Demokratsku narodnu partiju ne čudi što još nema reakcija drugih progresivnih partija na “epohalnu” vijest da je Đukanović dobio nagradu za životno djelo. DNP shvata da su mnogi u nedoumici da li je riječ o nagradi za životno djelo ili nedjelo. Pritom u nekoj tamo regiji, u Veneciji, i to ništa manje nego “Zlatni lav za životno djelo” od nekakvog Komiteta za Orden Zlatnog venecijanskog lava, saopšteno je iz DNP-a.
DNP-ovo reagovanje prenosimo u cjelosti:
– Po DNP-u takve reference zvuče prividno spektakularno, ali je sva priča o visokoj nagradi Đukanoviću u nekoj italijanskoj regiji na klimavim nogama, i više djeluje kao ironija na desetine afera koje su “krasile” njegov režim do 30. avgusta 2020. godine kad ga je narod i definitivno poslao na margine istorije.
Nakon fijaska u Crnoj Gori za sve što je loše uradio narodu ove zemlje, nakon brojnih optužnica, a zbog jedne je morao svjedočiti upravo u Italiji, zemlji iz koje sad dobija bizarnu lavlju nagradu, Đukanović se kiti priznanjem za koje prvi put čujemo i da postoji. I pritom trijumfalno ističe da nagrada nije samo njegova, nego i svih naših građana koji su doprinijeli da Crna Gora postane “uspješna evropska priča”.
Nažalost, za vrijeme vladavine Đukanovića Crna Gora je u svijetu prepoznata najviše kao uspješna mafijaška priča, oaza državnog šverca i kriminala, sukoba mafijaških klanova, uličnih ubistava pri kojim su stradali čak i nedužni građani, zemlja u kojoj je tokom režima Đukanovića poginuo veliki borac za pravdu Duško Jovanović, a indicije ukazuju i da smrt Iva Pukanića ima veze se Montenegrom. Sjećamo se i prijetnji i prebijanja nekoliko novinara, kao i ranjavanja novinarke Olivere Lakić…
Crna Gora je u vremenu Đukanovića prepoznata i po kriminalnoj udruzi sudstva, policije i režima, u kojoj je privatizovano sudstvo odrađivalo poslove za svog šefa i kroz jeftinu montažu državnog udara ne bi li se uklonili glavni politički protivnici i osvjedočeni borci za pravednu Crnu Goru.
Đukanović je dao bizaran pečat imidžu Crne Gore, u kojoj su afere godinama zataškavane bez sudskih epiloga, ali će u vremenu pred nama biti reaktivirane, a među njima su i: afera SČ, “Telekom”, “Limenka”, “Listing”, “Kombinat aluminijuma”, “Abu Dabi fond” i transakcije preko Prve banke brata Đukanovića, kao i “Klap”, “Vardar”, “Boksiti”, “Plantaže”, “Željezara”, “Ničija kuća”, itd…
Zaista, nakupilo se premnogo afera, “kompatibilno” sa zlatnim lavom. A postoje i indicije sa Skaj prepiske da je Đukanović ubirao mjesečne harače od trista hiljada evra, a i to će se jednom razjasniti…
A režimsko tužilaštvo je sve afere smještalo u faze istrage bez konca i kraja, pa je Crna Gora i zato postajala sve veće leglo korupcije, nepotizma, mafijaških sukoba i ubistava uz tranzit cigareta i droge…
Ako je Đukanović za sve ove afere dobio nagradu, onda je to dokaz više za dvostruke aršine Zapada i krivljenje slike o Crnoj Gori kad se šef režima tokom tri decenije rotirao bivajući čas predsjednik, čas premijer.
No, kao da svi koji žive u Crnoj Gori nijesu iz Crne Gore, Đukanović slavodobitno ističe činjenicu da ta nagrada iz jedne regije u Veneciji pripada, u stvari, svima onima koji su doprinijeli napretku Crne Gore.
Ali je problem što su svi oni, koji su doprinijeli napretku Crne Gore danas na suprotnoj strani od Đukanovića, oni koji su ga i poslali u muzej voštanih figura definitivno ga smještajući u političku prošlost, kojoj neće moći udarati glazuru namještenim nagradama za koje bi valjalo saznati i koliko je za njih plaćeno, i gdje.
Đukanović se hvali dometima Crne Gore i po njenom međuvjerskom skladu, a sve je učinio da zavadi pravoslavni narod ove zemlje i udarao čak i na Mitropoliju crnogorsko-primorsku, što mu se i vratilo kao bumerang.
Pritom je pravio poznate i njemu svojstvene lupinge: prvo pogrešno nalagao badnjake na Cetinju i vjerno ljubio ruku mitropolitu Amfilohiju, pa se okrenuo protiv njega. Prvo se zaklinjao u srpstvo pa se okrenuo i protiv srpstva, i svega što je moglo smetati njegovom privatnom feudu, zvanom Montenegro, sa okusom duvanskog dima i bijelog praha.
I zato, uz sva lakiranja svoje biografije putem zvučnih nagrada, i pokušaje pravljenja lažnog sjaja, Đukanović neće moći obmanuti i izblefirati crnogorsku javnost da je izmontirana nagrada pravi dokaz njegove moći i zasluga za narod.
A ona slijedi upravo onda kad je svrgnut s prestola i otišao u političku penziju u znak stava Crne Gore da je njegove diktature dosta, pa nagrada djeluje kao providna namjera i jeftina glazura, jer narod sve dobro vidi i pamti, pa je bivši šef režima prvo “nagrađen” silaskom s vlasti jer Crna Gora mora naprijed. A glamurozno uručena nagrada u nekoj tamo regiji u Italiji prije djeluje kao vidan znak i Đukanovićevog i zapadnjačkog licemjerja – stoji u saopštenju DNP-a.