Vladimir Arkadjevič Čugunov: Kada se EU raspadne Kosovo će te vratiti mirnim putem

-Srbima želim da ostanu Srbi. Vi ste poseban narod.

Mi, u Rusiji, uvijek ćemo misliti na vas i moliti se za vašu dušu, kao što se molimo i za svoju. Ostanite vjerni sebi. U tome je bio vaš spas i izlaz u prošlosti, a biće i sada – poruka je poznatog ruskog književnika i protojereja Ruske pravoslavne crkve Vladimira Arkadjeviča Čugunova koji je u Matici srpskoj u Novom Sadu priredio predavanje „Savremeni čovjek i savremeni sijvet“.

U ovom trenutku, ratova je sve više, učestalo se pominje apokalipsa. Jesu li davne riječi Dostojevskog: „Ako nema Boga, onda je sve dozvoljeno“, najslikovitije opisale upravo današnje vrijeme?

– Da je bez Boga sve dozvoljeno vidimo gotovo tokom cijele istorije čovječanstva, a naročito u posljednje vrijeme. Zbog toga se sve češće u ruskim medijima i na mrežama pojavljuje tema apokalipse čovječanstva. Glavni smisao tog pitanja nije u proročanstvu, nego u upozorenju o pogubnom putu na koji zapadni lideri nastoje da prestroje svijet. U cijelom svijetu postoje lideri koji srljaju na taj put, ali ima i onih koji drže do svoje tradicije i nastoje to da izbjegnu. Stanje u svijetu je sve alarmantnije, u ratovima stradaju djeca, žene, starci… Ali, uvijek je čovječanstvo nalazilo snage i hrabrosti da prevaziđe takve teške izazove, valjda će i sada naći izlaz.

Ima li podjela u ruskom društvu povodom vojne intervencije u Ukrajini?

– Ja spadam u onaj dio ruskog društva koji je ubijeđen da mi ne ratujemo sa Ukrajinom i ukrajinskim narodom, već sa snagama iz svjetske sijenke. Za ruski i ukrajinski narod to je zajednička nesreća u koju nas je uvukla svjetska vlada iz senke. Podjsetiću da je o tome više puta od 2007. godine govorio predsjednik Putin, uključujući i njegov nastup u Minhenu. Lideri koji su tada predstavljali snažniju stranu svijeta gledali su sa čuđenjem našeg, tada još mladog predsjednika i sarkastično se smijali. Sada se ne smiju.

Kako vidite današnju situaciju na Kosovu i Metohiji?

– Neki odgovori mogu se naći i u knjizi vašeg sunarodnika Ive Andrića „Na Drini ćuprija“. Gledajući iz današnjeg rakursa, na KiM je stanje slično kao u Ukrajini pre ruske intervencije. Razlika je u tome što su Rusi i Ukrajinci pravoslavci, a na KiM imamo pravoslavce i muslimane. Mi u Rusiji lijepo živimo sa našim muslimanima, na KiM to nije tako, a sve je počelo u vrijeme Jugoslavije. Tito je bitno doprinio da danas Srbija dođe u ovakvu situaciju. Uprkos svemu mislim da se KiM može i bez rata vratiti u granice Srbije, ukoliko se raspadne EU. To će se, vjerujem, uskoro i desiti.

Svjetska vlada iz senke koju pominjete, uporno ćuti o energetskoj krizi koja, kao i oružje može da bude razorna po čovječanstvo. Šta Rusija preduzima na tom planu?

– Energetska kriza uveliko je tu i ona je najvažniji problem koji preti savremenom čovječanstvu. Povodom tog problema, prije više od decenije okupljeni su najveći umovi Rusije da razmišljaju o tom problemu. Oni su rekli da ako u najskorije vrijeme ne bude pronađen novi izvor energije u bezelementarnim česticama, mi ćemo vrlo brzo biti svjedoci kraja posljednje generacije čojvečanstva.

To bi onda značilo obistinjavanje crnih prognoza akademika Igora Nikolajeviča Ostrecova, autora knjige „Uvod u filozofiju nenasilnih gasova“?

– Akademik tvrdi da je ekonomska kriza izvor svih ratova, uključujući i ovaj u Ukrajini. Svetske zalihe urana 235 preostalo je samo za narednih 50 godina. Baš zbog toga SAD ne grade nove nuklearne stanice, a Nemačka je zaustavila one koje postoje na njenoj teritoriji. Izvori energije kao što su nafta, gas i ugalj, već su prošli svoj vrhunac i njihovi izvori su pri kraju.

Nazire li se i ovoga puta izlaz za čovječanstvo?

