Vučurović: Izdajnik i preletač Predrag Bošković napada i vrijeđa SPC!

piše: Jovan Vučurović, poslanik Demokratskog fronta

Od postanka Crne Gore, Crkva i vojska su uvijek bili zajedno, temelj i garant opstanka naroda, a sad izdajnik i preletač Predrag Bošković napada i vrijeđa SPC, patrijarha, mitropolita, vjernike i ponižava vojsku.

Rijetko ko svojim izjavama kontaminira javnu scenu kao funkcioner DPS Predrag Bošković, koji na bruku Crne Gore i njene vojničke tradicije pokriva poziciju ministra odbrane. I kao sto virus Korona pokušava da uništi ljudski organizam, slično se u političkom životu Crne Gore ponaša Predrag Bosković koji nije slučajno zaslužio nadimak Korona ministar. Otkada postoji Crna Gora, Crkva i vojska su uvijek bili zajedno. Zapravo te dvije ustanove su bile garant našeg opstanka na ovim prostorima. I onda se dogodi nesrećni slučaj da se pojavi ministar vojni koji brutalno vrijeđa SPC, našeg Patrijarha Irineja, mitropolita Amfilohija, vladiku Joanikija, sveštenstvo, pravoslavne vjernike, i koji radi na tome da iz vojske protjera sve ono što je krasilo crnogorskog vojnika, da ga upodobi po svojim podaničkim kriterijumima sluge, žbira i agenta tuđih interesa.

Taj izdajnićki posao mu ide veoma loše jer ogromna većina pripadnika vojske sa prezrenjem gleda na njegove poteze i sada već i javno izražava protest protiv njegovih pokušaja da ih svrsta protiv Crkve i tradicije.

Crna Gora je, zajedno sa Srbijom, krajem prošlog vijeka vodila jedan veliki odbrambeni rat, kada je SRJ bila napadnuta od najveće vojne sile koju je svijet do tada vidio. U tom vremenu to je bio najveći rat koji se vodio na ovoj planeti. Udruženih sedamnest država zapada napali su malu Saveznu Republiku Jugoslaviju sa ciljem da od nje otrgnu Kosovo i Metohiju, i razbiju državno zajedništvo Srbije I Crne Gore.

Svaki patriota je ponosan na otpor koji je pružila Vojska Jugoslavije. Učesnici odbrambenog rata, časni ljudi iz Crne Gore i Srbije, se stide izdaje koju su tada počinili Boškovićev gazda Milo Đukanović i tadašnja politička koalicija okupljena oko DPS-a. I pored izdaje republičkog rukovodstva, u tom ratu Crna Gora je iznjedrila veliki broj heroja, vojnika i oficira koji su, poput njihovih predaka, junački branili otadžbinu. I umjesto da funkciju ministra odbrane zauzima neko od takvih ljudi, kojima to prirodno pripada, ono je dopalo u ruke političkog preletača i izdajnika vlastite države Predraga Boškovića. Neka javnost samo uporedi one ljude koji su bili ministri vojni – od Ilije Plamenca, Mitra Martinovića, Janka Vukotića, Radomira Vešovića, sa izdajnikom i političkom krpom Mila Đukanovića, Predragom Boškovićem, koji vjerovatno još negdje krije svoj srebrni prsten sa četiri S, kojim se ponosio u vremenu kada je bio bolji čovjek. A iz tog vremena patriotskog naboja registruju ga spiskovi Belih orlova, koji su na prostoru bivše SFRJ prvo osnovani u Crnoj Gori, dok je jedno iznenadno “odsustvo” iz tog razdoblja od posebnog značaja za njegov politički, nacionalni i patriotski zaokret.

Što se tiče napada koje Bošković bezobrazno adresira na Andriju Mandića, slavodobitno mašući petogodišnjom zatvorskom kaznom za lažni državni udar, radi se o čistoj nemoći. Ne mogu ni on a izgleda i njegov gazda da shvate da postoje ljudi koji se ne predaju i ne prodaju. I dok su oni na jednoj strani, bili spremni da urade svašta, samo da dođu do vlasti i moći, Andrija i njegovi saborci su za svoje ideje i odbranu onoga najsvetijeg što ima Crna Gora spremni na najveću žrtvu. Odbijali su ponude o ulasku u vlast i druge režimske mame jer je cijena kojom su trebala da se plate ta nova namještenja, bila ona najskuplja, ista ona koju su nešto ranije, bez mnogo razmišljanja i zadrške, vlastitom ćašću i obrazom platili Bošković I njegov šef.

I naravno da je laž da Andrija Mandić želi da sruši Crnu Goru. Naprotiv, on se svom snagom bori za tradicionalnu, čojsku i sojsku Crnu Goru, koju su proslavili naši preci, a želi da sruši, kao i većina slobodnih građana, ovaj režim, tu sodomu i gomoru, leglo beščašća, izdaje i kriminala.

Narod je spreman da oslobodi Crnu Goru od DPS, čime će biti otvoren put pomirenju među građanima. Crna Gora se nakon decenija moralnog sunovrata i DPS okupacije nalazi na putu slobode i to više niko ne može zaustaviti ni spriječiti.