VOLJA DA SE BUDE KOLONIZOVAN
Piše: SIBIN
U sjajnoj analizi filma „Vukodlak“, Zlatko Paković poentira tako što zaključuje da po staroj, kolonizatorskoj, dakle imperijalnoj priči, virus od koga se zarazio veleposjednik, Englez, prefinjeni gospodin u mističnom zamku, porijeklom je iz Indije u kojoj je boravio, što sve kazuje o neprosvećenom, varvarskom Istoku koji bi svojom prljavošću da uništi Zapad. Identično stoji i sa Covidom-19, zar ne.
Spoljnu politiku svesti na: ponižavajuće preporučivanje bez ostatka Zapadu, na beskritički stav prema njihovim geostrateškim potezima, još uza sve to dobrovoljno pristajati da se bude kolonizovano parče zemlje, i nije neka politika, tj., svako bi takvu mogao voditi.
Međutim, nekim zakletim independistima, anarhistima i postmodernistima, koji vole latinoameričku narav, nije po estetskoj mjeri kad se narodni lider programski predstavlja u trijadi: za narod, protiv mafije i direktnog uticaja na unutrašnja, preosjetljiva pitanja od starne ambaSADa.
Multimedijalni umjetnik Sam Durant se bavi problem kolonijalizacije, dominacijom iznutra istrošenog Zapada, unutrašnjim, užasnim problemima sa kojim se suočava Amerika pa ostaje pitanje da li bi bila moguća u svojoj nemogućnosti da se ne temelji na onome što (kao) anatemiše u sebi, te između drugih, ima i rad u kojem poruka glasi: „200 years of the white lies.“
Urušavanje centra supermacije, osjetno djelovanje neformalnih centara moći, nova preraspodjela moći, u konačnom, takav rad postaje sve agresivniji budući da očigledno gubi, pa se i služi svim gadostima, dok druga strana svu svoju emancipatorsku bitku usmjerava ka pitanju: šta znači povratak Trampa na Facebook-u, toj megakorporacija koja je predvodnik neoliberalizma, tog sistema koji „institucionalizuje“ slobode koje su potpuno kontrolisane i takve neučinkovite.
Ostaje pitanje: ko je raspoložen okupirati našu slobodu?