Skandalozna i bezumna – riječi su kojima se u javnosti najčešće opisuje Odluka Ustavnog suda kojom će zaposleni u Crnoj Gori moći da ostvare pravo na penziju isključivo ukoliko imaju 40 godina staža i najmanje 61 godinu starosti. Mnogo kritika je već pretrpjela ova odluka. Ekonomska analitičarka Mila Kasalica u razgovoru za CdM napravila je pravi detaljan osvrt na ovu Odluku Ustavnog suda.
Jasno ukazuje na srž problema i kako je sve krenulo.
“Član 17, stav 1 Zakona o PIO glasi: “Osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 66 godina života (muškarac), odnosno 64 godine života (žena) i najmanje 15 godina staža osiguranja.” Posljednji put je izmijenjen u avgustu 2020, taman prije tadašnjih izbora. Odredba se tiče različitih godišta za osiguranike i osiguranice, neovisno koja je profesija osiguranika-ce. Međutim, u javnom zgražavanju, kojem se prisustvuje, nije se sagledao jedan drugačiji momenat… Crnogorska zajednica je počela da plaća cijenu onoga što je 30. avgust 2020. u simbolici časnog trebalo da doprinese, a nije”, rekla je Kasalica.
Cijena nadgornjavanja jer je “došlo naše vrijeme”, kako kaže, originalni grijeh političarenja zbog nadgornjavanja, jer je “došlo naše vrijeme”, platio se značajnom socijalnom i reformskom cijenom tekuće neizvjesnosti među senior populacijom, koja je stekla uslove za penziju.
“Tako se neodgovornost i bezumnost trebaju pridružiti tom momentu, trenutku kad su nekad-davno-ozbiljni poznavaoci normi o penzijskom i invalidskom osiguranju odlučili da se stave u službu političkog osvetništva, pa se preko norme Zakona o radu slomila primjena Zakona o PIO. Onda su stigle legitimne inicijative za utvrđivanje ustavnosti norme zakona, od strane sutkinja/ tužiteljki/ sudija. A na navode iz inicijativa “…Skupština nije dostavila odgovor” Sudu”, navodi sagovornica CdM-a. Ovo su, dodaje Kasalica, razlozi zašto su odgovornost i promišljenost odavno gubitnici u Crnoj Gori, a posebno u posljednjih četrdeset mjeseci, čemu se tekuće dokumentovano svjedoči Odlukom Ustavnog suda CG (U-I br. 30/20, 41/21, 43/21, 10/22 i 11/22 od 24. oktobra 2023. godine) i izdvojenim mišljenjem od 24. oktobra 2023. godine.
Na pitanje CdM-a, šta je moglo da Ustavni sud navede da donese ovakvu odluku, Kasalica kaže da je taj Sud odlučio sagledavajući ukupnu crnogorsku populaciju na koju se primjenjuje Zakon o PIO, a ne fokusirajući se na profesije žena. Napominje da je negativnost prihvatanja odluke očekivana, ali nije odgovornost Ustavnog suda.
“ U odluci US su primijenjene norme evropskog i crnogorskog zakonodavstva, sa povijesnim tragom oko uporedivih normi iz 80-ih godina prethodnog stoljeća. Izdvojenim mišljenjem je iskazana kritika u vezi činjenice da su inicijativu predali članovi-nice sudske i tužilačke profesije shodno sljedećem: “…da je član 17 Zakona o PIO neutralna odredba koja ne izdvaja niti jednu profesiju.” Međutim, US nije razmatrao pitanje profesije nego pitanje ravnopravnosti žena na tržištu rada, kroz normu iz penzijskog segmenta regulative”, ocjenjuje ekonomska analtičatka.
Upozorava da je smandrljavanje preovlađujući princip u pripremi zakonskih tekstova, kojim se zanemaruje potreba uvezivanja zakona i sistemskog-odgovornog neostavljanja prostora da se u koliziji određenih normi uspostavi ustavna neusklađenost, koja upućuje na diskriminaciju.
Posljedice bi trebalo da budu kratkog roka
Odgovarajući na pitanje CdM-a kakve posljedice može imati ovakva odluka US, Kasalica kaže da bi posljedice trebalo da su kratkog roka, pošto ozbiljni profesionalci u resornom ministarstvu već pripremaju izmjene zakonskog okvira.
“Treba vjerovati da će ministrica služiti poštovanju upravnih postupaka i kordiniranja tima, što 2021. nije uvijek radila u institucijama kulture, i dodatno da će zanemariti angažovanja “njihovih”, a isključivanja ostalih iz rada na ovako složenom regulatornom pitanju. Narednih pola godine biće naporno za sve kandidate-tkinje, koji su ispunili uslove tekućih zakonskih nejasnoća, pošto se moraju naoružati golemim strpljenjem koje im u srcima mora zamijeniti osjećaj nepravde, koju će sistemski trpjeti dok se ne unaprijedi zakonski okvir”, navodi ona.
