Pantalone sa jednim džepom

piše: Bećir Vuković

Najmanje, osamdeset odsto članova DPS -a, jadikuje: Krivokapić nam je namakao – omču oko vrata.

Poslije namicanja omče, Krivokapić je odjahao, kao u filmu „Dobar, loš, zao“. Onaj sa omčom oko vrata ostao je između neba i zemlje, da stoji na natrulom prošcu. A, okolo, puni džakovi dolarčića.

U filmu, vješala su na volšeban način prekinuta. U crnogorskoj verziji Zlog i Lošeg, Krivokapić je nastavio da se smijulji, ne pomišajući da podigne ruku sa grudi, i skine omču sa vrata Lošeg.

Moja vajkadašnja tvrdnja jeste da je Ranko Krivokapić tema za sebe. Vazda se smijulji. Ko se ne bi smijao u šaku, kad njegovu ideologiju drugi sprovodi. Istim putem mislila je da nastavi i udata Stanković, ali muž nije platio neku pastu i masažu, pa su golupčićima poručili da se manu ljubavi.

Da bismo razumjeli gornje, valja ispratiti i donje: to, čime DPS – maše, nije njihovo, nego Krivokapićevo. Gledajući sa strane – i bilo koje vremenske distance – ispada komično. A, Ranko se, jednako smijulji, i zabacuje kosu niz potiljak.

Ranko Krivokapić, jezuita, oposlio je što je htio. Sad i udata Stanković može predsjedavati strančicom. Samo, šteta, bila se navadila, svakog vikenda da skokne do hotelčeta Princezz, ne vodeći računa ko će platiti račune za bazen, saunu, sapune, manikire, pedikire, frizere – istezanje tetiva – masažu… Što se tiče stranke, više nije važan cenzus, kao što nikad nije ni bio važan. Cenzus je natezao DPS. Ako bude trebalo, nategnuće cenzus i udatoj Stanković.

Nekome natežu cenzus, nekome pritežu omču. Nekome prije, nekome poslije masaže.

DPS razvojna filozofija glasi: prvo su bili jugosloveni – komunisti, pa miloševićevci, pa na kraju krivokapićevci. Najteže je svaliti taj krivokapićevski gvozdeni ideološki samar.

Iako je došlo do sporazumnog razvoda braka sa Krivokapićem, depeesovci su još robovi njegove ideologije. Pretovareni, stenju niza stranu.

Najveće nacionalističko zlo u koje se DPS uvalio, posledica je šovinističke ideoligije Ranka Krivokapića. To ne pamte mladunci DPS – a, koji vršu praznu slamu, spikeri i princeze sa kapicama i šalovima, suvopizde i tušta, ali znaju stariji kurajberi – prije svega, zna gazda.

Još jednu duboku brazdu podjela – zaorao je Ranko Krivokapić. Sad, ko stigne, u brazdu baca sve i svašta.

Ništa ne čudi koliko pitanje: dokle će Gazda na radnom stolu držati projekat Ranka Krivokapića. I, ne samo što ga drži, nego ga iz dana u dan buba napamet. Ne mari, neka buba. Ionako, šta bi vazdan radio po kabinetu. Toliko je gazda opčinjen Krivokapićevim programom: ne smije ni slovo izbrisati, ni notu iz himne skratiti.

Čamac DPS – a, ozbiljno se ljulja. Ko ga je zaljuljao, i ko ga gura da se prevrne. Bez mućkanja glavom, evo jednog od odgovora – ideologija Krivokapića prepisana od Štedimlije i Drljevića.

Neko i odozdo udara u čamac, iz adskog podzemlja. Kad se čamac odozdo provali, brzo potone u bezdan.

Prenosim vam i jedan kafanski stav: Milo obnevidi kad Ranka vidi. A, cinici još dodaju – i danas mu Milo aplaudira ispod stola.

Samo, nije ga naučio da drži ruku na grudima. Ali, ovarisaće, kaže Ranko. Kad god Ranko kaže – ovarisaće – misli na Mila. Tokom svakog obraćanja u Skupštini, Krivokapić makar tri puta kaže – ovarisaće. Nijedan poslanik ne koristi termin ovarisaće, osim Krivokapića. Postoje stenogrami.

Kako sad to. Ako mu je na raspolaganju sva moć (misli se na Mila), kako ne može da se oslobodi Rankovog samara. Pa, ne može. U stvari, može, ako umjesto bubanja Rankovog projekta – prione na Ustavne promjene. To su jedina vrata za izlazak iz podruma. Montenegro exit.

EPILOG

Dok se Pompeo rukovao sa Đukanovićem na stepeništu vile Gorica – lijevu ruku držao je duboko u džepu pantalona.

Pažljiviji od mene sjećaju se, svaki put kad su Krivokapić i Đukanović silazili niz stepenice Skupštine, i ulazili u salu na premijerski sat, Krivokapić je držao ruku u lijevom džepu pantalona. Čitačima gestova lako je dešifrovati poruku.

U tom političkom, i diplomatskom svijetu, kroje se i šiju posebne pantalone – samo sa lijevim, dubokim džepom.