Djeca plaćaju cijenu evropske zavisnosti od kokaina

Madalena Kjarenca nikada ne zna u kakvom će stanju biti djeca kada dođu na njena vrata. Ona je vidjela užasne povrede. Modrice, izbijene zube. Slomljenu vilicu.

“Oni trpe nasilje na redovnoj osnovi”, kazala Kjarenca, čija je Nevladina organizacija SOS Jeune, sa sjedištem u Briselu, brine o djeci bez pratnje marokanskog i alžirskog porijekla.

Nedaleko od kancelarije ove NVO blizu terminala Eurostar, česti su prizori grupa djece iz Sjeverne Afrike. Neka od njih hodaju ulicama poput zombija, nakon što su im dali rivotril, snažan benzodiazepin.

Kjarenca kaže da, osim nekoliko nevladinih organizacija poput SOS Jeune, ova djeca imaju malo prijatelja. Niko ne želi da preuzme odgovornost za brigu o njima.

Neka od djece o kojima je brinula ova NVO u međuvremenu su preminula, od bolesti, ubijena su ili su izvršila samoubistvo. Kjarenca kaže da je u prošle tri godine bilo najmanje pet smrtnih slučajeva. Još 23 djece sa kojima je bila u kontaktu nalazi se u zatvoru, a pojedini su optuženi za kriminalna djela povezana sa drogom.

Na površini, patnja ove nezbrinute djece imigranata, i stotina drugih poput njih širom Evrope, je svjedočanstvo neuspjeha vlada širom kontinenta da pruže pomoć najranjivijim žrtvama globalne migrantske krize.

Ako uđete dublje, sva ova djeca imaju različitu priču o sve većoj zavisnosti Evrope od hemijske formule C17H21NO4 – kokaina.

Gardijanova istraga je utvrdila da se stotine, ako ne i hiljade, afričke djece trafikuju u Evropu kako bi bila uključena u rastuću trgovinu kokainom, kao mali zupčanici u kriminalnoj industriji vrijednoj 10 milijardi funti, koja prevozi ogromne količine droge iz kišnih šuma Anda do sve većeg broja kupaca širom kontinenta.

Policijske obaveštajne službe utvrdile su da postoji “neograničena” zaliha ranjive dječje radne snage koja se krijumčari iz Sjeverne Afrike kako bi radila za najviše slojeve kokainskih mreža u Evropi.

U martu, viši policijski službenici su sazvali tajni sastanak u Briselu. Prisustvovali su službenici iz 25 zemalja EU, kao i Velike Britanije, Europola, evropske granične službe Fronteks, UN agencije za izbjeglice i Evropske komisije.

Od djece se traži da prodaju određenu količinu druge na dnevnom nivou, ili u suprotnom rizikuju da budu grupno silovana
Na dnevnom redu: eksploatacija afričke djece bez pratnje od strane moćnih međunarodnih narkogrupa sa sjedištem u zapadnoj Evropi.

“Imamo dokaze da ove strane maloljetnike masovno eksploatišu organizovane kriminalne grupe uključene u šverc droge”, kazao je jedan izvor iz policije koji je prisustvovao sastanku.

Ovaj fenomen je, prema tvrdnjama policije, industrijskih razmjera. Istražitelji koji istražuju masovno regrutovanje maloljetnika od strane kokainskih mreža u Belgiji ubrzo su shvatili da se njihov način rada koristi širom Evrope.

U jednom belgijskom policijskom dokumentu navodi se nedavni izvještaj evropskih policijskih zvaničnika koji istražuju organizovani kriminal i trgovinu ljudima: “Belgija, Holandija, Španija i Francuska predstavile su nekoliko konkretnih slučajeva eksploatacije stotina maljotnika iz sjeverne Afrike, koje su regrutovali narkokarteli da prodaju drogu”.

