Amerikanci otpisuju Mila?

piše: Boško Vukićević

Glasilo američke Vlade, „Glas Amerike“, prije nekoliko dana objavilo je intervju sa poznatim politikologom Fukujamom, u okviru kojeg on iznosi ocjenu da Crna Gora trenutno nije „demokratska zemlja“, i da ona, kao takva, „ne može u Evropsku uniju“. Režimska novina „Pobjeda“ je odlučila da danas opet traži izjavu od Fukujame, u nadi da će on o istim temama reći nešto drugačije, što bi prijalo ušima oronule montenegrinske kleptokratije.

Međutim, on je ponovio iste ocjene koje je dao Glasu Amerike, i potvrdio da crnogorska Vlada ne vodi demokratske politike i one koje poštuju vladavinu prava. Drugim riječima, politikolog blizak američkom establišmentu je osuo ponovljenu, višestruku paljbu po montenegrinskoj mafiokratiji, koju su režimski mediji, kada su već tražili, bili prinuđeni da objave.

Ono što izjavama Fukujame daje specifičnu težinu jeste činjenica da je on prije manje od godinu dana bio uvažen gost Đukanovića, kada je prvi put posjetio Crnu Goru. Dakle, ocjena o Đukanoviću kao o nekom ko „ne vodi demokratsku zemlju“, i koja „ovakva ne može u EU“, ne dolazi od nekog od tradicionalnih kritičara politika crnogorskog predsjednika sa Zapada ili iz Rusije, već od uglednog američkog politikologa kojem je Đukanović skoro ukazao najveće moguće povjerenje i počasti. Fukujamina procjena Đukanovića kao „efikasnog političara“ ni u najmanjoj mjeri ne modifikuje opšti ton izjave jer, kao što je poznato, i najveće autokrate i diktatori tokom istorije su znali da budu „politički efikasni“.

Ako Fukujaminoj izjavi pridružimo skorašnju ocjenu Fridom hausa, prema kojoj Crna Gora više ne pripada kategoriji demokratskih država već spada u „hibridne režime“, kao i jučerašnje kritike penzionisanog američkog pukovnika Vesa Martina upućene Đukanoviću i objavljene u „Taunholu“ – teško se možemo oteti utisku da se radi o prilično jasnoj poruci američke administracije. Takva poruka bi u suštini glasila da SAD u ovim trenucima nijesu zadovoljne režimom u Crnoj Gori, što se sada nedvosmisleno poručuje i preko američkih državnih medija kao što je Glas Amerike, te da na vlast u Podgorici sve više gledaju kao na problem. Takvi američki signali i ne predstavljaju pretjerano iznenađenje u aktuelnim vremenima, s obzirom na to da je crnogorski režim proteklih godina izgubio najveći dio svoje „upotrebne vrijednosti“ za Zapad. Protivno volji naroda u Crnoj Gori domaća vlast je, na jedan prilično ružan i nedostojan način odradila najkrupnije projekte koje su zapadnjaci zahtijevali, kao što je priznanje lažne države Kosovo, distanciranje od Rusije i ulazak u NATO. Čini se da je konačno došao trenutak da se i Amerikanci, kao dosadašnji najveći sponzori trodecenijskog crnogorskog režima, konačno distanciraju od njegove kompromitujuće dotrajalosti, kao i od njegovih lopovskih i aparthejdskih politika.

Ako uzmemo u obzir da su se u Crnoj Gori nedavno odigrala najveća okupljanja naroda protiv vlasti tokom cjelokupne njene istorije, da će takve litije uskoro biti obnovljene, kao i da se bliži vrijeme novih političkih izbora – američki signali i poruke o otkazivanju podrške crnogorskom režimu imaju veoma precizan tajming. Ostaje da se vidi koja će biti reakcija režima u Podgorici na takve poruke, tj. da li će biti spremnosti i istorijske odgovornosti za potez mirne predaje vlasti, nakon tri decenije i u situaciji kada je svima jasno da svaka druga varijanta vodi nasilnom rešenju koje nikom nije u interesu.