“Kakva bi bila presuda ministra Bogdanovića mome đedu”

“Kakva bi bila presuda ministra Bogdanovića mome đedu”

Moj đed, Pavle Vukotić rođen je na Trojičin dan 1886 godine, Kada je crnogorska vojska gola i bosa, gladna i žedna, svojom krvlju bojala turske i austrougarske klance, braneći ovu zemlju.

Branio je borbeni lanac sa crnogorcima na položajima od Foče, Miljevine, Javora preko Gacka, Troglava do Grahova. Od Fundine, Dečića, Skadra, Bardanjola i Brdice do Lovćena, Drine i Bregalnice:
-uvijek sa kapom sa četiri slova S
-uvijek sa Crnom Gorom i porodicom u srcu,
-uvijek sa Svetosavskom crkvom u duši
-uvijek sa Rusijom u mislima…

Kao penzionisani oficir crnogorske vojske dočekuje II svjetski rat.Aprila mjesec 1943.godine dobija pismo sledeće sadržine:

Dragi Majore….. Sjutra veče u goste mi dolazi komandant italijanske vojske u Crnoj Gori, Pircio Biroli. Pozivam te da budeš gost u mojoj kući i dođi ranije da ih zajedno dočekamo. U potpisu Dušan Blagotin

Kada su došli, Dušan me predstavi gostima.
-A papa Pavle -”piu bela nome” (vrlo lijepo ime) reče Pircio. Sjedosmo za sto pun svakakvih đakonija. Psuje Pircio Rusiju i komunizam. Nemoćna je Rusija, ne može vam ništa pomoći. Veliča Rajh.

Kad u jednom času, zaustavi mu se pogled na gusle koje visahu o zidu sobe gdje sjedimo. -Šta je ono-pita. Gusle, rekoše- tradicionalni instrument na kojem se pjeva i svira, naše gusle-srpske gusle.

-A ko umije, da čujem. Zna Pavle, reče Dušan.
Pavle, sviraj i pjevaj, kaže Dušan meni. Dadoše mi gusle. Ja vučem gudalo i pribijam prstima, malo poduže od uobičajenog, jer se ovamo, mislim u sebi: Falaj Bogu koju ću pjesmu. Ada zaista neću: Dobro došao Pircio Biroli, a cio vijek nijesam doma dolazio boreći se protiv takvih. Neću vala da se nagrdim. I počnem:

Oj Rusijo jedino uzdanje
Kamo tvoje davno obećanje
Digni ruke za braću slovene
A iz zemlje ćeraj argarane
Tvoja sila jeste tako jaka
Na svet nema niko da joj smeta….
I batal (završih)!

No, Pircio čuje Rusija, misli da je i ja psujem. Al dva su dragomana (prevodioca) koji mu sve prevode. Ali Dušan brže reaguje, uz komešanje svih oficira, nekako me izvede i reče: Bjež kami ti u dom, e svi izgibosmo.
Ja niz neke uličice pravo kući.

No, evo sjutra muke i nevolje ljute. Poziv-da se hitno javim ispostavi na Vranjske Njive. Ja pravo kod Dušana. Ti Pavle sjedi tu a ja ojdoh umjesto tebe. Upali motor i ojde.
Kad se vratio, kaže mi: Uspio sam da ti oproste inače bi bio strijeljan ili interniran za Skadar.

A danas da ne smijemo zapjevati “Tamo daleko”.
Ko to kaže- ko to laže da nam može zabraniti.

Jedini način je da se Odupremo, Svi do Slobode u jedan jedini Demokratski Front i onda Ne Bojte se, Biće Za Sve.

Sreten Vukotić

Related posts

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *