“U vrijeme otuđenosti i nesloge počeli smo da se srijećemo, litije su nas uputile jedne na druge”
piše: Protojerej i urednik “Svetigore” Nikola Pejović
“a da nam je ona ljepša,
sloboda je resit’ mora;
slobodi je kolijevka
Nemanjina Crna Gora.“
Kralj Nikola, Pjesma o Svetom Savi, 1912.g.
Dovoljno je pročitati ovih nekoliko stihova kralja Nikole da bi shvatili istinsko biće i duh Crne Gore, starih crnogoraca i njihov odnos prema svetorodnoj lozi Nemanjića. Sigurno da kralj Nikola nije bio nadahnut bilo kojim pjesnikom iz Kraljeva, Kruševca, Niša…..nego duhom i tradicijom svojih slavnih predaka.
Otuda i mi nastavljajući do slavno djelo spomena na rodonačelnika loze Nemanjića sabiramo se i slavimo Svetog Simona Mirotočivog.
Mitropolija crnogorsko-primorska ga slavi kao svog patrona i pokrovitelja i na njegov praznik se svake godine sabira desetine episkopa, sveštenika, monaha i hiljade ljudi na liturgijskoj proslavi i molitvenom vhodu-litiji koja ide od Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja do Nemanjinog grada.
Od prije nekoliko godina otkriven je i ustrojen manastir Svetog Simeona koji krasi i loza iz Hilandara koja je iznikla iz njegovog svetog groba.
Posebno svečano će biti ove godine, kada nam u goste dolazi predstojatelj Ukrajinske Pravoslavne Crkve Njegovo blaženstvo g. Onufrije mitropolit kijevski i sve Ukrajine sa četvoricom episkopa, a sasluživaće mu i desetak episkopa Srpske Pravoslavne Crkve.
U životu svakog pojedinca, a naročito u životu Crkve ništa ne biva slučajno. Ove godine naša Mitropolija proslavlja veliki jubilej, 800 godina od kada je Sveti Sava osnovao episkopiju Zetsku. Razmišljali smo kako da ovaj veliki jubilej proslavimo što dostojnije, ali Bog i Sveti Sava su popustili iskušenja na Crkvu pravoslavnu u Crnoj Gori i pomogli nam u toj proslavi.
Baš to iskušenje probudilo je u ljudima upravo ono o čemu je kralj Nikola pisao. I to iskušenje preraslo je u najljepšu i najveličanstveniju proslavu Svetog Save i Svetog Simeona Mirotočivog. Probudila se vjera, ljubav i sloboda. U vrijeme otuđenosti i nesloge počeli smo da se srijećemo, gledamo i da se slušamo. Litije su nas uputile jedne na druge.
Dosadašnja navika da budemo jedni protiv drugih zamijenilo je ono bratsko, jedni sa drugima. Objedinjeni oko najuzvišenijih vrijednosti dočekujemo nikad spremniji i nikad dostojanstveniji praznik Svetog Simeoma.
Ako neko zna blagodatnu silu litija to je pravoslavni narod u Ukrajini. U Kijevu se organizuju najbrojnije litije u kome uzme učešća preko 300.000 pravoslavnih vjernika. Prije tri godine, blagoslovom Mitropolita Onufrija organizovana je svenarodna Litija „Za mir, ljubav i molitvu za Ukrajinu“. Jedna je imala početak sa Istoka iz Svetogorske lavre u Donjeckoj oblasti, a sa Zapada od Počajevske lavre u Trnopoljskoj eparhiji. Ove dvije litije su prošle preko cijele teritorije Ukrajine i udružile se u Kijevu.
Mitropolit Onufrije nam donosi vjeru mučenika, ispovjednika i novih stradalnika. Vjeru koja djela i koja svjedoči pobjedu istine nad lažima, svjetlosti nad tamom i ljubavi nad mržnjom. Donosi nam blagoslove svetog grada Kijeva, svetih Kijevopečerskih ispovjednika, lavri Počajevskih i Svetogorskih i svih božijih ugodnika zasijalih u ovoj pravoslavnoj zemlji.
Neka i ova Svetosimeonovska proslava i Litija sabere cijelu Crnu Goru da postane istinska Sveta Gora na koju svojom vjerom, ispovjedništvom i slogom ova dva mjeseca liči!