Rekonstrukcija Vlade jedna je od glavnih tema političke i druge javnosti u poslednjih nekoliko dana. Iz opozicionih redova možemo da čujemo brojna negodovanja zbog toga što će predstavnici srpskog naroda popuniti svakako upražnjena mjesta u izvršnoj vlasti. Jedna takva odluka ima dvostruki učinak: s jedne strane ispravlja višedecenijsku nepravdu prema predstavnicima srpskog naroda u Crnoj Gori, s druge strane omogućava nesmetan rad Vlade.
Međutim, pojedine opozicione strukture okrenule su se kritikama kandidata koje nisu bazirane na ocjeni njihove kompetentnosti, već obavijene folijom priče o podjelama, koristeći uvijek kvalitetnu populističku priču o tome ko negira a ko ne negira neka minula vremena i događaje. Omiljena hvataljka za dizanje prašine i stvaranje podjela jesu ratovi. Konkretno, jedini argument iznijet protiv kandidata za članove Vlade bio je taj da su „negatori genocida“.
Ako je genocid plansko i sistememsko etničko čišćenje usmjereno na potpuno ili djelimično uništavanje jedne nacionalne, etničke, rasne ili vjerske grupe, onda nažalost jasniji primjer tog monstruoznog čina od genocida koji je NDH u Drugom svjetskom ratu sprovela nad Srbima, Jevrejima i Romima u sistemu logora Jasenovac nema.
Kada se prije dvije godine kasnije izglasana Rezolucija o osudi genocida u sistemima logora Jasenovac, Mauthauzen i Dahau našla pred poslanicima, od istih ovih struktura nismo dobili blagonaklone stavove. Nije bilo priče o hrabrom suočavanju s prošlošću i kulturi sjećanja, a o toj su rezoluciji kasnije govorili tako da bi se moglo tumačiti kao nipodaštavanje žrtava tih strahotnih logora.
Ipak, tog Vidovdana kada se raspravljalo o toj rezoluciji i kada je ona i donijeta, samo jedan poslanik bio je isključivo protiv rezolucije – tadašnji poslanik PES-a, a sada nezavisni poslanik Miodrag Laković. Laković je bio protiv toga da se oda počast nevino stradalim žrtvama u najkrvavijem oružanom sukobu koji je svijet vidio, da se oda počast i pokaže znak poštovanja i sjećanja na žrtva fašizma i fašističkih i kvinsliških ideologija.
BIti protiv takve odluke i pokazati notorno nepoštovanje prema onima koji su u najtežim mukama stradali, a čiji je jedini „grijeh“ bilo pripadanje jednoj nacionalnoj grupaciji, sa sobom nosi odgoromnu moralnu i političku odgovornost. Ali, nosi i odgovornost onih koji se pozivaju na prošlost. U oba slučaja – muk. Da li su žrtve Jasenovca njima manje vrijedne zbog toga što su pripadale u najvećem procentu srpskoj nacionalnoj grupi?
I da li je glasanje protiv ove rezolucije kojom se osuđuju tekovine fašizma i pospješuje antifašistički i evropski put Crne Gore čini, prema mišljenjima opozicije, Miodraga Lakovića negatorom genocida i osobom nepoželjnom u javnom prostoru?
