DPS i Demokrate gube koalicioni potencijal za okupljanje stranaka manjina; Đukanović teško podnio političko osamostaljivanje albanskih stranaka, pa ih DPS mediji sada optužuju za velikoalbanski nacionalizam

Svi politički akteri su saglasni da predstavnicima manjinskih naroda mora biti zagarantovano mjesto u izvršnoj vlasti bez obzira na raspored snaga nakon parlamentarnih izbora. Poslije političkog sloma DPS režima i velike pobjede naroda 30. avgusta 2020. godine, sve liste pobjednice su pozvale političke predstavnike manjinskih naroda da uzmu učešće u vladi. Ipak, do toga nije došlo. Ima mišljenja da je to rezultat čudnih i ne uvijek jasnih manevara Zdravka Krivokapića, kao što postoje stavovi koji tvrde da stranke manjinskih naroda nisu ni željele u prvu postdps vladu.

Još od 1997. godine i čuvene podjele u tada jedinstvenom DPS-u, preko dvije decenije su stranke manjinskih naroda uglavnom podržavale Đukanovića i njegovu stranku, a za uzvrat su dobijali nekad veći, nekad manji dio kolača vlasti. Uzalud su bili brojni dobronamjerni pozivi tadašnje opozicije da konačno otkažu podršku Đukanoviću i zajedno sa njima dovedu do prve, demokratske smjene vlasti u istoriji Crne Gore.

Krajem prošle godine došlo je do novog momenta na političkoj sceni i najave da će se stvari iz temelja mijenjati, kada je u pitanju odnos manjinskih stranaka prema Đukanoviću i njegovoj stranci. Potpisivanje Memoranduma URE, SNP-a i manjinskih stranaka mnogi analitičari su vidjeli kao put ka konačnom odvajanju političkih predstavnika Albanaca i Bošnjaka od DPS, a neki su s razlogom tvrdili da su i manjinske stranke uvidjele da Đukanovićev brod nepovratno tone, te da je on prevaziđen i potrošen političar, trajno zaglibljen u politikama prošlosti i sa krupnim teretom utemeljivača kriminalnog sistema.

Memorandum iz decembra prošle godine bio je najava formiranja nove vlade u kojoj će manjinske stranke opet uzeti učešće u izvršnoj vlasti, i to u značajnim resorima, po prvi put ne dijeleći ministarske funkcije sa DPS-om. Abazović i Joković su svojim političkim akcijama napravili krupan iskorak na političkoj sceni, a nakon nastavka političkog rasula Đukanovića i DPS-a, teško je očekivati da će ikada više u bliskoj budućnosti manjinske stranke ulaziti u bilo kakve aranžmane sa svojim nekadašnjim saveznicima.

Poslednjih nekoliko nedjelja primjetno je da je Đukanović teško podnio osamostaljivanje albanskih stranaka i Bošnjačke stranke, sa posebnim naglaskom na ove prve, pa je i izdao naređenje svojim propagandnim punktovima da udare na rukovodstva albanskih stranaka optužujući ih svakodnevno za izdaju Crne Gore, pa čak i za velikoalbanski nacionalizam. Interesantno je da su se u ovim optužbama za velikoalbanske apsiracije Đukanoviću pridružile i Bečićeve Demokrate, koje često u svojim nastupima i saopštenjima URU označavaju kao ‘’nacionalistički i proalbanski pokret’’. DPS i Demokrate u poslednje vrijeme , a posebno oko inicijative ‘’Otvoreni Balkan’’ imaju identične stavove, na svakom mjestu naglašavajući da su protiv tog projekta, horski ponavljajući kako su URA, DF i albanske stranke izvođači radova predsjednika Srbije Vučića i albanskog premijera Rame.

Više je nego očigledno da su DPS i Demokrate nakon gubitka ‘’ekskluzivnog prava’’ na saradnju i saveze sa političkim predstavnicima manjina izgubile kompas, da nemaju odgovor i rješenja na nove okolnosti, pa svakodnevnim ponavljanjem besmislica o tome kako DF, Abazović i albanski lideri dobijaju naređenja ‘’sa strane’’ ili za mišljenje idu u ‘’Beograd i Tiranu’’ samo pokazuju cjelokupnoj demokratskoj javnosti i građanima da nemaju dobre namjere, a o elementarnom demokratskom kapacitetu da i ne govorimo. Stvar je jasna: po DPS-u i Demokratama manjinske stranke su prihvatljive samo ako su u koaliciji sa njima, ako izaberu neke druge političke partnere onda su izdajnici Crne Gore i rade za interese drugih država.