Mreže koje se bave švercom kokaina su naročito brutalne, tvrdi policija. Od djece se traži da dnevno prodaju određenu količinu droge ili rizikuju grupno silovanje. Snimci potvrđuju da je ta prijetnja realna. Drugi su primorani da imaju seksualne odnose sa odraslima kako bi obezbijedili sebi mjesto u mreži. U jednom izvještaju zvaničnika holandskog pravosuđa navodi se da u takvim “mrežama” vlada divljaštvo. “Mreže ih primoravaju da rade određene stvari, mnogi dječaci su silovani i snimani tokom silovanja”, navodi se u izvještaju.

Odmazda je zagarantovana. Jedno dijete koje je u Briselu uhvatila policija kako prodaje drogu dva dana kasnije je nađeno u modricama. Kaznene batine.

Pojedini su pobjegli iz Belgije; stravljeni da će biti ubijeni jer duguju novac od prodaje droge. Jedan broj njih je pretvoren u djecu vojnike: posrednike kojima naređuju da napadju rivalske narkobande, obično noževima.

“Nalazimo ih sa užasnim povredama, dubokim ranama od noževa koje pokušavaju sami da zaliječe”, kazala je jedna socijalna radnica iz Brisela.

U posljednjem obavještajnom izvještaju Europola potvrđuje se da narkobande zlostavljaju djecu i primoravaju ih da napadaju njihove rivale. “Oni regrutuju maloljetnike kako bi počinili nasilne napade i zastrašili one koji neće da sarađuju”.

Jedan od najviših evropskih zvaničnika koji istražuje eksploataciju takve djece upozorava da je ta prijetnja naistaknutija kod maloljetnika iz dvije afričke zemlje.

Veteran sa 30 godina iskustva, belgijski pravosudni komesar Erik Garbor kaže: marokanski i alžirski maloljetnici su naročito ranjivi i njih najčešće iskorištavaju organizovane kriminalne grupe uniješane u kriminalne aktivnosti poput šverca droge”.

Ovaj problem je nedavno izbio na vidjelo i u Londonu. Na sastancima predstavnika policije i socijalnih službi radi se na utvrđivanju da li kriminalne mreže stoje iza niza incidenata u kojima su marokanska i alžirska djeca unakažena. Djeca su, kako tvrde izvori, mučena.

Jusef je znao da će biti drugačije, ali dolazak u Evropu je bio kao da je došao na drugu planetu. “Ne znate jezik, vrijednosti, običaje – niti bilo koga. To je veliki šok”.

Nakon što je pobjegao iz marokanskog grada Salea i nasilnog oca, Jusef je bio ranjiv kada je kao 15-godišnjak stigao u Španiju i uputio se prema Briselu.

Belgijska komesarka za prava djece Karolin Vrijens dječake poput Jusefa opisuje kao “najranjivije” maloljetnike na kontinentu.

Narkobande bi se složile sa tim. “Prilazili su mi kriminalci u Evropi, ali sam ih uvijek odbijao”, kazao je Jusef. Drugi su bili manje odlučni. Neki od Jusefovih prijatelja su prosto nestali.

Evropa će neuspjeh da asimiluje tako ranjivu djecu skupo platiti. Današnji 12-godišnji ulični prodavci kokaina su sjutrašnji narkobosovi, kazao je Garbar
“Oni su na milosti organizovanih kriminalnih grupa”, navodi se u dokumentu belgijske policije koji je poslat Europolu prošlog decembra i dodaje: “.. za koje su oni poput brodolomnika koje privuče svjetlost svjetionika”.

Najsnažniji i najveći svjetionik pripada marokanskoj mreži šverca kokaina koja je kolokvijalno poznata kao “mokro mafija”.

Ona kontroliše veći dio teritorije oko briselskog terminala Eurostara. Važnija je međutim njena kontrola nad drugom po veličini kontejnerskom lukom u Evropi, 30 milja sjeverno od Brisela. Antverpen je postao glavna kapija kontinenta za kokain koji stiže iz Južne Amerike, sakriven među 12 miliona kontejnera koji prođu kroz luku svake godine.

