Crnogorčević: Smiješni su komentari da sam protivnik svoje zemlje, ako je razlog tome što se pomene srpstvo u mojim pjesmama, to bi značilo da su protivnici bili i kralj Nikola i Njegoš

I ovog Božića topla i radosna atmosfera uselila se kraj ognjišta Crnogorčevića – podgoričkog sveštenika Ivana, njegove supruge Danice, jedne od ikona veličanstvenih litija za odbranu vjere i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koja nam je pesmom „Veseli se, srpski rode“ vratila osmijeh na lice, pišu „Novosti“.

Sada već čuvena numera koja se pjeva gotovo na svim meridijanima gdje ima Srba svoje prvo izvođenje imala je na Vidovdan 2019. godine ispred Hrama Vaskrsenja Hristovog u Podgorici pred velikim brojem ljudi, a moćni glas Danice i izuzetni stihovi urezali su se u srce našeg naroda. Danica je komponovala strofe, dok je stihove i refren napisao njen suprug Ivan.

Njihovo četvoro djece, devojčice Kasijanu i Đurđiju, te dečake Jovana i Sava podižu u duhu pravoslavne vjere i tradicije. U kući Crnogorčevića cvjetaju porodična ljubav i harmonija.

– Da bi jedna zajednica opstala, za to su potrebni ljubav, žrtva i saosjećanje. Crkva nas uvijek podučava i naglašava da je cilj i osnov hrišćanskog života služenje drugima. Upravo se naše spasenje odvija kroz prizmu i odnos sa našim bližnjima. Da bismo našli spasenje, stekli visinu smirenoumlja i ljubavi Božje, neophodno je učiti se trpljenju, a to znači prihvatiti ljude onakve kakvi jesu i takve ih zavoljeti – kazao je sveštenik Ivan, dočekujući nas raširenih ruku uz poruku da na trpljenju, ljubavi i posvećenosti počivaju brak i porodica.

– Upravo je odsustvo ova tri elementa glavni razlog sve češćih razvoda. Jer, gde nema ljubavi tu se projavljuje gordost, a gdje nema trpljenja tu vlada egoizam, gdje nema posvećenosti tu je sebičnost i ugađanje sopstvenim interesima – rekao je Ivan.

Danica, srećna majka, jedva da ima slobodnog vremena. „Vrtić“ i graja iz radosnih dečjih grla i te kako je uveseljavaju. Tvrdi da joj je najbolja životna odluka bila ta što je relativno rano postala majka.

– Bogu hvala na tome. Smatram da je majčinstvo najlepša stvar u životu, to ne smijemo doživljavati kao teret ili kao neku vrstu odricanja. Prioritet mi je bio da se obrazujem i završim fakultet, tako je i bilo, a poznanstvo sa mojim suprugom je došlo polako, u pravo vrijeme, i njemu i meni. Nismo ništa planirali, ni zacrtali, prosto smo pustili da nas vodi Gospod – kaže Danica.

Na pitanje kakav je život popadije pored četvoro djece koja tek stasavaju, iskreno nam odgovara:

– Moj život je jednostavan, posvećen porodici i Crkvi, ništa drugačiji od ostalih žena, domaćica i majki. I prije toga sam živjela jednostavno i posvećena Crkvi jer su me tako moji roditelji odmalena vaspitavali, tako da se nije ništa drastično promijenilo u mom ponašanju time što sam dobila titulu popadije. Jedino što se razlikuje jeste pogled društva na tebe, pa samim tim i veća odgovornost prema okruženju. Što se tiče organizacije lagala bih ako bih rekla da je lako. Ali pripremam se za još teže, jer kako je baba Anka uvijek govorila – „Mala đeca mala briga, velika đeca velika briga“. Suprug i ja smo okrenuti maksimalno našoj porodici, jedno drugom, i to je najbitije od svega. Zato uspjevamo da se dobro organizujemo jer nosimo teret jedni drugih, kada jedan klone – drugi podiže, i obrnuto – rekala je Danica.

Vjeruje da mogu zajedno da idu karijera i porodica.

– Iskreno ovo što radim ne doživljavam kao neku karijeru. Ne idem na koncerte i nastupe jer je to moj posao i zato što želim da gradim svoju karijeru, već svoje pjevanje doživljavam kao svojevrsnu misiju gdje promovišem najlepše hrišćanske, duhovne i tradicionalne vrijednosti – kazala je Danica.

Dani borbe za odbranu svetinja SPC u Crnoj Gori ne blede u sjećanjima. Snažnu energiju vijernom narodu je kroz pjesme davala Danica.

– Slava Bogu na svemu. Zajednički u tim istorijskim danima, narod se stoički borio na tih, miran i strpljiv način, uz blagoslov našeg blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija. Samo čovjek koji je živio pored mitropolita Amfilohija zna koliko je bilo njegovo duhovno zračenje kojim nas je napajao. I zaista je duhovna obnova Crne Gore kojoj smo svjedoci posljedica u najvećoj mjeri njegovog truda i podviga i njegove neponovljive ličnosti – naglašava Danica.

