Zapadno licemjerje opet isplivalo na površinu: Šokirani smrću nepostojećih beba u Izraelu, dok ih 1992. nije bilo briga za smrt 12 banjalučkih u inkubatorima

Neočekivani, dobro organizovani i brutalni napad palestinskog Hamasa na Izrael proteklog vikenda šokirao je svijet i samu državu čije su obavještajne službe ozbiljno podbacile.

Izrael se brzo sabrao i krenuo u rat na svim frontovima, uključujući i propagandni. Tako su na naslovnim stranama brojnih medija, mahom britanskih, osvanuli jezivi naslovi o navodnom masakru beba koji je počinio Hamas u Izraelu. Priču je plasirala izraelska novinarka.

„Hamas ubio 40 beba“, „Hamas prerezao grkljan bebama u masakru“, „Oni su odsjekli glave ženama i djeci“, „Čin apsolutnog zla“, samo su neki od naslova koji su osvanuli na naslovnim stranicama uglednih medija poput „Fajnenšel tajmsa“, „Indipendenta“ ili „Tajmsa“.

Novinarka je potom povukla priču i priznala da je lagala, izraelska vojska saopštila je da palestinska grupa nije „obezglavila izraelske bebe“ na jugu Izraela, ali to nije imalo mnogo efekta. Šteta ili cilj, zavisno od tačke gledišta, je napravljena.

Širenje propagande i plasiranje lažnih vijesti jedna je od glavnih aktivnosti Centralne obavještajne agencije SAD – inače saveznika Izraela. Bivši CIA operativac Džon Stokvel, koji je vodio tajne operacije za američku državu tokom rata u Angoli, objasnio je još 1978. kako tajna služba funkcioniše.

„CIA ima brojne poslove, jedan od njih je da vodi tajne ratove, drugi da širi propagandu i tako utiče na razmišljanja ljudi i to je velika funkcija CIA. Nažalost ona se preklapa sa prikupljanjem informacija. Imate kontakt sa novinarom, date mu istinite priče, dobijete informacije od njega. Isto tako mu date lažne priče. Radite i na njihovim ljudskim slabostima kako biste ih regrutovali i napravili od njih agenta koga možete da kontrolišete i preko njega plasirate informacije“, ispričao je Stokvel.

„U ratu u Angoli, trećina mog osoblja radila je na propagandi, bili su rasuti po cijelom svijetu ali najviše u Londonu, Kinšasi i Zambiji. Pisali smo priče i objavljivali ih u ‘Zambija tajmsu’ a onda bismo ih slali novinaru koji je na našem platnom spisku u Evropi. On bi govorio da mu je izvor stringer u Lusaki koji je priču dobio od ‘Zambija tajmsa’. To bi potom preuzeli i drugi mediji“, pojašnjava operativac.

„Pumpali smo na desetine priča o kubanskim zvjerstvima, kubanskim silovateljima… Nismo znali ni za jedan zločin koji su počinili Kubanci. Bila je to čista lažna propaganda da se stvori iluzija da komunisti jedu bebe za doručak“, ispričao je Stokvel.

Tu „iluziju“, Amerikanci su upotrijebili više puta. Svjetski najpoznatije je bilo svjedočenje Najire, navodno 15-godišnje djevojke koja je pred Kongresom SAD 1990. ispričala tužnu priču o iračkoj invaziji na Kuvajt i tvrdila da je vidjela iračke vojnike koji vade bebe iz inkubatora u bolnici u Kuvajtu i ostavljaju ih da umru.

Ispostavilo se da je Najirino prezime El-Sabah i da je ćerka kuvajtskog ambasadora u SAD, a da je njenu priču smislila američka pi-ar firma „Hil end Noulton“ za Vladu Kuvajta. Ironično je da je britanska nevladina organizacija „Amnesti internešenel“ objavila čitav izvještaj o nepostojećim bebama, zajedno sa „svjedočenjima“ očevidaca.

I dok je svijet patio i plakao za nepostojećim bebama i dobro plasiranim pričama u mejnstrim medijima, (skoro) nikoga nije bilo briga kada je tokom rata u bivšoj Jugoslaviji u maju 1992. porodilište u Banjaluci ostalo bez kiseonika za inkubatore.

Zbog borbenih dejstava, grad je bio odsječen, a kiseonik je u porodilište mogao da se dostavi samo avionom. Odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. bili su zabranjeni međunarodni letovi, čak i oni sa bocama kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.

Iako su upućeni brojni apeli za pomoć putem medija, iako su predstavnici UNICEF-a i ostalih međunarodnih „humanitarnih organizacijama“ bili dobro upoznati sa ovim problemom, avion sa bocama kiseonika nije dobio dozvolu za polijetanje.

Ljekari su pokušali da upotrebe „industrijski kiseonik“ koji su dobili od Vojske Republike Srpske i nekoliko privatnih preduzetnika, kao i od nekoliko građana, ali je to bilo nedovoljno da se bebe spasu. Za ovaj zločin niko nije odgovarao, niti su međunarodni mejnstrim i „nezavisni“ mediji smatrali ovu priču vrijednom objavljivanja.

Slična situacija ponavlja se i sada – vlasti u Prištini otežavaju i onemogućavaju snabdijevanje KBC Kosovska Mitrovica ljekovima, sanitetskim materijalom, fiziološkim rastvorima i kiseonikom.

Kako su Srbi i u ovoj priči „loši momci“, a kosovski Albanci „pozitivci“, međunarodnu zajednicu ne zanima da bolnici ponestaje kiseonika i vakcina za najmlađe.

(RT Balkan)