Vukićević: Đukanović svojom ratobornom retorikom kupuje vrijeme da spasi i skloni imovinu koju je oteo od države i naroda

Politički analitičar Boško Vukićević u razgovoru za IN4S kaže da Đukanovićeve ponovljene prijetnje upućene našem sveštenstvu, a i svim političkim neistomišljenicima, ne mogu se drugačije protumačiti nego kao rad u korist sopstvene štete.

„Šta god neko mislio o periodu diktature Mila Đukanovića, mora se konstatovati da je ovaj političar i biznismen, tokom tri decenije svoje strahovlade, razvio vještinu političkog prilagođavanja okolnostima koje su se mijenjale u regionu i svijetu. Nužnost političkog preživljavanja, kao i spasavanja svojih sumnjivih biznisa, primorala ga je da tokom takvog prilagođavanja okolnostima bude akter procesa neprestanog ideološkog i nacionalnog transformizma. Tokom dugotrajnog autokratskog iskustva se izvještio, dakle, da „nanjuši“ s koje strane duva vjetar i na svaku situaciju je znao da odgovori s ciljem čuvanja imovine otete od države, makar takav odgovor pravio od njega konvertita, a našem narodu nanosio neizmjernu štetu„, ističe Vukićević.

Nakon šokantnog poraza na avgustovskim izborima, a analizirajući svakodnevne poteze i retoriku odlazećeg diktatora, reklo bi se, kaže naš sagovornik, da je Đukanović mnoge od pomenutih političkih vještina izgubio.

“ Podsjetiću, taktikom iznošenja brutalnih i jezivih javnih prijetnji i zastrašivanja rukovodioci DPS-a su se oprobali i prije državnih izbora u avgustu. Tada su Đukanović i bivši premijer Marković na sličan način huškali i zastrašivali kao što to odlazeći predsjednik države danas radi. Međutim, po ocjeni većine analitičara, upravo su te predizborne skandalozne kleptokratske prijetnje natjerale dobar dio apstinentskog biračkog tijela da izađe na izbore i glasa protiv diktature“, ocjenjuje Vukićević.

Neko će postaviti pitanje: šta može biti uzrok Đukanovićevog naizgled mazohističkog djelovanja, tj. zašto se opet koristi taktikom prijetnji neistomišljenicima?

„Koja, ne samo da nije opravdala političku profitabilnost, već mu je u bliskoj prošlosti nanijela nemjerljivu štetu. Odgovor na to pitanje se može pronaći jedino u osjećanjima očaja, bezizlaznosti, beznađa, nemoći, koja Đukanović preživljava nakon poraza na izborima u avgustu. Takva stanja se moraju očitavati u iracionalnim političkim potezima, kao što su ponovljene prijetnje koje više nikog ne mogu uplašiti“, smatra on.

Međutim, i pored očiglednog gubitka političke racionalnosti, mišljenja je da Đukanović ne gaji nadu o pobjedi njegove stranke na lokalnim izborima u Nikšiću.

„On samo priželjkuje da poraz lopovske stranke ne bude katastrofalan i planira da uz takav umjeren poraz, kao i pomenutu ratobornu retoriku, kupuje vrijeme. Kupovina vremena bi mu omogućila spasavanje i sklanjanje imovine koju su kleptokrate otele od države i naroda. Mislim da su takva nadanja iluzorna: on više nema vremena na kupovinu. Njegovo vrijeme je isteklo“, zaključio je Vukićević.