Državni sekretar Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Salih Đonbalaj posjetio je pripadnicike terorističke UČK-a u Hagu, kojima se sudi za zločine nad nealbanskim i albanskim stanovništvom na Kosovu i Metohiji tokom sukoba 1999. godine.
Ova posve skandalozna i sramna infromacija objavljena je u Kosovskom mediju „Epojka e re“ prije nedelju dana, a naš portal je crnogorsku javnost upoznao sa ovom činjenicom prije četiri dana.
Tokom prethodna četiri dana nijedan državnik, ministar, političar, građanski aktivista, ambasador, intelektualac, nezavisni medij, NVO, nije našao za shodno da reaguje i osudi ovaj anticivilizacijski čin javnog službenika koji predstavlja ovu državu u ružnom svijetlu podržavajući one koje Specijalizovano vijeće u Hagu sumnjiči za najteže ratne zločine na teritoriji Kosova i Metohije.
Svi oni silni branitelji presuda Haškog suda ćute na otkriće da javni službenik veliča borce terorističke UČK kojima se, sa zakašnjenjem, sudi u holandskoj prijestonici. A samo prije koju godinu su se svi skupa obrušili i srušili ministra pravde Vladimira Leposavića jer nije od tačke do tačke htio da izdeklamuje presudu Haškog tribunala po pitanju zločina u Srebrenici.
Ćutanje branitelja evropskih vrijednosti navodi na zaključak da isti podržavaju ubijanje Srba, ostalih nealbanaca i nelojalnih Albanaca u južnoj srpskoj pokrajini što predstavlja poraznu činjenicu pred kojom se stide istinski pobornici građanske, multikulturalne Crne Gore.
Na Đonbalajev skandalozan potez još uvijek nije reagovao ni ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković koji je nadređen državnom sekretaru koji baštini vrijednosti terorističke UČK. Jokoviću smo uputili pitanja vezano za ispad njegovog državnog sekretara, te da li planira da nešto preduzme po ovom pitanju.
Osoba koja podržava lica koja su uhapšena i kojima međunarodni sud pravde sudi zbog zločina nad civilima (ubijanja, silovanja i mučenja) mora biti trpjeti određene konsekvence i što je najvažnije mora se izviniti žrtavama ove ozloglašene terorističke organizacije koje je uvrijedio svojim nesmotrenim gestom.
I na kraju ne možemo a da se ne zapitamo šta bi bilo da je neki javni službenik srpske nacionalnosti posjetio nekog haškog zatvorenika srpske nacionalnosti. Da li bi i tada „nezavisni“ mediji, NVO i međunarodne organizacije, ambasade tzv. Kvinte i političke partije zajednički ćutali ili bi zahtijevali momentalno sankcionisanje tog i takvog, „velikosrpstvom zaraženog“, Srbina.
Zato očekujemo da će epilog Đonbalajevog sramnog izleta u Hagu biti identičan ovim zahtjevima koje bi pred Vladu Crne Gore i resornog ministra stavili gorepomenuti čuvari građanske, multikulturalne i antifašističke Crne Gore, da je kojim slučajem Srbin bio u posjeti srpskim optuženicima u holandskoj prijestonici.