Srbe na Kosovu i Metohiji čekaju još teži dani: Kurti pokušava da sjever pretvori u još jedan geto

Prijetnja Aljbina Kurtija izgovorena prije koji dan u Briselu, posle još jedne runde pregovora koja Srbima na sjeveru Kosova i Metohije nije donijela ništa novo ni dobro, da će „ljudi iz Srpske liste platiti i patiti“, na Sjeveru je shvaćena i kao prijetnja stranci sa daleko najvećom podrškom Srba na Kosovu, ali i kao novi pritisak na sve Srbe, nova prijetnja šta bi mogli donijeti dani koji dolaze.

„Pritisak na nas Srbe koji živimo na sjeveru Kosova i Metohije i uopšte na Kosovu sve je jači i teži, povremeno postaje nepodnošljiv i teško da bi sve ovo iko drugi izdržao sem nas koji smo ovde ostali, ovde živimo, gajimo djecu. Naša djeca koju smo rađali uz sirene za uzbunu i barikade, sada gaje svoju djecu uz specijalce pod prozorima, uz stalna hapšenja, prijetnje, pretrese, ranjavanja naših sunarodnika, pucanje na djecu koja nose badnjake, i, najgore od svega jeste što je nade sve manje, što će biti samo gore i gore“, ponavljaju i ovih dana Srbi u centru Sjeverne Mitrovice dok gledaju oklopna vozila kosovskih specijalaca koja su, malo – malo pa ili u centru grada, ili na izlazu ka Zvečanu, ka Suvom Dolu, ili, gore iznad grada na Malom Zvečanu odakle im je Sjeverna Mitrovica kao na dlanu.

Ljudi ovde ponavljaju da je sve što Kurti čini već odavno usmereno na to da Srbi na severu „plate i pate“, da ih primora, natjera, da odu, da im život učini nepodnošljivim.

„Ako je Sjeverna Mitrovica mjesecima već, od upada specijalaca u koloni oklopnih kola preko istočnog mosta u Bošnjačku mahalu i raspoređivanja na svim ključnim tačkama oko grada, bukvalno opkoljena, ako se iz grada više ne može izađi ni preko Dudinog krša, ni pored NIS-ove pumpe prema Zvečanu, ni preko Brđana, ni putem pored naselja Tri solitera a da ne naletite na specijalce, pretrese, onda, ne znam šta je to drugo nego pokušaj da se od grada napravi samo još jedan geto, još jedna enklava. Oni od sjevera KiM pokušavaju da naprave ono što već imamo na jugu Kosova, da Srbi žive opkoljeni ili albanskim selima i gradovima, ili, što je ovde slučaj, opkoljeni jakim policijskim snagama. Sutra, možda u nekoj akciji dovedu i Kosovske bezbjednosne snage, odnosno, tu svoju vojsku“, pričaju Srbi na glavnom šetalištu u Sjevernoj Mitrovici.

Kažu, Kurtijeva taktika polako ali sigurno postaje im sasvim jasna, ogoljena, a to je nekad laganije, nekad brže privikavanje na „novu stvarnost“ čija je suština da Srbi „i plate i pate“.

„Prošle godine u ovo doba bilo je nezamislivo da bude onoliki kontrolni punkt kod mosta u Bistrici, na magistrali Mitrovica – Leposavić, bilo je nezamislivo da se iz Mitrovice ne može do Zvečana a da vas kod ‘Trepčine’ kapije ne zaustave specijalci sa dugim cijevima, pretresaju vam vozila. Bilo je nezamislivo da specijalci hapse Srbe u samom centru grada, kod spomenika knezu Lazaru, sada smo se na sve to već navikli, sve to je postalo dio naše stvarnosti, mi sa tim živimo. Pitamo se sad, šta je sljedeće na šta ćemo biti primorani da se navikavamo, kako ćemo još platiti i patiti“, pitaju sagovornici RT Balkana iz Sjeverne Mitrovice.

