ZAPIS IZ CRNOGORSKOG PAKLA

Piše: Bećir Vuković

Navršilo se 700 godina otkako je kamenitim putem otišao u Raj onaj koji je napisao najbolje stranice o paklu u paklu…

Dante je rođen u nepojamnom vremenu kad su se knjige kupovale u apotekama.

Dante je prvi koji je svoja djela pisao na maternjem jeziku, što u jedinom mogućem prevodu znači na narodnom jeziku.

Dante prvi napušta latinski mrtvi jezik, koji su poznavali samo rijetki učeni. Zato je i postao „otac italijanskog jezika.“

Onda su se i po Evropi počeli rađati očevi narodnih jezika. Mnogo vijekova docnije, rodio se i naš Vuk, otac srpskog jezika.

Politički djelujući, Dante se suprotstavljao i samom papi.

Zato ga nisu ni mimoišle presude – interdikte – ali ni Dante nije zaobilazio sveštenstvo…

Život je proveo u izgnanstvu obilazeći pakao, kružeći oko voljenog rodnog grada Firence, vazda vukući kofere sa knjigama i rukopisima sakrivenim između odjeće i papirčina i olivki nužnih stvari za putovanje kroz pakao…

U zemaljskom paklu nikad nije znao da li će uspjeti da završi rukopis…

Dante je ‘Pakao’ pisao cijelog života, što bi u jedinom prevodu značilo – pakao je živeo cijelog života…

Teže i od obilaska pakla, Pjesniku je padalo izgnanstvo, i rastanak od ljubavi Beatriče..!

Komično, i ironično zvuči, da Pjesnika progone oni koji propovijedaju Boga – progone Pjesnika – koji je mnogo dalje otišao od gonitelja u traganju za vječnom tajnom života i smrti…

Dante je jedini Pjesnik koji, da bi postao pjesnik, nije morao piti vode sa rijeke koja teče sa druge strane brijega Parnasa…

Gdje god da smo krenulni, na bilo koji put, morali bi znati da putujući – samo obilazimo pakao…

Ako u svom životu niste u stanju da se uspenjete do najvišeg zadnjeg rajskog kruga – do pokretnog neba – do rajske ruže – onda, sigurno, još uvijek gmižete krugovima pakla…

(Ove redive zapisujem na jednoj terasi sa pogledom na Bokokotorski zaliv…

Da, to je jedan od najljepših zaliva u paklu…

Ispod terase prolistavaju paklene drače. Morao bih čuti glas iz pupoljka sa crne grančice…)

Grešan, pitam: šta je bilo sa dušama onih koji su umrli prije hrišćanstva..?

Mogu li biti spašeni oni koji nisu kršteni. Šta je bilo sa Heraklitom i Sokratom, sa Homerom..?

I još prije njih sa Faraonom sa sokolovim okom..?

Mojkovčanin bi morao da se sjeti i Kralja Uroša, koji se zarad izvesnog grijeha nalazi u paklu…

Navodimo stihove iz „Božanstvene komedije“:

…“a sa njima onaj iz Raške koji je loše, / upotrebio kalup iz Venecije“../

Bio bi grijeh ne sjetiti se jednog naslova koji je prije 30 i više godina osvanuo u našim kućama: „Pakao, ili komunizam u Crnoj Gori.“

A, što se tiče srpskih pjesnika, jedino je Radovan Bećirović obišao ovovjekovni crnogorski pakao..!

Dante je krenuo na svoje – jedinstveno – putovanje – tamo – kuda samo mrtvi putuju – 25. aprila 1300. godine.

Danas je, poštovani čitaoci, 25. april, Dan stvaranja Svijeta po srednjovjekovnom predanju…

Na današnji dan Bog je odvojio tamu od svjetlosti, i stvorio svijet..!

Zaista – sve je komično – zaista – sve je božanski komično…

(U dvorištu Rodenovog muzeja u Parizu, jednog proljeća zakucao sam na Rodenova „Vrata pakla“. Na vrhu vrata sjedi „Mislilac“…)

Ovaj zapis posvećujem nedavno preminulom pjesniku i prevodiocu Kolji Mićeviću, prijatelju, koji je brinuo o časopisu „Srpski jug“; prevodiocu „Komedije“ na francuski jezik. Kolja je ostavio Danteov naslov..!

Imam na umu i prevod Dragana Mraovića, kojeg je – ijekavizirao – veliki lingvista Drago Ćupić.

I Sveto pismo i ‘Komedija’ bolje – zvuče – ijekavizirani. Tako su bliži narodu…

Tako je mislio Vuk, otac srpskog jezika..!

————————————————–
Na terasi iznad Risna, 25. aprila, ‘021.