U TRAGANJU ZA IZGUBLJENIM VREMENOM

Piše: SIBIN

Predsjednik svih građana, Jakov Milatović, zalaže se za sastavljanje čvrste i inkluzivne, 44. vlade. Sve suprotno ovom stavu, bilo bi, zaista, krajnje problematično.
Ali, baš ovo, lijevo naštelovani, ne uvijek baš najbolje ideološki snađeni, novocrnogorski intelektualci vide kao problem, jer, prema njihovom, „mali Momo“, uz Dritana, ispunjava program Vučića, iliti tzv. – velikosrpski san. (Popis ne može biti problem, ako je već a jeste zakonska obaveza odložena prije dvije godine zbog pandemije Covid19!)

Od Miloševića, Koštunice, preko žutih pa sad do Vučića, Crnoj Gori, tj, njenoj vlasti, za sve je kriva Srbija. Znamo da daleko ne dogura onaj koji stalno sa sebe skida odgovornost, međutim, i mi se ovdje jednom moramo suočiti sa stvarnošću, iako je to bolan susret.

Ovako, taj diskurs se više nego mantrajuće dijeli, s jedne strane: – 90-te i rat, narastajući nacionalizam, okupacija SPC, s druge – evropejstvo, multikulturalnost, građansko otvoreno društvo, itd, itd.

Olako se, dobro veli Ćaki, potežu pojmovi o kojima isti koji ih lansiraju u javnosti slabo šta znaju; biti za ulazak u EU je, inače, jedini postignuti konsenzus, i ne može neko biti više, a neko manje za to. Ponajmanje opet predsjednik kad insistira na poštovanju državne suverenosti prilikom sastavljanja vlade, koju ne smije ‘kolažirati’ niko sa strane. Pa ni Eskobar, independisti!

Da: nikome nije bilo lakše sastaviti vladu nego je to Spajiću, ali, gdje je onda zapelo? Jesu li lideri ZBCG pozvali da se glasa – Jakov ili Milo, Milojko?!