Vučićev intervju za RTL: Vjerujem da će patrijarh Porfirije približiti narod i Crkvu Srbije i Hrvatske

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dao je intervju hrvatskom RTL-u, u kojem je govorio o mnogim temama koje interesuje građane Srbije i Hrvatske.

Iako uzvratna pojseta iz Zagreba nije ni najavljena, Vučić smatra da Srbi i Hrvati imaju zajedničku budućnost. Na zahtjeve iz Hrvatske o spisku nestalih odgovara – sve što možemo da nađemo – tražite i dobićete.

Počinjemo s onim što je najaktuelnije u ovom trenutku, a to je vakcinacija. Srbija je druga u Evropi. Kako ste to postigli?

Radili smo svoj posao i borili se. Mi smo učestvovali u Kovaks programu od početka. Platili smo i dva miliona evra za razvoj vakcine. Mnogo više nego i neke države Evropske unije, ali i pet miliona dolara za Kovaks program. Ali sam negdje naslućivao da neće biti lako doći do vakcine i mi smo krenuli u akciju naručivanja vakcine negde od avgusta i septembra. To je bila borba na svakodnevnon nivou. Ljudi misle da to nešto padne s neba, a ništa ne padne s neba. Kao što ni u fudbalu ne možete biti pobjednik jer je nešto palo s neba ili jer je lopta okrugla. Nije okrugla, nego onaj ko radi i ko trenira i ko je vredniji i bolji – taj pobjeđuje. Trudili smo se, vodio sam mnoge razgovore s predsjednikom Sijem (kineski predsjednik Si Đinping, op, au.), telefonom i razmijenio osam pisama s njim.

Razgovarao sam i s predsjednikom Putinom, čak i kada je stalo to s ruskom vakcinom. Uputio sam mu poziv, predsjednik Putin je hitno reagovao pa smo dobili 50.000 pa još 50.000 doza. Razgovarao sam s Englezima, sutra u vazdušnoj luci čekam prvih 150.000 doza vakcine AstraZeneka. Išli smo na to da bilateralno potpišemo ugovor s Fajzerom i uspjeli smo s Amerikancima, izvan evropskih programa, da potpišemo…

Bili ste razočarani u EU, spominjali ste Titanik, da bogati spašavaju samo sebe

Nije to imalo veze s EU već sa cijelim bogatim dijelom svijeta. Nisam čak razočaran u EU, ništa se nije dogodilo što nismo očekivali. EU je najbolje mjesto za život, EU je nešto čemu Srbija teži, ali sam dovoljno star i iskusan u ovom poslu da procijenim šta od koga, gdje i kada možete očekivati. Moj posao je bio da ne lažemo naš narod već da se borimo i u tome smo uspjeli. Zahvalan sam što smo uspjeli da napravimo odličan informacioni sistem. Uskoro ćemo biti prvi u Evropi. Čak i ispred Velike Britanije. A po broju vakcinisanih s dvije doze smo svakako prvi. Pretekli smo Bahrein. Sada smo, mislim, šesti u svijetu.

Ali to se još ne vidi na broju zaraženih koji je i dalje visok. Kada očekujete da bi se moglo stabilizovati?

Neće se vidjeti. Ako pratite Izrael, njima se stabilizovalo tek kada su, a oni su zemlja, možda za nijansu po broju stanovnika veća od Srbije, tek kada su prešli 2,5 miliona vakcinisanih. Mi danas, po broju ljudi, imamo nešto više od 723 ili 730 hiljada ljudi, a dvije doze je dobilo oko 420 hiljada ljudi.

Koju ćete vakcinu Vi odabrati?

Pričekaću da pređemo milion ljudi. Ana Brnabić se vakcinisala prvom vakcinom da bi pokazala ljudima koliko je to važno. Mislim da su sve vakcine dobre, a već sam rekao da bih uzeo kinesku je je pravljena tradicionalnom metodama. Ona vjerovatno na početku daje slabija antitijela u odnosu na Fajzer, ali s vremenom to raste i ne ulazi u imunonukleinski sastav.

Najavili ste da ćete proizvoditi Sputnjik. Hoćete li ga prodavati ako pokrenete proizvodnju?

