteljske škole itd. jer svako od tih znanja će u dogledno vrijeme unaprijediti poslovanje cijele firme, a za sticanje novih znanja nikad nije kasno.

Treći brat zaključi: ovo vam je moj program krvi, znoja, suza i bola, ja vam ne nudim blagostanje, nego težak i mukotrpan rad i odricanja, ali znajte da ćemo za pet godina, kada opet napravimo sličan sastanak, biti srećni što ste mene birali. Naravno da nećemo moći sve odjednom da pokrenemo, ali krenućemo postepeno koliko budemo imali mogućnosti. Svi kojima dugujemo, kada vide naš odnos prema poslu, još će nam i izaći u susret i cijeli kraj će krenuti ovim putem prosperiteta. Ubrzo ćemo uposliti sve naše komšije i prijatelje, ali mi nijednog trenutka nećemo glumiti velike menadžere i direktore, nego ćemo biti maksimalno uključeni u posao. Prečice koje nude moja braća su isuviše rizični načini poslovanja, previše je tu neizvjesnosti i kockanja sa budućnošću naše porodice.

Kada bismo iskoristili analogiju ovog domaćinstva sa državom, lako bismo zaključili da je iznemogli djed Milo Đukanović, prvi brat njegov nasljednik DPS, drugi brat Evropa sad i sve slične stranke koje su bez imalo zadrške podržale taj neoliberalni ekonomski program Evropa sad, kao što su Demokrate, URA itd, dok bi treći brat bio glavom i bradom Demokratski front. Nadalje, jezero predstavlja naše Jadransko more, bungalovi – turističke smještajne kapacitete, poljoprivredno gazdinstvo predstavlja poljoprivredu Crne Gore, pilana – industriju i naravno svaka djelatnost i pojedinačni posao sličnu oblast u državi.

Ako sada, poslije ovog primjera primijenimo sve one floskule koje ispaljuje mlađani stručnjak Milojko, shvatićete koliko je to pogrešno i neprimjenjivo na primjeru Crne Gore.

Evo par floskula: Mi smo uzeli povoljan i jeftin kredit. Da, ali ga ulažemo u potrošnju, tačnije dajemo ga za plate i penzije građana, a ne u proizvodnju. Tako da se, prostim rečnikom, taj novac ne oplođuje i ne vraća se dio novca onom od koga smo pozajmili nego postajemo sve zaduženiji.

Sljedeća floskula: Potrebno je da što više trošimo, jer samim tim punimo naš budžet porezima na promet.

Sasvim pogrešno. Ovo bi imalo smisla da građani Crne Gore kupuju proizvode koji su proizvedeni u Crnoj Gori, nego kada se osvrnemo, 90% proizvoda u našim marketima je uvezeno u Crnu Goru, tako da se naš budžet puni jednim malim dijelom, a u mnogo većem dijelu taj naš novac odlazi iz naše zemlje, pa zbog toga Crna Gora ima veoma negativan spoljnotrgovinski bilans. To je kao poređenje u ovom primjeru kada drugi brat predlaže da buduća firma sve kupuje i preprodaje svojim gostima, dok treći brat insistira da većinu stvari sami proizvedu i prodaju svojim gostima, te da na ovaj način što više novca ostane u porodici, tj. državi.

Da dalje ne ulazimo u detalje, hajde da skratimo priču.

Postoji stara mudrost da pametan čovjek uči na tuđim greškama, a budala na svojim.

Ako pogledamo u dvorište susjedne nam Srbije i sjetimo se ranih 2000-ih, vidjećemo da su se slični mladi, obrazovni, uspješni ljudi stigli sa raznih krajeva svijeta, sa namjerom da pomognu svojoj zemlji, iako su negdje tamo ostavili milione.

Naravno, pričam o G-17+, oličenim u Labusu, Dinkiću, Đeliću (zar ne liče na Zdravka, Mickeya i Jakova) prije svih, koje je iznjedrila i dugo vremena bila u bratskim odnosima Demokratska stranka (koja koencidencija Demokrate su najbliže sa Evropa sad).

Sjetite se svih tih priča, floskula, marketinga, presipanja iz šupljeg u prazno i na kraju pustoši koju su napravili u privredi Srbije, gdje nije ostao kamen na kamenu, a gdje su sada ti mladi stručnjaci za kojim su kukale sve svjetske finansijske destinacije.

Apsolutno ista priča se ponavlja i kod nas, oni ne troše riječi na priče o Crkvi, temeljnom ugovoru, naciji, referendumu, pravu, istoriji, kriminalu, klanovima, kao što u svoje vrijeme ni G17+ nije pričao o referendumu, Kosovu, Haškom tribunalu, Republici Srpskoj, kriminalu itd. nego samo brinuo o zaradama građana kako da im obezbijede velike plate, penzije, prosperitet i boljitak bez jasnih i preciznih planova kako, s kojim novcem, s kojim ljudima, s kojom stručnom spremom, projektima itd. će sve to izvesti i ostvariti.

Dakle, dragi moji sjetite se Hegela koji je rekao: “Istorija ima tendenciju da se ponavlja: prvi put kao tragedija, drugi put kao farsa”.