Prošle godine, vlasti su zaplijenile rekordnih 116 tona kokaina u toj luci. Ipak, mnogo toga prođe: prema izvještajima, samo jedan ili dva odsto kontejnera koji ulaze u Antverpen se pregledaju. Svaka tona koja prođe pored vlasti, steže stisak mokro mafije i omogućava joj dalji napredak u naporu da zadovolji rastuću potražnju za tom drogom u Evropi.

Analitičari tvrde da sve moćnije evropske kokainske bande, poput mokro mafije, sada rade direktno sa južnoameričkim narko kartelima kako bi proizvodnja kokaina dostigla rekordni nivo.

Zbog ogromne količine kokaina koji stiže iz Južne Amerike u Evropu cijene ove droge su niske, a kvalitet visok. U poređenju sa 1990-im godinama, ulična cijena kokaina bi bila oko 24 eura po gramu.

“Pristupačniji je, čistiji nego prije 20, 30 godina”, kazao je Tim Surmont, analitičar u Evropskom centru za nadzor narkotika i zavisnosti.

Korisnici se ponašaju u skladu sa tim: četiri puta više Evropljanja koristi kokain nego prije dvije decenije. Međutim, tržišni rast zahtijeva i veću radnu snagu. Mokro mafija je odmah uvidjela da su djeca bez pratnje i dokumenata poput Jusefa, idealni, jeftini i raspoloživi ulični prodavci.

U nedavnom izvještaju belgijske policije, koji je upućen Europolu, navodi se da mokro mafija kao kriminalna mreža sa strukturom “više ne oklijeva da eksploatiše maloljetnike kako bi se obogatila”.

Zalihe radne snage su značajne. Prošle godine policija je uputila 623 djeteta bez pratnje iz Maroka i Alžira službi za zaštitu djece u Briselu. Drugi nestaju, nikada ih više ne nađu.

Tijana Popović iz organizacije Child Focus u Briselu zabeležila je 332 “zabrinjavajuća” nestanka djece bez pratnje u Briselu prošle godine, uključujući i grupu uzrasta od 11 i 12 godina.

Garbar u policijskom izvještaju navodi da hiljade djece bez pratnje svake godine ulaze u Evropu i “nestaju bez ikakvog traga”. On dodaje: “Mnogi od njih su ‘zarobljeni’ u kriminalnim krugovima”.

Osim u Briselu, mnogi nestaju i u Parizu. Prošle godine, policija je otkrila veliku mrežu za trgovinu drogom u području Barbes koja je eksploatisala alžirsku djecu.

Odnedavno i u Londonu raste zabrinutost, a pripadnici policije i eksperti za zaštitu djece održavaju sastanke kako bi razgovarali o uznemiravajućem novom trendu. Izuzetno ranjiva marokanska djeca, koja djeluje da su pod kontrolom kriminalaca, nađena su u najmanje četiri oblasti Londona

Tokom februara i marta, Britanska željeznička policija pronašla je devetoro marokanske i alžirske djece kojima je bila potrebna hitna zaštita. Petoro je pronađeno u londonskoj željezničkoj ili podzemnoj mreži.

Detektivka Arlen Vilson je kazala da su “identifikovali djecu i ranjive osobe u željezničkoj mreži za koje vjerujemo da su žrtve eksploatacije i modernog ropstva”.

Policija koja istražuje ovaj problem je, prema riječima izvora, upala na adresu u Finsberi parku na sjeveru Londona. Vlasti su bile primorane da brzo djeluju. Djeca ne samo da su ranjiva, već su bila i zlostavljana.

“Ti mladi ljudi koji su identifikovani u Velikoj Britaniji imali su ozbiljne povrede koje su ukazivale da su bili podvrgnuti visokom stepenu nasilja”, kazao je jedan izvor iz službe za zaštitu djece. “Izraženo nasilje kao metoda kontrole”.

Amin se okreće, čkiljeći na suncu, njegovo lice je prošarano ožiljcima o kojima odbija da priča. Iza njega, šest metara visoka ograda dijeli Maroko od španske enklave Melila. Amin je tri godine, kao i stotine druge djece bez pratnje, preživljavao prodajući maramice radnicima u luci Beni Ansar, igrajući igru mačke i miša dok je izbjegavao vlasti koje žele da ga izbace.