Nije pitanje zarade na tome. Za nas je to pitanje infrastrukture. Mi smo uspjeli da izgradimo dvije Kovid bolnice za četiri meseca, bolnice u Batajnici i Kruševcu. Od 1. avgusta do 1. decembra. I ponosan sam na to. I danas moramo da razmišljamo o infrastrukturi jer će korona biti s nama i u narednim godinama. Mislim da je to dobro da to uspijemo. Prvo ćemo dobiti njihovu smjesu pa ćemo pakovati vakcine. To će, nadamo se, biti u maju ili početkom juna najkasnije, a pred kraj godine da uzmemo kompletan transfer tehnologije.

Oni su došli u „fekt fajnding mišn“ i bili su zadovoljni u Torlaku, ali mi moramo još mnogo da uložimo da dobijemo transfer tehnologije. Tada bi mogli i da proizvodimo. Naši kapaciteti bi u tom slučaju bili oko 20 miliona doza. Za nas je realno potrebno oko pet do šest miliona doza da vakcinišemo 2,5 do tri miliona ljudi. Dakle, sve ostalo bismo dali na raspolaganje, prije svega u regionu, kome je to potrebno.

Hrvatsko-srpski odnosi

Sada je otprilike tri godine od kada ste bili u posjeti Hrvatskoj dok je još predsednica bila Kolinda Grabar-Kitarović. Bilo je tada puno velikih riječi, je li se išta pomaklo u odnosima dvije države?

Mislim da su se mnoge konkretne stvari, koje se tiču života ljudi i koje su važne, promijenile. Prvo, naši odnosi nikada neće biti laki i nikada nisu bili jednostavni za razumijevanje. Neka vrsta negativnog odnosa kod dijela ljudi s obije strane postoji kao mržnja zbog svega što se događalo u prošlosti, a što različito tumačimo. Ono na što sam ponosan i zaista sam zadovoljan tim sastancima s Kolindom Grabar-Kitarović jesu činjenice koje niko ne može pobiti. Recimo, hrvatska zajednica i Hrvatsko nacionalno vijeće je dobilo prostorije u najelitnijem i najboljem dijelu Beograda koje je nekada koristio Zoran Đinđić. Usred Beograda su dobili prostor za svoje sastanke, događaje, za predstavljanje politike hrvatske manjine u Srbiji i tako dalje.

Pomogli smo oko kuće bana Jelačića, i to u nekoliko navrata, da konačno bude vlasništvo Hrvatskog nacionalnog vijeća i da, možda, bude centar i mesto okupljanja svih Hrvata, a ne samo u Vojvodini već svih koji žive i u Srbiji i u regionu. Vratili, dali ključeve i osigurali sve što je trebalo. I sitni detalji, od toga da se vrati muzičko odeljenje u Sonti, mislim da je to opština Apatin, preko puta Dalja s one strane Dunava. Da se vrati odeljenje na hrvatskom, da se urede udžbenici na hrvatskom jeziku, da se asfaltiraju ulice u hrvatskim naseljima, posebno u Tavankutu, da se izgradi Dom kulture u Tavankutu. To su sve bile tačke i mi smo imali tih 26 tačaka što je potrebno napraviti za hrvatsku manjinu. Mi smo ispunili 24 od tih 26 tačaka. Time ti ljudi osećaju da žive nešto bolje.

Biću iskren i reći da su uvek bili fer i uvek su govorili o tome da su neke od tih stvari dobro uređene. Generalno govoreći, tim konkretnim dijelom sam zadovoljan. Generalno govoreći, je li razumijevanje između Srba i Hrvata veće, ne mislim da je, ali mislim da je dobro da se, makar, ne lažemo da smo najbliži na svijetu i da se volimo najviše na svijetu, i da naše odnose postavimo u nekakvu racionalnu ravan. Mislim da je prije svega, u odnosu prema hrvatskim dužnosnicima, mnogo manje uvreda iz Srbije nego što je to bio slučaj ranije. Nećete to lako ni po najgorim tabloidima pronaći. Dakle, naravno ja sam nerijetko tema u Hrvatskoj, ali sam neijretko tema u Hrvatskoj i iz drugih razloga.

Ipak, vi često spominjete Hrvatsku. Upoređujete rast BDP-a, kažete da će biti veći nego u Hrvatskoj, izgradiće se auto-put…

A što vam to smeta?