Podsjećaju, posljednjih mjeseci, naročito proletos, nije bilo dana da neko od Srba ne bude uhapšen, sproveden u južni dio Kosovske Mitrovice ili u Prištinu, u zatvore visoke bezbejdnosti. Ovih dana stižu vesti o novim optužnicama protiv Srba za navodne ratne zločine. Džaba advokati uhapšenih ulažu žalbe, ponavljaju da protiv njihovih štićenika nema nikakvih dokaza, ljudi leže u zatvorima, ponekad, poput Slađana Trajkovića u teškom zdravstvenom stanju.

„Sa hapšenjima se, valjda zbog godišnjim odmora, posljednjih mjesec dana malo stalo, pitanje je kada će krenuti novi talas. Vjerovatno sad kad se ambasadori i šefovi Euleksa vrate sa odmora. Prije koji dan u Gračanici su prebijena dvojica mladića  a zatim su stavljeni u kućni pritvor i optuženi da su oni napali policajce, u drugoj enklavi na Kosovu zapaljena je kuća Srbinu koju nedelju pošto je odbio da i kuću i imanje proda komšijama Albancima. Sve to je dio stalnog pritiska, podsjećanje gde živimo, šta nas sve čeka. Bukvalno, ne daju nam mira ni jednog jedinog dana“, kažu Srbi iz Sjeverne Mitrovice.

Dio „nove stvarnosti“ na koju su Srbi primorani da se privikavaju, da sa njom žive svakako su i baze kosovskih specijalaca raspoređene na više mjesta po sjeveru Kosova i Metohije o kojima, sa gorčinom kažu naši sagovornici, niko više i ne govori, koje su, kao i albanski specijalci sa dugim cijevima pod prozorima Srba postale dio njihovih života.

„Kad krenete iz Zubinog Potoka prema Brnjaku, odnosno prema centralnoj Srbiji morate proći pored betonskog utvrđenja u kome su specijalci. Pitanje je njihove procene i volje kad će vas zaustaviti sa dugim cijevima, pretresati… Isto je i na putu od Leposavića ka Jarinju, gde je kilometar od administrativnog prelaza pravo utvrđenje u kome su oklopna vozila, a ispred specijalci sa automatima… Punkt kod Bistričkog mosta da i ne pominjem, tu su dvojicu naših komšija ranili… Baze su i u Šaljskoj Bistrici, gore kod Gazivoda. Pitanje je kada će pokrenuti radove kod sela Dren u opštini Leposavić gde planiraju da zauzmu 80 hektara zemlje Srba starosjedjelaca“, kaže jedan naš sagovornik.

Nova stvarnost na sjeveru Kosova, u očekivanju šta će Kurti preduzeti da ljudi iz Srpske liste, odnosno Srbi na sjeveru Kosova i Metohije „pate i plate“, jeste i činjenice da zaposleni u opštinama Zvečan, Leposavić, Zubin Potok već četvrti mjesec ne mogu na svoja radna mjesta, da su u opštinama do zuba naoružani specijalci…

„Da i ne govorimo da je svaki izlazak na put, svaki prelazak preko Jarinja i Brnjaka, svaki susret sa specijalcima za svakoga od nas veliki stres, jer, niko nije siguran, niko se ne osjeća bezbjedno, a svako sumnja da je na nekom od spiskova za hapšenje ili na nekoj tajnoj optužnici“, tvrde naši sagovornici.

U teškim danima i vremenima koja žive, koja su njihova stvarnost, nastavljaju oni, velika, svijuetla tačka bio je doček naših šampiona u Beogradu, prije koji dan, košarkaša, Đokovića, basketaša…

„Kada odavde gledate desetine hiljada ljudi u Beogradu, kada gledate naše košarkaše, Novaka, basketaše, najbolje što kao narod imamo, kako iz jednog srca i jednog glasa uzvikuju ‘Kosovo je srce Srbije’, onda nam bude lakše, to nam vrati vjeru da nije sve izgubljeno, vrati nam hrabrost da ne smijemo nazad, da moramo izdržati da će možda, svim ovim mukama, jednog dana, doći kraj… A da će u narednim danima, nedeljama, biti teško, da će biti sve gore, u to znajući Kurtija, ne sumnjamo“, kažu i danas u Sjevernoj Mitrovici.

(rt balkan)