Da li će DPS prvi put od svog osnivanja pobjeći od izbora?

piše: Vladimir Vukićević, kolumnista BORBE

Nakon burne nedjelje na političkoj sceni, teških riječi i međusobnih optuživanja, kako između premijera i vicepremijera, samih ministara, a posebno rata na relaciji Demokrate-URA, vanredni parlamentarni izbori se nameću kao najpoštenije rješenje za rješavanje teške političke krize u Crnoj Gori.

Predlog URE o manjinskoj vladi i objašnjenje koje daju prije par dana na svojoj zvaničnoj fb stranici, ‘’Šta znači manjinska vlada?’’, sa jedne strane izaziva velike i opravdane sumnje u (novu) političku korupciju i prekrajanje izborne volje građana od 30. avgusta 2020. godine, a sa druge strane potcjenjuje inteligenciju građana i demokratske javnosti. Jer, u 2022. godini i eri masovne upotrebe interneta i eksploziji informacija i znanja, tretirati građane kao niža bića, kazati kako ‘’manjinske vlade nijesu rijetkost u razvijenim parlamentarnim demokratijama širom Evrope’’, te kako ‘’u ovom trenutku manjinsku vladu ima cijeli niz evropskih zemalja ali i zemalja širom svijeta sa parlamentarnom demokratijom kao što su: Kanada, Danska, Norveška, Poljska, Slovenija, Španija, Švedska’’ nije pošten pristup. A izaziva i opravdane sumnje u iskrenost, dobronamjernost ponude i samog modela.

Niti je Crna Gora razvijena parlamentarna demokratija, niti je država na stepenu razvoja poput gore pobrojanih. I tu dolazimo do ključnog problema i koncepcijskog razmimoilaženja između Abazovića i ostalih kolega iz demokratskih snaga.

Kada on potencira stav da je ‘’DPS poražen’’ i da je to ‘’završena stvar’’, a sve ptice na svim crnogorskim granama znaju i vide, da za ovih godinu ipo dana nijedan, slovom i brojem nijedan funkcioner te stranke koja je poharala državu i uništavala njene razvojne šanse i institucije, nije podnio ostavčicu ili se pokajao, a o krivično-pravnoj odgovornosti da i ne govorimo, da su naprotiv, u ovih godinu ipo dana ušli u živo blato ekstremizma i šovinizma, sa elementima nasilja i pozivanja na otpor i pobunu (kao na Cetinju 4/5 septembra prošle godine), kada se zna da je DPS sistem nedemontiran, a Mafija opet diže automobile u vazduh i švercuje tone droge, onda s velikim pravom mnogi kažu da nije ‘’DPS poražen’’ i da ta stvar nije – gotova.

Koliko je DPS partner za bilo šta, a ne za uređivanje političkih prilika i njihovu konsolidaciju, koliko je uopšte stranka a ne podružnica opasne kriminalne organizacije, toliko smo i mi Španija ili Kanada, a lider URA Džastin Trudo iz Ulcinja.

Ono što posebno izaziva sumnju od ponedjeljka jeste glasno ćutanje DPS-a, osim par izjava i šturog saopštenja sa Predsjedništva te stranke. Predsjednika stranke i države Đukanovića jednostavno- nema. Njegovo ponašanje poslednjih nedjelja ide takođe u prilog konstataciji da današnja Crna Gora ‘’nije razvijena parlamentarna demokratija’’, nije Norveška ili Švedska, nego zemlja u tranziciji, tek započetoj ali i zakočenoj poslije samo 16 mjeseci, sa metastaziranim institucijama, razvaljenim korupcijom i nepotizmom.

U „odsustvu“ Đukanovića, njegov partijski zamjenik Ivan Vuković, gradonačelnik Podgorice, juče je seireći nad haosom koji vlada u Vladi i rata Demokrata i URE, najavio da inicijativa premijera Krivokapića o raspuštanju Skupštine neće imati podršku DPS-a, odnosno da će poslanici nekada ‘’strašnog i moćnog DPS-a’’ bojkotovati taj predlog i neće dati kvorum.

Prvi put od daleke 1990. dodine, DPS otvoreno bježi od izbora, čime još više pospješuje sumnje u nepoštenost, koruptivnost procesa koji je URA pokrenula, jer povratak na vlast bez izbora, a to jeste podrška manjinskoj vladi od strane DPS-a, bila bi finale beščašća i nabrutalnije prekrajanje izborne volje do sada. A kao društvo imamo bogatu istoriju političke korupcije i podebeo ‘’dosije’’ u tom smislu.

Na kraju, jedino što može da ‘’relaksira’’ demokratsku javnost i slobodne građane, za čije razočarenje i premor svako dobronamjeran ima razumijevanje, jeste nedvosmisleno iskazan stav da DPS ne želi izbore i da nekada moćna ‘’mašina’’ nije spremna za izbornu trku, uprkos nesređenim biračkim spiskovima koje je DPS ostavila ‘’u nasleđe’’. Prošlogodišnja serija poraza na lokalnim izborima u Nikšiću, Herceg Novom, Mojkovcu, veliki gubitak glasova na Cetinju ili Petnjici, to je pokazao svima, ali bilo kakav povratak DPS-a u igru- bez izbora- a to jeste podrška manjinskoj vladi, apsolutno je neprihvatljiv i uvući će Crnu Goru u još veću krizu, nemire i nesigurnost.