Tragikomedija jedne kohabitacije: Slika poraza pobjednika i pobjede poraženog!

Piše: Ivan Milošević

Tužnija slika od 30. avgusta naovamo nije objavljivana od jučerašnje sa sjednice Savjeta odbrane, gdje za jednim stolom sjede Milo, Zdravko i Aleksa. U njoj su stale svi porazi pobjednika od 30. avgusta i sve pobjede poraženog na tim izborima. Na njoj su naslikani sva naša iznevjerena nadanja i zaludna očekivanja da je DPS-u došao kraj i da će ta stranka i njen lider iskusiti svu gorčinu političkog poraza. Slika Mila, Alekse i Zdravka za jednim stolom predstavlja svu tragikomediju naše političke scene, njen politički krešendo i njen politički kolaps i nametnuti iskrivljeni osjećaj (ne)pravde! Da li je 30. avgust zaslužio da se objavi takva jedna slika 16. aprila?

Na to pitanje ponajviše bi trebalo da ogovore Zdravko i Aleksa. Posebno Zdravko, koji je na mjesto premijera došao glasovima Srba koji su jasno zahtjevali da sa Milom ne da ne žele da sjede za istim stolom, nego da ne žele ni da borave u istoj zgradi ili gradu. Što dalje od njega – bila je poruka ljudi koji su vinuli Zdravka na premijersko mjesto sa zadatkom da razmontira DPS, a ne da sjedi sa njim i dijeli odgovornost za sudbinu Crnu Gore. Koliko mi je poznato posao vlade je da vodi spoljnu i unutrašnju politiku, a obični smrtnici su dali Zdravku da to radi, a ne da sjedi zajedno sa Milom! Kao običnom građaninu, Zdravko nije mogao da mi opali gori šamar od ove jučerašnje slike! Reći će neko, pa to se mora, zakon tako kaže, vojska je u pitanju, to su članovi vrhovnog vojnog štaba! Možda, ali ni to ne liječi tugu i tragikomedije jučerašnje slike i propuštene prilike da Crna Gora počne da živi bez DPS-a i mimo njega! Još kako DPS odlučuje o svima nama, drži nas u šaci i iako ti se na slici čini da je tri prema jedan u korist nove vlasti, zapravo je ta trojka jednaka ili slabija od tanke jedinice koja sjedi pored Zdravka i Alekse!

Od Alekse ništa bolje nijesam ni očekivao. Poletni omladinci komunističkog usmjerenja i ideološki nasljednici bivšeg SSOJ-a i nosači crvenih marama, pardon kravata, biće sa onima koji će im omogućiti da vladaju. DŽaba se Aleksa i njegovo društvo skrivali iza pobjeda, a ne podjela, sve je u toj stranci toliko neodnošljivo crveno i pionirski-omladinsko da od njih ne treba ništa očekivati do realsocijalističkih sletova, nošenja štafeta i vezanja crvenih marama, pardon kravata!

I to vam je to, braćo Srbi! U litijama ste se nadali jednom boljem svijetu, novoj vlasti koja će se koliko-toliko okrenuti prema vama i pružiti barem riječ utjehe za nepodnošljiv sveukupni položaj u Crnoj Gori, a dobili ste jučerašnji sliku kohabitacije svega i svačega ili nečega sa ničim i tihi puzajući trijumf velikog antisrpskog diktatora!

Onoga koji je znao 30. avgusta da će ovakva slika biti objavljena 16. aprila vodim odmah na ručak. Ipak, znam da ću danas ručati sam. Naspram mene biće samo ova tužna, tragikomična i isprazna slika!