Zgode i cetinjske nezgode: Poljubac kao provokacija!

Piše: Ivan Milošević

Postajemo društvo gdje je poljubac provokacija! I to ne erotska, nego kvazipolitička, nasilna i ideološki krivo nasađena poruka. Gdje smo to došli ukoliko je poljubac, pa i ciničan, ironičan ili iskren i otvoren, postao povod za nasilje? Ukoliko poljubac sa svojom otvorenom prijateljskom porukom postaje provokacija šta onda sve postaje provokacija? Po tom principu da li je povod za nasilje ukoliko dvije različite ideološke osobe kažu jedna drugoj „Dobar dan“ ili „Pomoz Bog“!

Može li se tu onda razgovarati, sresti kao ljudi, pogledati u oči i tražiti balvan u svome oku umjesto trun u oku brata svoga? Postajemo li društvo akutnih provokacija gdje i najbanalnije stvari, poput toga da je nebo plavo, može postati okidač za nasilje i agresiju!

Danas je Dragan Koprivica na Cetinju poslao poljubac okupljenoj grupi ljudi ispred njegovog radnog mjesta. Kaže da je to uradio iz prijateljskih namjera i da bi smirio situaciju.

Međutim oni kojima je slao poljubac kažu da su to doživjeli kao provokaciju, zasuli su ga kamenicama i krenuli na glavna vrata da se obračunaju sa pošiljaocem poljupca. Idu li poljubac, pa bio u ma kavom obliku, sa kamenicama i ko tu griješi i ne shvata poruku? Poljubac ili kamen? Odgovor se sam po sebi nameće, ali i on ukoliko se jasno kaže za nekoga je provokacija. Kada poljubac postane provokacija, šta nas onda sjutra čeka i ima li čemu da se nadamo?

Ukoliko je Koprivica slanjem poljupca zauzvrat dobio kamenice, šta bi bilo da je kojim slučajem danas na Cetinju pokazao srednji prst ili lakat? Da li bi neko ispod Lovćena zbog toga bacio neku težu i ubitačniju spravu?

Kakvi su to ljudi koji na poljupce, u bilo kojoj emotivnoj formi, odgovaraju kamenicom? Ne radi se ovdje o koroni, pa da se prijem poljupca tumači kao mogućnost zaraze, nego je ovdje poljubac ontološki izgubio svoje prvobitno značenje i postao nešto što nikada nije bio – poziv na nasilje!

Uporno pričam nekim prijateljima da se u Crnoj Gori trenutno tresu ontološke stvari i da im se daju nova značenja. Na toj listi nije samo poljubac, nego se mijenja i značenje Crne Gore, Crnogorca, hrabrosti i laži, obraza i stida, brata i sestre, braka, žene i muškarca! Sve je to posledica jednog duhovnog haosa koji je za sobom ostavio komunizam koji još uvijek hara ne u našoj okolini, nego u našim glavama!

Poljubac je, dakle, postao poziv za nasilje! Ukoliko idemo tim putem onda ukoliko lijepoj ženi na vrhovima prstiju pošaljete poljubac da li možete očekivati da vas gađa štiklom ili nekim drugim oštrim predmetom koji joj se nađe pri ruci? Je li to ženstveno ili dovodi u pitanje njenu ženstvenost? Opet se miješa ta tričava ontologija i prevrednovavanje starih vrijednosti!

Ipak, valja se zapitati zašto je poljubac, pa bio i ciničan, postao provokacija? I da li ćemo nastaviti da se provociramo poljupcima i šta će biti ukoliko nekome padne na pamet da umjesto poljupca počne da dijeli srednje prste ili laktove? Kakav li će onda biti odgovor, majko Božja!

Izvor: Srpska  24