Pitam zašto je Hrvatska neka referenca?

Zato što je Hrvatska ozbiljna zemlja. Mogu se s Hrvatskom gledati i brojke oko korone jer je Hrvatska… Mi testiramo dosta, ali Hrvatska testira, Hrvatska ima ozbiljan štab. Ne mogu Srbiju da poredim s onima koji ne testiraju nikoga. Kako da se poredim državom koja testira 200 ljudi dnevno? I koja mi kaže, pa imamo 200 ljudi, znate, mi imamo novih 35 zaraženih. Što da o tome pričam? Šta je problem u tome? Šta je problem u nekoj utakmici i u tome da kažete koliko ste bolji od nas u rukometu. Ili nama da kažemo koliko smo bolji u košarci. Šta je problem u tome? Mislim da je to jedno dobro takmičenje. Ima li Hrvatska veće plate nego mi? Pa ima. Naravno da ima, ima mnogo veće plaće nego mi. 900 i nešto evra, a kod nas su sada tek 535 evra. Ali ne zaboravite da su nam bile 329 prije samo tri ili četiri godine. Je li Srbija ove godina prva u Evropi, sada ćete mi reći da smo protiv cijele Evrope, zato što se pohvalimo time da Srbija ima najvišu stopu rasta u cijeloj Evropi.

To nije sporno, nego je često referenca Hrvatska.

Ja ne govorim da se mi takmičimo s Hrvatskom jer ne mogu to da kažem, neću izgovarati imena tih država, koje – naveo sam primjer testiranja. A u čemu drugom da se takmičimo?

Je li normalno da nema političkih odnosa na najvišem nivou? Predsjednik Zoran Milanović je rekao da se neće susresti s vama dok ne date spiskove nestalih. 

To je njegovo pravo. Ako neko stvarno misli da to krijem na bilo koji način ili da imam nešto protiv nestalih osoba… Ja sam primio te ljude iz Hrvatske. Kada vidite oca koji traži svog sina i kojem oči zasuze… Da li vi stvarno mislite da je znam gdje je neko ubio tog čoveka i gde mu je sklonio telo? To mnogo više govori o vama nego o meni. Jer to u životu svom ne bi uradio. I bezbroj puta sam održavao sastanke svih službi i tražio sve moguće iz arhiva, a uvek sam dobijao opravdanja na različite načine. Neću ni govoriti da se traži jednak ili nešto veći broj Srba, nego Hrvata, ali potpuno je svejedno. A sada govorimo samo o Hrvatima koji su nestali.

Želim da pronađemo svakog nestalog Hrvata i ne želim ni na koji način da sakrijem ni jednog zločinca. Ne mislim nikome da se pravdam. Ali onaj koji misli da ih krijemo iz Bog zna kojih razloga, zaista to mnogo više govori o njemu. Ne mislim da to misli predsjednik Milanović. Volio bih i mi smo spremni, to je dobra vijest, razgovarali smo o tome i preko naših izaslanika za nestale osobe, spremni smo da Hrvatska kaže: Evo mi mislimo da se neko nalazi na tom mjestu. U roku od 24 sata pošaljite svoje ljude, komisiju, zajedno s našim ljudima iskopaćemo to mjesto. Samo da biste vidjeli da niko ništa ne krije.

To se misli na grobnice. A popisi i arhivi?

Da, na grobnice. Sve što možemo da nađemo, tražite i dobićete ono što možemo da nađemo. Ono što ne postoji ili što je neko možda i namjerno uništio, ja to ne mogu da napravim. Za nas su odnosi s Hrvatskom vrlo važni, trudimo se i gledamo da ne uvrijedimo i da ne povrijedimo, bez obzira na različite stavove po brojnim istorijskim pitanjima. Od 2. svetskog rata, Oluje i svega drugoga. Gledamo da to ne činimo ili da to činimo mnogo manje nego što je bio slučaj ranije. Meni čak i ne smeta i razumijem tu vrstu, ako je to tačno, iako vidim tu kampanju i protiv mene lično i da se ne može pojaviti nešto što bi bila dobra vijest iz Srbije nego samo se prenose opskurni mediji odavde. Ali zaista opskurni mediji koji bi trebalo mene da uvrede ili nekog drugog. Ni s tim nemam problem.

