Dvostruki aršini: Napadi na Jevrosimu Pejović prihvatljivi, a Draginju brani cijela Crna Gora

Svjedoci smo pompe koja se sa razlogom digla povodom neprimjerene knjige predsjednika Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, kojom je udario na dostojanstvo crnogorske profesorice i bivše poslanice iz redova SDP-a Draginje Vuksanović Stanković. Međutim, zašto je crnogorska javnost zatajila kada je napadana poslanica Jevrosima Pejović?

Knjiga sramotnog naslova, koju je Šešelj posvetio Draginji Vuksanović Stanković, je bila jedan od pokazatelja kako jedan intelektualac može nisko da padne. Tom spornom knjigom, mizoginog naslova, Šešelj je samo javno pokazao još jednu stranu svoje ličnosti i želje za publicitetom, koji mu je opao poslednjih godina. Na njegovu radost, uspio je ponovo da „zapali“ javnost, kao u „stara dobra vremena“.

Kao žrtvu, svoje želje da pobjegne iz ralja zaborava, Šešelj je odabrao Draginju.

S obzirom na to da je Šešelj obrazovan čovjek, pad na tako niske grane nije mu bio potreban. Udario je na žensko, iako je imao mnogo drugih i boljih potencijalnih meta. Takođe, različito mišljenje odnosno stav neke osobe ne treba uvijek da bude okidač za napad na tu osobu, što je Šešelj izgleda po stare dane zaboravio.

Svi crnogorski mediji, te većina javnih ličnosti i partija su osudili Šešelja, što je i logično… Međutim, ne tako davno, još jedna, aktuelna, crnogorska poslanica je napadnuta, ali od strane lokalnog intelektualca.

Podsjećanja radi, Andrej Milović (sadašnji ministar pravde) prijetio je svojoj tadašnjoj partijskoj koleginici Jevrosimi Pejović.

Kako je Pejović rekla, Milović joj je prijetio da će joj život pretvoriti u pakao, a zbog toga što su njeni stavovi odudarali od njegovih i stavova lidera PES-a, a sadašnjeg premijera – Milojka Spajića.

Tada je javnost prenijela taj iskaz poslanice Pejović, koja je trpjela neviđen pritisak zbog drugačijih stavova, ali osude Milovićevih akcija skoro da su izostale.

Zbog čega je to tako? Da li je Milović strah i trepet u Crnoj Gori ili su pravo na dostojanstvo i slobodu mišljenja gospođice Pejović manje vrijedni od onih gospođe Vuksanović Stanković? Ili je pak u pitanju samo licemjerstvo velikog dijela crnogorske javnosti?

Mada, možda je Šešelj napdanut samo zato što je državljanin Srbije, što je u nekim situacijama „zicer“ pojedinicima iz Crne Gore da zarade koji politički poen, braneći Crnu Goru i njene građane od malignih spoljnih uticaja.

Sve u svemu, Šešeljeva knjiga, kao i ostali njegovi ispadi koji se ogledaju u napadima ili omalovažavanju, ne samo gospođe Draginje Vuksanović Stanković, već i drugih pojedinaca koji drugačije misle od njega, jeste za svaku osudu… Ali za svaku osudu je bila i Milovićeva tiranija, koja je prošla skoro pa neopaženo, a kojoj je bila izložena gospođica Jevrosima Pejović.