U PROLAZU

Piše: SIBIN

Andrija Mandić formulom pomirenja priziva budućnost za sve u Crnoj Gori, što nipošto ne znači da je pozvao srpski narod da razumije i izmiri se sa ideologijom još za malo aktuelnog šefa države i DPS-a.

Čitah odgovor ujedinitelja Gorana gospodinu Nikčeviću, i razumjeh da je lider partije teške 1,4% – elitista, jer oni koji idu za njim ne misle, reče li – čoporativno!

Nastojeći da politiku odvoji od ekonomije i promisli je kao nešto zasebno i krajnje jedinstveno, Hanu Arent su nazvali elitističkom filozofkinjom.

Manjina je kvalitet razlike, onda, po toj logici, Vuksanović Stanković Draginja je „pokupila“ so suverenističkog bića, dočim je Milu ostavila škart čiji je identitet fluidan, da ne kažem baš preletački. Međutim, otkako postoji, politika kao organizacija zajednice okupljene u govoru i gradu, barata sa nekom drugom računicom.

DF sa svojih neuzdrmljivih i nepomjerljivih 20%, poziva da se glasa Jakov u definitivnom obaranju Mila! Toliko o političkoj kampanji koja se odnekud drugdje vodi i koja je rastjerala Srbe od jezgra.

Partija koja se nazvala Ujedinjena Crna Gora dobacila do 1,4%, a Goran nije potegao da opet skine kapu, tj, drugi put podnese ostavku i tako spasi bar političku prošlost koja je imala neku težinu dok nije krenuo solirati ali ne poveden svojom voljom i procjenom, nego…znamo ko mobiliše koga i na koji način uvijek kad je biti ili ne biti.