– Postoje dva izlaza. Prvi je uništavanje stanovništva putem pandemija, pokreta, ratova, gladovanja, LGBT pokreta… U tom slučaju još neko vrijeme biće resursa pod uslovom da povjerujemo da Bog ne postoji, kao ni osvešćen dio svijeta koji bi prekinuo ova strašna dešavanja. O drugom izlazu govori akademik Ostrecov. To je ukidanje hegemonizma i uvođenje pravednije uprave na planeti zemlji. Ako to uspije, trebaćemo hitno da pređemo na industrijsko korišćenje urana 238 koji postoji u velikim količinama. Pre oko 20 godina bila su izvedena dva naučna eksperimenta o korišćenju urana 238, a jedan od njih sa odobrenjem Putina. Oba su dala odlične rezultate. A ko stoji na putu ostvarivanja ovog plana? Jasno, to čine SAD i to vojnom silom.

U opštoj eroziji tradicionalnih i moralnih vrednosti, strada i hrišćanstvo. Da li je i danas primenjiva sintagma Dostojevskog da se borba između dobra i zla ipak dobija u duši?

– Svakako. U sovjetskim bezbožnim vremenima izgledalo je da hrišćanske vrijednosti nisu opstale ni u tragovima, jer većina hramova bili su uništeni. Ali nestala je nasilna ideologija, a suprotno njoj duša ruskog obrazovanog čovjeka žudjela je za višom istinom. Spas je u ljubavi prema svojoj zemlji, porodici, nacionalnoj kulturi, komšijama i nikakve sile zla ne mogu to da unište.

Srbi već osam decenija čekaju izvinjenje Vatikana za pokroviteljstvo nad zločinima u NDH. Čini se da Rimokatolička i Pravoslavna crkva nikada nisu bile udaljenije nego u ovom trenutku?

– Katolička crkva se nikada neće pokajati za svoja zlodela. Bitna razlika između nas je i u tome što je glava naše crkve Hristos, pa tek onda patrijarh. Papa je u Rimokatoličkoj crkvi najviši, on je, dakle nepogrešiv, i samim tim ne može ni da se pokaje. Po ustrojstvu RPC, svaki vladika može da ospori patrijarha, a papa je neosporiv.

U čemu su razlike ruskog i srpskog pravoslavlja?

– Najvažniju razliku shvatio sam 2013. godine za samo tri dana tokom svog prvog boravka u Srbiji. Srpsko pravoslavlje je nekako radosnije od ruskog. Nedavno sam na internetu pronašao film o SPC u Crnoj Gori „Hristova vlast“. U tom filmu, sada blaženopočivši mitropolit Amfilohije, izgovorio je ove riječi: „Mi treba od Rusa da se naučimo pokajanju, a oni od nas treba da se nauče radosti“. Bio sam veoma ganut tim rečima.

Devetoro djece i 20 unučadi

Vladimir Arkadjevič Čugunov (1954) rođen je u Nižnjem Novgorodu. Diplomirao je na Literaturnom institutu „Gorki“ i na Pedagoškom univerzitetu u Nižnjem Novgorodu (smer praktična teologija). Od 1972. do 1974. služio je vojsku u DDR. Posle demobilizacije radio je kao majstor za motore u Fabrici automobila u Gorkom, u fabrici sredstava veze „Popov“ u istom gradu. Četiri godine radio je na ilegalnim nalazištima zlata u Irkutskoj, Kemerovskoj i Amurskoj oblasti i u altajskom kraju. Jedno vreme bio je pastir.

Piše o likovima i događajima iz svog iskustva. Autor je knjiga proze: „Ruski dečaci“, „Sanjar“, „Mladi“, „Nevesta“, „Pričešće“, „Deveti sat“, „Provincijska apokalipsa“, „Posle katastrofe“, „Seoce“… Neke od njih objavljene su u Srbiji i Italiji. Laureat je mnogih nagrada. Živi u starinskom selu pored Volge u Nikolo-Pogost Grodenckom (Nižnja Novgorodska oblast). Ima devetoro djece i već 20 unučadi.

Energija na kojoj je Tesla radio

Postoji li mogućnost da se u budućnosti pronađu neki potpuno novi izvori energije?

– Moguće je da se pojavi novi izvor energije iz etra (prostora u kome se rasprostiru elektromagnetni talasi, prim.aut.). Na pronalasku tih izvora je radio vaš veliki sunarodnik Nikola Tesla. O tome se govori u Rusiji i vrše se naučni ogledi. Prema autorima ove koncepcije novih izvora energije, Rusija je u datom trenutku počela ostvarivanje svoje misije u ovom procesu. Cilj je da, kako je naš predsednik više puta rekao na forumima, Rusija zauzme dostojno mjesto u evroazijskom ustrojstvu.

Srbi čitaju više nego Rusi

Naši ljudi pamte slike Rusa kako čak u redovima za namirnice čitaju knjige.Čita li današnja Rusija?

– U Rusiji takve slike bile su tipične za sovjetsko vrijeme. Danas čak i studenti ne samo da ne pozajmljuju knjige iz biblioteka, nego sve ređe posjećuju i čitaonice. Ali, vi, Srbi ste me veoma prijatno iznenadili. Sa posećenošću Beogradskog sajma knjiga ne može da se poredi naš sajam u Moskvi, mada naša prestonica po broju žitelja skoro duplo nadmašuje celu Srbiju. Odajem poštovanje vama Srbima za toliku posvećenost knjizi.