Iza ograde je Evropa. Sloboda. Uskoro će, sigurno, preći preko ograde?

“Želim da pomognem svojoj porodici, da odem u Evropu. Želim da promijenim svoj život”, kaže ovaj trinaestogodišnjak koji je napustio dom u potrazi za poslom nakon što mu je otac preminuo.

I Jusef je prošao tim putem, peo se na ogradu, čučao na čamcu prema Španiji. Većina se krije u kamionima, često koristeći haos koji nastane prilikom održavanja događaja poput relija Pariz-Dakar. Jedan broj njih bude direktno trafikovan u kokainske mreže u gradovima poput Brisela, tvrdi policija.

Karteli vješto koriste društvene mreže kako bi namamili djecu poput Jusefa i Amina. Na tim platformama postoji “harraga” kanali povezani sa narkogrupama koje obećavaju bolji život u Evropi.

“Haragga” na arapskom jeziku znači “spaliti”, što je svojevrsno uputstvo za uništavanje ličnih dokumenata kako bi se izbjegla identifikacija kada jednom stignu u Evropu. Djeca poput Amina nazivaju se harragas – “oni koji pale”. Policija tvrdi da mokro mafija nije u opasnosti da ostaje bez priliva takve djece. “Mokro mafija je svjesna da oni u svojoj zemlji porijekla na raspolaganju imaju ograničene ljudske resurse. Ono što mi u EU imamo jeste nezaustavljiv priliv jeftinih ljudskih resursa iz Afrike”, kazao je Garber.

U nekom trenutku, policija očekuje da se priliv mlade, jeftine radne snage iz Afrike dodatno proširi na račun eksploatisanja djece iz država kao što je Sudan. Kokainske mreže su veoma brzo iskoristile haos u Avganistanu. Na sastanku u Briselu u martu, policija je pokazala fotografije avganistanske djece od kojih su neka imala svega 12 godina kako se masovno trafikuju u evropsku kokainsku prijestoniciu Antverpen.

U Briselu, naoružana policija tjera mlade Marokance od terminala Eurostara. Uoči izbora za evropski parlament polusvjesna djeca koja prodaju kokain ne izgledaju dobro za imidž glavnog grada politike Evropske unije.

Ubrzo nakon toga najavljena je odvojena policijska operacija kako bi se suzbila trgovina afričkom djecom u evropske kokainske kartele.

Na širem planu, potreba je promjena načina razmišljanja unutar policije, kazao je Garbar. Hapšenje djece koja diluju drogu ne mijenja ništa. U četvrti u blizini Eurostara u proteklih šest mjeseci sprovedeno je 2000 hapšenja u vezi sa drogom što se nije odrazilo na snabdijevanje kokainom.

Jusef poziva na humanije rješenje.

“Da biste živjeli i preživjeli na ulici morate biti snažni. Potrebno je da na njih gledate kao na ljudska bića, i treba im pružiti priliku van kriminala”.

Jusef je dokaz da oni mogu uspjeti. On je danas 25-godišnjak koji već šest godina živi u Belgiji i radi za Crveni krst.

Garbar upozorava da će neuspjeh da se asimiliju tako ranjiva djeca rezultirati time da Evropa plati visoku cijenu. Današnji 12-godišnji ulični prodavci kokaina su sjutrašnji narkobosovi.

“Kada odrastu, ovi mladi ljudi će biti prijetnja za naša društva. Oni se nijesu prilagodili na naš stil života i nijesu imali koristi od zaštite i adekvatne brige od naših država. Ovi mladi ljudi će nastaviti svoje kriminalne aktivnosti i njihova moć će rasti. Ukoliko ne budemo djelovali protiv ovog fenomena onda ćemo se za nekih 10, 15, 20 godina suočiti sa jednim od naših najvažnijih problema”.

(Gardijan)