Kasalica kaže da je penzija lični izbor, saglasan zakonskom okiru, i uz lične vrijednosti bilo kojeg pojedinca – ne može se iznijeti kvalitet u primjeni i realizaciji unaprijeđenih normi zakona.
“Npr. ukoliko se odredbama kojima se određuju penzije trebaju možda rješavati pitanja nedovoljno-prikupljenog staža, tada se takvo eventualno zakonsko rješenje mora uraditi da ne predstavlja kilavo rješenje grajačkih skumbuljavanja, što bi onda objektivno negdje u budućnosti opet vodilo ustavnom preispitivanju. Uz dužno poštovanje prema ličnim profilima svih građana-nki, koji su u procesu da prikupljaju ili su prikupili M4, dok god prešućujemo što nam čine političari-rke ili nas ne uzdižu sindikalci, da ne zaobiđemo borkinje rodne (ne)ravnopravnosti, uz ove teške posljedice se uči najvažnija demokratska lekcija da su javne politike ozbiljno štivo koje se ne može mijenjati a da se ne odmjere, uz komplementarnost sa uvezanim normama drugih zakona, ukupni efekti (pozitivni i/ili negativni) i podijele sa širokom javnošću, od akademije do ostalih profesionalaca. Tek se onda usvajaju zakoni”, poručuje Kasalica.
… ni pažnja, ni gorivo…
Na pitanje da li su žene, posebno diskriminisane i ugrožene ovom odlukom, Kasalica napominje da, kad se pažljivo pročita Odluka Ustavnog suda Crne Gore, a potom i Izdvojeno mišljenje, javno se bori jalova bitka, kojom se dokazuje voljna diskriminacija i podređenost, a kojoj crnogorske žene ne trebaju da daju ni pažnju ni gorivo.
“Žene su ravnopravne članice zajednice; ne smiju se regulatorno tretirati drugačije zbog rodnog identiteta i ekonomske potcijenjenosti na tržištu rada. “Ranjiva kategorija”, šta god to značilo, čini ih manje važnim građanima. I žene se na tržištu rada ne smiju obilježiti i kao heroine i kao targeti socijalne omraze, a slijedeći tekući javni narativ da su žene koje sijeku sir u borosankama u nekom marketu više važne od onih žena koje uče i ispunjavaju visoko-složene uslove da presuđuju. Ovo je lažna dilema i najmanje se tiče žena, dok se na taj način tržište rada ne čini više inkluzivnim, ravnopravnim, nediskriminatornim, prostorom “afirmativne akcije”, smatra ona.
Prema njenim riječima, teme oko žena u crnogorskom javnom diskursu, a shodno kojim žene u manuelnoj i sličnim profesijama zbog materinstva i teških uslova rada moraju biti u privilegovanom zakonskom položaju u odnosu na žene iz kancelarija, čak i ako su majke, a u stilu “sram ih bilo što čitaju i sjede u fotelji i togi”, dokazuju voljnu podređenost u vezi diskriminacije.
“Materinstvo je ljudski izbor i pravo, ali se ne smije koristiti oko pitanja socijalne politike, koja zaradu i obavezujuće osiguranje mora jednako da tretira. Prije nekoliko godina majke sa troje i više djece su svoje materinstvo stavile u službu politike, pa su sve žene u zemlji postale legitimnim metama diskriminacije. Sad je to izgleda zadatak žena, koje nisu sutkinje. Ovakvo promatranje žena je daleko od ravnopravnosti”, ocjenjuje Kasalica.
Sagovornica CdM-a je jasna – svako ima pravo na svoju profesiju.
“Ako treba uputiti na važnost “plavih okovratnika” u odnosu na “toge”, jer je teže nositi dijete u prodavnici nego u sudu, tada će takva vrsta ustavotvornog odlučivanja biti u službi omalovažavanja žene-a. To je i bila nezaustavljiva agenda 27-og sastava poslanika-ca (otišavši parlament), što je iznijelo tekući rezultat da je broj poslanica u klupama uzvišenog doma građana-nki najmanji u ko zna koliko godina unazad”, ističe.
Raditi temeljno
Kasalica podvlači da su crnogorske žene su jake, bile ili ne bile majke; radile ili ne sa mašinom za sječenje sira ili u sudu; bile ili ne članice bilo kojeg tima. Sazrelo je vrijeme da se u agendu osnaživanja žena uvede savremenost, i tome predmetnim odlučivanjem Ustavni sud Crne Gore nije okrenuo leđa.
“Zato je sad javni zadatak svih: raditi temeljno, metodično i bez sujetnosti na normama zakona o penzijama, posebno završnim i prelaznim odredbama koje neće zapostaviti populaciju koja tekuće ne može na šaltere Fonda PIO dok se ne razradi član 17 Zakona o PIO, uz građansku nadu da se norme više neće predlagati i donositi stihijski, uz odsustvo odgovornosti rada u ime svih građana-nki”, zaključila je Kasalica u razgovoru za CdM.
