Vukićević: Neukusna Zdravkova zloupotreba lika i djela mitropolita Amfilohija

Piše: Boško Vukićević politički analitičar

Mislio sam da za ove praznike odmorim par dana od pisanija, pa sam u tom smislu i ljubazno zahvalio na ponudi urednicima jednog značajnog domaćeg medija, s kojim često sarađujem, a koji su me zamolili da dam jedan osvrt na prethodnu političku godinu.

Međutim, ova intervencija Zdravka Krivokapića ipak remeti taj moj planirani odmor i pauzu u pisanijama i primorava me da napišem par riječi. Taj moj poriv proizilazi prije svega iz volje za istinitim kazivanjem i smislom za pravdu, koji Zdravko, kao što je opštepoznato – nema.

Ne bih analizirao čitav Zdravkov intervju; on, uostalom, ponavlja neke stvari koje je već iznosio. Ipak, mora se primijetiti da je njegova zloupotreba lika i djela mitropolita Amfilohija u najmanju ruku neukusna. Dakle, za neki sopstveni kukavičluk ili pak prizemni oportunizam nije lijepo koristiti jednu tako značajnu i neukaljanu figuru kao što je blaženopočivši mitropolit Amfilohije. Za očigledna moralna posrnuća nakon dobijanja premijerske fotelje i jednu suštinski prljavu političku misiju upotrebljavati navodnu zaostavštinu jednog, takoreći, budućeg sveca – predstavlja golem grijeh.

Prije svega, on nikad nije ni bio izbor mitropolita Amfilohija. To sam već isticao i to upućeniji dobro znaju. Naknadno je postao mitropolitov izbor, vjerovatno i nevoljan. A što se tiče potpisivanja Temeljnog ugovora – sami Zdravko je još ranije demantovao današnjeg sebe. Javno je izjavljivao da mu nije bilo prihvatljivo da, recimo, praznik Svetog Save bude posebno obilježavan u Crnoj Gori, kao i da se u preambuli datog ugovora ističe istorijski kontinuitet SPC u našoj zemlji.

Sve je to po povratku iz Patrijaršije izjavio i u emisiji TV „Vijesti“, a svima je jasno da takvi stavovi predstavljaju manifestaciju njegovog konvertitstva, otklon od srpstva i od istorijskog utemeljenja Svetog Save i SPC u Crnoj Gori. Tj. – simptom njegovog dodvoravanja upravo „Vijestima“, medija koji mu i danas daje prostor, a koji već odavno teži da na jedan perfidan način izdejstvuje odvajanje crkve u Crnoj Gori od svoje majke SPC. I zaista je, ne samo neukusno, kako napisah prethodno, već i odvratno na koji način Zdravko i „Vijesti“ zloupotrebljavaju blaženopočivšeg mitropolita (a znamo da i „Vijesti“ u posljednje vrijeme često pišu o „narušenoj zaostavštini Amfilohija“). Jer je opštepoznato kakav je generalno stav bio našeg svetog mitropolita o srpstvu, SPC, Crnoj Gori… Kao i opšti stav „Vijesti“ o mitropolitu. Zaista je mizerna takva hipokrizija.

Zdravko je iznevjerio, prevario i izdao svoje najbliže saradnike, tj, ljude koji su bili najzaslužniji za njegov uspon – između ostalih i mene. Ali mu se to naknadno obilo o glavu – upravo su ti ljudi, između ostalih i moja malenkost – svojom svakodnevnom djelatnošću pripremili teren za njegov naknadni pad. Ne zbog neke lične satisfakcije i zadovoljenja privatne pravde – već zarad viših i opštih interesa. Kako šteta za proces demokratizacije Crne Gore, koju je načinio taj krajnje neodgovoran čovjek, ne bi bila nepopravljiva. Može u svojim memoarima pisati šta mu je volja, ali dobro zna kako je bilo i šta je uradio.