Mislim da Srbi i Hrvati, zapamtite moje riječi, bez obzira na teško iskustvo koje ima i moja porodica, i ne samo iz 2. svetskog rata nego i sukoba u Bosni iz ’92. jer su sve kuće Vučića spaljene. Mislim da Srbi i Hrvati imaju zajedničku budućnost, tu ne pričam o zajedničkoj državi i razne besmislice, Srbi i Hrvati će morati da budu mnogo bliži, da mnogo jedinstvenije rade u budućnosti jer će to biti jedini način da opstanu.

Srbi u Hrvatskoj 

Zatvaranje nekih stranica je u Hrvatskoj pokrenuto od strane političkih predstavnika Srba, oni su dio vladajuće koalicije. Gospodin Milošević je bio na godišnjici Oluje i nakon toga u Vukovaru. Kako na to gledate? Je li to odmak od vašeg uticaja, jesu li se osamostalili ili je to nekakav pogled u budućnost?

Oni su uvijek imali samostalan pristup. Oni su dio hrvatske Vlade i djeluju u ime hrvatske Vlade. Nikada ni na koji način, niti sam vršio pritisak na njih, niti me to zanima. Mene zanima da pomognem srpskom narodu koliko mogu. I kada se dogodi bilo što što im predstavlja problem – mi smo tu. Kako god je moguće, razumije se uz hrvatsku Vladu, da im pomognemo kako god je moguće. U smislu ekonomske pomoći, podrške, slanja građevinskog materijala, svega drugog što je potrebno.

Politički gledano, smeta li vam što predstavnik Srba ide na proslavu Oluje?

Ne mogu se izjašnjavati i govoriti o tome. Mogu reći da li bi to sam učinio da sam na njihovom mjestu – ne bih iz više razloga. Ali, ja nisam u njihovim cipelama. I zato poštujem to što oni donose svoje odluke samostalno. Oni svog srpskog roda ne mogu da se odreknu, kao ni svoje hrvatske države. I oni biraju šta će raditi. Biraju šta će raditi i zbog sebe, svojih porodica i svoje budućnosti, ali i zbog budućnosti pripadnika srpskog naroda u Hrvatskoj.

Izbor Porfirija za patrijarha Srpske pravoslavne crkve

Najnovija vijest je da je Porfirije izabran na čelo Srpske pravoslavne crkve. On dolazi iz Zagreba gdje je uspostavio jako dobre kontakte. S kardinalom Bozanićem je prije mjesec dana zajedno šetao Zagrebom, znamo da su imali stalne sastanke. Šta očekujete od njega?

Imao sam i ja dobar sastanak s kardinalom Bozanićem. Moram reći da Porfirija dugo poznajem. Reč je o čovjeku koji je odan Crkvi, Srbiji i srpstvu svakako, pravoslavnoj vjeri i hrišćanstvu u cjelini. Riječ je i o jednom veoma racionalnom umu, izuzetno obrazovanom čoveku. Vjerujem da će i u tom smislu dodatno produbiti i saradnju i približiti i naše Crkve i narode.

Bilo je dosta protivljenja u SPC-u vezano uz eventualni dolazak pape Franje u Srbiju. Hoće li se to dogoditi? Znam da ste Vi za. 

Razgovarao sam o tome s patrijarhom Irinejem i s mnogo njih i uvijek je bilo protivljenja u Crkvi. Mislim da je to posebno danas s papom Franjom. Imali smo izvanredan kontakt i ne zaboravite da Vatikan nije priznao ni Kosovo, što je u srpskom narodu svakako nešto što je izuzetno značajno.

Mislim da bi u istorijskom smislu uspostavljanja boljih odnosa bilo vrlo važno za nas s Vatikanom. O tome odluku mora da donese Srpska pravoslavna crkva. Kakva će biti volja patrijarha Porfirija i ostalih vladika, to je na njima. Nije na meni da se miješam. Naše državne stvari su nešto drugačije od… I mi s Vatikanom imamo vrlo, vrlo dobre odnose kao s državom. Ali to je nešto drugačije od crkvenih odnosa. U svakom slučaju, vjerujem u dobre i nešto bolje naše odnose i uvjeren sam da po tom pitanju moramo mnogo da radimo i da budemo iskreni jedni prema drugima.