Podgoričani duboko pamte njen nastup ispred Sabornog hrama Vaskrsenja Hristovog kada je u vrijeme litija zapjevala stihove posvećene kosovskim junacima „Crven cvete“, pjesmu Jelene Bojović sa Kosova i Metohije.

– Pjevam je uvijek rado i ta pjesma izazove suze u mojim očima i u očima slušalaca. Uvijek volim da istaknem da u Crnoj Gori, gotovo ne može nijedna akademija, svečanost ili slava, da prođe, a da se ne zapjeva neka pesma sa Kosova i Metohije. To je srž vaspitanja koje nam je utkao naš mitropolit Amfilohije – ponosno govori Danica.

U vrijeme odbrane svetinja bilo je i onih koji su našu heroinu kroz pesmu doživljavali kao protivnika Crne Gore! Bilo je orkestriranih napada, ružnih komentara na društvenim mrežama.

– Suludo i smiješno je uopšte komentarisati na tu temu da mene neko može da doživi kao protivnika svoje rodne zemlje. Ako je razlog tome što se pomene srpstvo u mojim pjesmama, onda bi to značilo da je i kralj Nikola koji je bio kralj Crne Gore takođe protivnik, Njegoš kroz sva svoja djela ističe narodnost i pripadnost srbinsku. Što se tiče ružnih komentara, njih je uvijek bilo i biće. Zahvalim se lijepo i iskreno i na ružnim i na lijepim komentarima jer i jedni i drugi su od velike važnosti i pomoći – istakla je Danica.

O tome da je vole i poštuju ljudi drugih vjera i nacija, Danica ima odgovor:

– To me veoma raduje. A najviše takvih komentara ima ispod snimaka duhovnih pjesama. Stranci iz cijelog svijeta osjećaju jaku, stamenu duhovnost našeg naroda koja je vjekovima utkana u ovo područje – kazala je Danica.

I dok Danica jedva da ima slobodnog vremena zbog obaveze prema mališanima, njen suprug Ivan nadovezuje se na njenu priču o društvenim mrežama i savremenoj tehnologiji. O tome ima svoj sud.

– „Sve mi je dozvoljeno ali mi nije sve na korist“, ovo su riječi apostola Pavla koje i danas imaju isto značenje i težinu. Živimo u vijeku kada nauka i tehnologija napreduju takvom brzinom da je skoro pa nemoguće ispratiti sva otkrića kako u naučnom tako i tehnološkom smislu. U svom tom stvaralaštvu čovjek je taj koji gubi smisao i značaj, na pozornicu stupa tehnologija koja sve češće dobija mitološke razmere a to je takozvana vještačka inteligencija. Možemo samo da pretpostavljamo i nagađamo u kom pravcu će ići taj novi tehnološki fenomen, ali ono što je sigurno jeste da će čovjek imati više štete neko koristi. Isto važi i za društvene mreže, koje sve češće odvajaju ljude umjesto da ih spajaju. To se praktično može i objasniti, kada svakog dana pratite nečiji život na internetu, šta jede, gdje ide, šta sluša, sa kim se druži, podsvesno se gasi želja za tom osobom, jer o njoj sve već znamo i zato nema prevelike ni potrebe ni želje za druženjem – rekao je Ivan.

Amfilohije – čudesna ličnost

Čudesna ličnost među čudesnim narodom, a još čudesniji izazovi i previranja kako na crkvenom tako i na svjetskom planu. U njegovim očima je svaki čovjek bio važan i bitan, od prosjaka, ubožjaka do onih koji su pred svetom veliki. Veličina njegove ličnosti se ogledala u tome što je svakom čovjeku pružao priliku ne jednu ili dvije nego beskonačno mnogo, sedam puta sedam. Ovako, pored ostalog, o počivšem mitropolitu Amfilohiju govori sveštenik Ivan, navodeći da je svojom životnom energijom više podsjećao na mladića koji je tek zakoračio u život uvijek željan novih izazova, dok je svojim sjedim vlasima ostavljao utisak duhovnog gorostasa kome ništa nije nepoznato.

Medalja za ljubav i vjernost

U susret prazniku rođenja Isusa Hrista predstavnici Ruskog doma u Beogradu Jevgenij Baranov i Pavel Bušujov pozvali su nedavno Ivana i Danicu na jedinstvenu svetkovinu kako bi im bila uručena Medalja za ljubav i vernost.

Ovo priznanje dobili su iz ruku poglavara SPC patrijarha Porfirija, a svečanosti su prisustvovali i ruski ambasador u Srbiji Aleksandar Bocan-Harčenko, vladika raško-prizrenski Teodosije, igumanija manastira Presvete Bogorodice Trojeručice mati Zlata…

Uskoro dvije nove pjesme

Početkom ove godine ćemo, ako Bog da, objaviti dvije značajne pjesme na kojima radimo veoma dugo i posvećeno. Prva je posvećena Republici Srpskoj „Za život Srpske“. Muziku i tekst je pisao moj suprug, aranžman Joca Savić, a miks je Mišo Krpo, dok je posebnu notu pjesmi dao hor „Srbadija“ iz Bijeljine… Druga pjesma posvećena je najznačajnijoj ličnosti u srpskom narodu – voždu Karađorđu – ponosno najavljuje Danica.