“Kakva bi bila presuda ministra Bogdanovića mome đedu”
Moj đed, Pavle Vukotić rođen je na Trojičin dan 1886 godine, Kada je crnogorska vojska gola i bosa, gladna i žedna, svojom krvlju bojala turske i austrougarske klance, braneći ovu zemlju.
Branio je borbeni lanac sa crnogorcima na položajima od Foče, Miljevine, Javora preko Gacka, Troglava do Grahova. Od Fundine, Dečića, Skadra, Bardanjola i Brdice do Lovćena, Drine i Bregalnice:
-uvijek sa kapom sa četiri slova S
-uvijek sa Crnom Gorom i porodicom u srcu,
-uvijek sa Svetosavskom crkvom u duši
-uvijek sa Rusijom u mislima…
Kao penzionisani oficir crnogorske vojske dočekuje II svjetski rat.Aprila mjesec 1943.godine dobija pismo sledeće sadržine:
Dragi Majore….. Sjutra veče u goste mi dolazi komandant italijanske vojske u Crnoj Gori, Pircio Biroli. Pozivam te da budeš gost u mojoj kući i dođi ranije da ih zajedno dočekamo. U potpisu Dušan Blagotin
Kada su došli, Dušan me predstavi gostima.
-A papa Pavle -”piu bela nome” (vrlo lijepo ime) reče Pircio. Sjedosmo za sto pun svakakvih đakonija. Psuje Pircio Rusiju i komunizam. Nemoćna je Rusija, ne može vam ništa pomoći. Veliča Rajh.
Kad u jednom času, zaustavi mu se pogled na gusle koje visahu o zidu sobe gdje sjedimo. -Šta je ono-pita. Gusle, rekoše- tradicionalni instrument na kojem se pjeva i svira, naše gusle-srpske gusle.
-A ko umije, da čujem. Zna Pavle, reče Dušan.
Pavle, sviraj i pjevaj, kaže Dušan meni. Dadoše mi gusle. Ja vučem gudalo i pribijam prstima, malo poduže od uobičajenog, jer se ovamo, mislim u sebi: Falaj Bogu koju ću pjesmu. Ada zaista neću: Dobro došao Pircio Biroli, a cio vijek nijesam doma dolazio boreći se protiv takvih. Neću vala da se nagrdim. I počnem:
Oj Rusijo jedino uzdanje
Kamo tvoje davno obećanje
Digni ruke za braću slovene
A iz zemlje ćeraj argarane
Tvoja sila jeste tako jaka
Na svet nema niko da joj smeta….
I batal (završih)!
No, Pircio čuje Rusija, misli da je i ja psujem. Al dva su dragomana (prevodioca) koji mu sve prevode. Ali Dušan brže reaguje, uz komešanje svih oficira, nekako me izvede i reče: Bjež kami ti u dom, e svi izgibosmo.
Ja niz neke uličice pravo kući.
No, evo sjutra muke i nevolje ljute. Poziv-da se hitno javim ispostavi na Vranjske Njive. Ja pravo kod Dušana. Ti Pavle sjedi tu a ja ojdoh umjesto tebe. Upali motor i ojde.
Kad se vratio, kaže mi: Uspio sam da ti oproste inače bi bio strijeljan ili interniran za Skadar.
A danas da ne smijemo zapjevati “Tamo daleko”.
Ko to kaže- ko to laže da nam može zabraniti.
Jedini način je da se Odupremo, Svi do Slobode u jedan jedini Demokratski Front i onda Ne Bojte se, Biće Za Sve.
Sreten Vukotić